Par slika od tog dana.
U Karancu se polako okupljala ekipa.Pola ih je stiglo u petak vece kad i mi,a druga polovina sjutra.
Smjestaj,vecera,tamburasi do dugo poslije ponoci.
Ujutro za dorucak kulen i ostali domaci specijaliteti,
Poslije toga okupljanje u etno selu koje su oni vrlo zanimljivo napravili.
Male kucice opremljene originalnim stvarima iz perioda prije stotinjak godina.
Brijacnica,kafana,stolarska radionica,kovacnica,kuca i ostava i jos mnogo toga iz proslosti.
Poslije rucka obilazak Baranje,voznja nekih 60-tak km.Obisli smo Kopacki rit,Batinu i spomenik cuvenoj bitci iz 2.svjetskog rata na mjestu gdje je Crvena armija uz strahovite gubitke forsirala Dunav.Poslije toga odlazak na vidikovac izna Belog manastira odakle se u daljini vide Srbija i Madjarska.Pejzazi su prelijepi i vide se prelijepi bregovi sa vinogradima.Tu su nas pocastili sa rizlingom za koji smo zakljucili da je puno bolji od svih ovih koje pijemo iz flase.Domaci Baranjski.
Uvece za veceru specijaliteti iz tih krajeva.Fis paprikas i suseni krapovi peceni pored zara.Za pice to vece opet onaj rizling i tom poslu smo ja i Panto azurno pristupili.Festa je trajala do 3h poslije ponoci.
Stromera je bilo gotovo iz svih krajeva bivse zemlje,a gotovo je nevjerovatno koliko su paznje poklonili nama dvojici.Zakljucak je da su Crnogorci i pored svega sto se nadogadjalo u zadnje vrijeme i dalje omiljeni.
Svi su pitali za Nika iz Bara i Gorana 69 koji su njihovi stari drugari.Bilo im je zao sto nisu tu i zamolili su nas da ih pozdravimo, a izvjesne zenske osobe da ih i poljubimo (sto naravno otpada jer ja i Panto ne mozemo ljubit muskarce).
Zadnjih par slika je u povratku kroz Slavoniju.Na jednoj od njih vide se na polju table sa upozorenjem da su tu minska polja.To je ostatak od rata.Jedan od stromera iz Osijeka je sef tima za razminiranje pa nam je detaljno pricao o tome.
Od prilike imaju posla jos godinama.
U povratku smo imali mali problem evo o cemu se radi
Daleke 1984.g sam sluzio vojsku u Belom Manastiru.Poslije oprostaja sa svima odlucimo ja i Panto da prodjemo pored moje kasarne da ponovo vidim mjesto u kojem sam proveo vojni rok.U prolasku pored kasarne,posto sam vozio prvi,vidim da je rampa podignuta i da na kapiji nema nikoga.Pomislio sam da je kasarna napustena dao desni zmigavac i nas dvojica udjemo pravo u kasarnu,uhvatimo krug i budemo u momentu zarobljeni.Napravila se opsta uzbuna.Optuzili su nas za upad stranaca u vojni objekat.Drzali su nas u ropstvu tri ipo sata.Prvo nas je ispitivala policija iz Osjeka a onda je dosla i vojna policija i istrazitelji iz Vinkovaca koji su udaljeni nekih 60-tak km.Na kraju su nas pustili na jedvite jade.Slike tog dogadjaja nemamo jer bi bilo mnogo jada da smo u cijeloj toj situaciji uzvadili i foto aparate.Povratak je bio preko Tuzle i Sarajeva gdje smo spavali.Uvece i ujutro smo obilazili Sarajevo a ujutro krenuli preko Jablanice i Mostara nazad.
Od Sarajeva do kuce smo vozili po katastrofalnom nevremenu.Uz par kracih zaustavljanja uvece smo stigli kuci.
Sve u svemu fantastican provod,izvanredno druzenja sa Stromerima iz svih krajeva i besprekorna paznja Hrvatskih domacina.Iduci susreti ce biti u organizaciji Slovenaca na Bledskom jezeru 2011.g.
Aj nek ste se s andjelima vratili!!! Svaka cast!
Znači, kao ubačeni elementi htjeli ste da izvedete diverziju u kasarni. 
To je bio cilj misije, tako dakle! 
Dobro je momci što vam nisu oduzeli motore na provjeru, da utvrde da li prva registracija glasi na Bijeli Manastir. 