valjda se naviknete (ne daj boze da me izbacite
Bokom ste se, ne sumnjam, svi vozili pa vas necu dugo gnjaviti (sad sam slagao, al ajde).
Moj djir, tog nelijepog ljetnjeg dana je poceo negdje oko 6 sati ujutro, znaci ustao sam se oko 5, sto mi nije predstavljalo problem. Zasto, pitate se, e pa......
Moj dragi prijatelj Edi me pozvao na jednu voznju koju nikako nisam htio izbjeci, i koju sam odavno prizeljkivao.
Supruga nije nikako i ni u kojem slucaju bila ZA ali, tog puta sam zanemario pravila bracnog zavjeta (mislim na ona o jednakosti) i odleprsao sa najvecim mogucim smjeskom na licu i punog srca.
Edi me cekao na dogovorenom mjestu, jer, kazu, jedini ja mogu i moram obaviti pregled. Tako kazu pravila ali i uzanca, odnosno tradicija koja se ne smije izbjegavati.
Ljepotici, kako je odmila nazivam, sam prisao sa najvecim postovanjem i zahvalnoscu jer sam bio siguran da ce mi pruziti jedno predivno i nasvakidasnje iskustvo. Pregled je bio po knjizi, temeljan i pazljiv, ono, ima li ulja, pritisak u gumama, radi li sve itd......
Usli smo unutra, javili se tornju i dobili dozvolu:
YU DGJ you are clear to take off......
Copy that Tivat tower, YU DGJ clear to take off....
Jedino sam se malo smijesno osjecao jer pricam tudji jezik sa prijateljem sa kojim sam se redovno vidjao, pio kafu cakulao o svemu i svacemu, ali.....
Provjerili smo instrumente, flapsove, pitch propelera..... i dodali gas.........

.....nekoliko sekundi kasnije, nakon laganog povlacenja rucke prema sebi i .................

......u vazduhu smo. Kolicinu adrenalina, sirinu osmjeha, i sveukupno sretno stanje samoga sebe necu opisivati, stvarno bi bilo predugo..........
Plan leta je bio da preletimo Herceg Novi, pa preko Mamule, prateci liniju obale do Jaza i Zute grede, povratak preko Kotora, Perasta i Veriga na tivatski aerodrom.
Letjeli smo na visini od 400m, koju nam je odredila kontrola leta i koje smo se morali striktno pridrzavati. Strogo je zabranjeno mjesanje putnickom avio saobracaju, a i ko bi se igrao sa time
Nego da nastavim......
Kako je izgledao nas đir u par slika.
Pogled na moreuz Verige.......

Škver u Herceg Novom

Pa onda dolazi Lastavica

Naime, vecina doticno ostrvo zove Mamula, sto nije ispravno. Ostrvo se zove Lastavica a tvrdjava sagradjena na ostrvu, koja je bila zatvor tokom rata je Mamula. Ostrvo i tvrdjava su vrijedni posjeta, naravno, tokom ljetnjih mjeseci. Zasad jos niko nije "ulagao" u ostrvo i upravo je u onom izdanju u kojem se napustilo prije mnogo godina. Strasno je zamisliti kroz sto su sve ti ljudi prolazili. Al', idemo dalje...
Na putu nam se nasla tvrdjava Arza, i samostan na jednom prelijepom otocicu, i tamo je izuzetno lijepo poci.....


U daljem toku leta nema nekih fotografija koje su, mislim, vrijedne prvog post-a, mozda neki drugi put
Dolazimo do Zute grede, pravimo okret i nastavljamo prema Kotoru

Izvinjenje Wulfy-u, nismo imali dozvolu da nastavimo do Budve
Dolazimo do Kotora, o njemu su ispricane mnoge prica i svi ga dobro poznajemo tako da se necu previse zadrzavati. Kako njega vide galebovi.....?


Sledeci na putu nam je Perast, grad koji izgleda prelijepo al se na prvi pogled cini da i nema potrebe zadrzavati se. Medjutim ja cu se malo zadrzati, ne direktno na grad, nego na Peraška otoka dva.
Sam grad je poznat po tome sto je dao nase najvece pomorce, admirale itd..... To mozda neki i znaju. Ja cu sebi dati slobode da vam ispricam dvije legende o otocima ispred Perasta......


Pocet cu od Svetog Djordja (ovaj na koji se vidi da ima malo zelenila).
A legenda kaze, (ne zamjerite sto je u stihovima)......
-------------------------------------------------------------------------------
Opet je predamnom Boka, pod suncem avgusta sja, i u njoj kao dva oka, Peraška otoka dva.
Kuda to otoci streme, pod gordim planinama, usmuli u svoje vrijeme, Boka ih poznaje sva x2
I evo sada se bude, iz toga davnoga sna, i ćute sred mora čude, što im se legenda zna,
Djevojku perašku lijepu, vojnik je volio mlad, za ljubav njihovu slijepu, znao je rodni joj grad x2
Al vojnik nesretan bio, s otoka ubio nju, odmetom svojim se svio, da leže zajedno tu.
Plačite valovi plavi, ta divna otka dva, u njih se sloboda slavi i vjernost ljubav da zna. x2
-------------------------------------------------------------------------------
Naime, prica kaze da se, tokom austrougarske opsade Perasta, jedan od njihovih vojnika zaljubio u perastanku. Dok su pregovori bili u toku, sve je to bilo ok. Medjutim kada su pregovori propali i rat konacno poceo, vojnik je bio komandant prvog topa koji je pucao na perast. Prilikom prvog plotuna sudbina je htjela da prva kuca i prva zrtva bude upravo njegova ljubav (kuca i dan danas postoji). Kasnije, kada je saznao za posljedice napada, istupio je iz vojske, zamonasio se i pokopao je na ostrvu Sv. Djordje. Ostao je tamo do svoje smrti i sada su na otoku samo njihova dva groba i mala crkvica.
Lijepa prica, barem meni. Po njoj je napravljena i predstava, Bokeljski D-mol, koju preporucam svima koji bi bili zainteresovani za tako nesto
Drugo ostrvo ima jos zanimljiviju legendu, koju cu pokusati ukratko da prenesem.....
Gospa od Škrpjela........

Legenda kaze da su na jednoj maloj hridi koja je tada virila iz mora, jednog jutra ribari nasli ikonu bogorodice. Ne znajuci sto da rade sa njom donjeli su je gradskim poglavarima. Misleci da se radi o dobrom znaku, poglavari su ikonu stavili u gradski muzej. Dan dva potom ikona je nestala i u gradu je shvaceno kao los znak i nastala je hajka da se pronadje krivac. Medjutim, ribari su javili da su ikonu ponovo nasli na istoj hridi i da je vracaju u grad. Da skratim, ikona je ponovo nestala, i ponovo nadjena na hridi. Gradske vlasti su odlucile da preko hridi izgrade ostrvo i na njemu crkvu posveceno Majci bozijoj. Sad neznam tacan podatak, ali ostrvo se gradilo dugo, ljudi su barkama donosili kamen i potapali ga oko hridi, potapani su stari brodovi i otok je polako izronio iz mora.
I danas na Gospu od Škrpjela, skoro svi mi idemo barkama na otok i bacimo pored njega kamencic, da se uzanca nastavi. Prilikom ulaska u crkvu (preskocit cu dio o ljepoti, freskama itd.) dolazite do oltara oko kojega treba proci. Bez obzira koliko je prolaz iza usak (a jeste) svak je uspio proci. Na sredini oltara (sa zadnje strane) se nalazi rupa u koju treba gurnuti ruku (ko se uspije toliko saviti) da bi se dotakla hrid na kojoj su, po predanju, ribari nasli ikonu. Po obilazenju oltara, nama je navika zastati, poljubiti oltar i zazeljeti zelju. Stari kazu, ne uopstenu (zdravlje, pare) nego neku cisto za sebe, direktnu (recimo novi motor
Kasnije po obilasku crkve ima i mali pomorski muzej u pozadini koji je vrijedan posjeta.
Da ja nastavim sa letom, a?
Nakon prelijetanja Veriga (fotografije su bas slabe), pravimo dva kruga preko meni najdrazeg grada (sad sam malo sebican)


Nije neki, ali je moj grad i prelijep je svakako, al je posebno iz visine...
Nazalost, nase vrijeme leta je isteklo (i to se mora postovati) i upucujemo se prema aerodromu

Cujemo toranj:
YU DGJ, Tivat tower, you are clear to land.
Copy Tivat tower, YU DGJ clear to land.
Pocinje provjera brzine, brzine poniranja, polozaj flapsova, pravac, pokazivaci pravilnog ugla u odnosu na pistu ......... sve po check list-i......
Nakon nekoliko trenutaka........
Tivat tower, YU DGJ - ON FINAL.
Vazna stvar za javiti, posle toga avion je toliko izgubio brzinu da mora sletjeti, tesko bi bilo ponovo ubrzati i sigurno podici avion nazad. Sto bi rekli Point of no return.
Cujemo toranj....
OK, YU DGJ - ON FINAL.
Dolazimo iznad piste, lagano oduzimanje gasa, rucka polako ka sebi, nos se malo uzdize, pocinjemo gubiti brzinu i ..........
konacno, cujemo skripu guma i znamo da smo na pisti, javljamo....
Tivat tower YU DGJ touchdown.
Ako sam bio pod adrenalinom tokom uzletanja ovo stanje sada necu ni pokusati opisati
Sve u svemu, jedno predivno iskustvo koje sam, nadam se, uspio da prenesem. Barem dio njega.
Eto toliko za ovaj post, nadam se da nisam bio dosadan.
Do sledece inspiracije, veliki pozdrav i sigurnu voznju zeli Vinko (sa ljepoticom



