The Ride Around 2010 - krenuli su

[Bandit]

Emisija VOA nabavljena!

[admin]

[ice]

Nino daje izjavu za TV!!! aaaaaaaaaaleeluuuuujaaaaaaa ))))
za ekipu, javite kad stižete da napravimo za opasnu 3jku dobar doček ispred Vijesti, odakle ste i krenuli svi s anđelima

[Lavlje-Srce]

Eee... Ovo je san svakog bajkera! Nino je faca od chovjeka, mogu mislit kako mu familija nedostaje, cerkica pogotovo uh!
Veliko odricanje ali sa ovim su zavrsili, neka urame motore i direktno snjim u dnevnu sobu!

Zamisli posle ovoga sretnem Nina ili bilo koga od njih i pitam ga ono: Nino ocemo li do Budve krug da ufatimo? aahahahahahahahahahaha
Gadja bi me boroletom!

Dochek obavezno!

[renegade]

Toliko da znate da su sutra več u Frankfurtu !!

A iskreno da kažem ...da skidam kapu ...SVAKA im čast !!

[Luchka]

Stvarno svaka cast momcima...

[wulfy]

DAN 81

Jučerašnji dan je bio prepun prijatnih iznenađenja, (upoznali smo mnogo finih ljudi, vidjeli lijepe stvari, družili se, šetali) i mislili smo da je to to, da jednostavno ne može više od toga – ali smo pogriješili.
Kad smo krenuli, naši prijatelji (Samir, Sabrija, Sado, Vaso, Miki, Dino) su krenuli da nas isprate I to tako da voze sa nama i to u 4 sata ujutro! Nama je bilo nevjerovatno da su tako rano dovezli motore da nas isprate na taj način. Stvarno im svaka čast. Cijelo vrijeme sam ramišljao o tome zašto se ovi ljudi maltretiraju, zašto ne spavaju kada mogu, još ako kiša počne, samo će se skvasiti…Ipak, svi su bili sa osmjesima i vidjelo se da cijelu stvar ne doživljavaju ako maltretiranje nego da sve rade od srca!
Zaista neprocjenjiv osjećaj sa kojim smo nas dvojica krenuli dalje na put. Dogovor je bio da vozimo jedno 300 kilometara zajedno da doručkujemo, a onda svako na svoju stranu…međutim…Opet su uspjeli da nas iznenade…Sakupili su novca između sebe da bi nam pomogli u ovom našem poduhvatu! Zaista su nas ostavili bez teksta, kao da nije bilo dovoljno to što su nas ovih dana ovako držali, I što su se brinuli o nama kao o malo vode na dlanu. Nismo ni znali kako da se zahvalimo I zaista nam je veoma teško da vam dočaramo kako je sve to izgledlo! Jednostavno nemamo riječi za to koliko su nam pomogli u ostvarivanju ove naše ekspedicije. Teško je obasniti ovu situaciju kada ste na putu 80 dana, i kada preživljavate sve i svašta i onda Vam neko pomogne na ovakav način.
Zbunjeni, punog srca I pozitivne energije (jer nas ovakve stvari drže i daju snage), krećemo dalje ka Vašingotnu. Ostalo nam je nekih 900 km, ali šta je to za nas dvojicu  Stigli smo oko pola devet I moramo da se zahvalimo Garminu jer da njega nije bilo, znate li kada bi smo našli crnogorsku ambasadu – nikad!
Tamo su nas dočekali Željko I njegova žena Nataša. Morali smo sve da im ispričamo o našem putu…ovdje ostajemo dva dana a onda dalje…


DAN 82

Opet se budimo u krevetu! Izgleda da smo se vratili normalnom životu, samo se stalno prisjećamo buđenja u šatoru I pakovanja I vožnje…ušli smo u jedan miran dio putovanja.
Da napomenem da smo spavali u Ambasadi Crne Gore koja se nalazi u centru grada. Onako sve fino mirno, drvored okolo... samo smo prokomentarisali “znali su izabrati” 
Vašington…grad kao I svaki drugi, osim što ima Bijelu kuću, Parlament, ono jezerce gdje je sniman film Kosa, Linkolnovu statuu... uglavnom ništa interensantno za vidjeti  Počeli smo da ličimo na prave turiste jer šetamo po gradu, slikamo…tako nam je I dan prošao, a završio se sa roštiljem na terasi ambasade.


DAN 83

Nakon sinoćnjeg roštilja smo zaprijetili Nataši da nećemo ništa da jedemo.
Imamo još 6000 kilometara do kuće I zaista ne smijemo da se opuštamo, ovako kako smo krenuli…
Za jutros imamo dogovoren sastanak sa Milenom iz Glasa Amerike. Snimiće mali prilog o nama.
U Vašingtonu je veoma vruće, preko dana oko 35-38 stepeni. Znam, sad bi neko rekao pa šta I u Podgorici je isto tako…ali ovdje je velika vlaga i baš je teško vrijeme…
Našli smo I BMW servis da kupimo Ninu zadnju gumu…vlasnik radnje Bob se naravno oduševio našom ekspedicijom, I nije nam poklonio gumu,. ali nam je dao veliki popust.
Sjutra nam je u planu Njujork…Baš smo se ulijenili...zadnja dva dana samo pričano o tome kada ćemo krenuti opet da vozimo. Nadamo se za 2-3 dana, kada pošalje motore za Frankfurt.
E da, da kažem plan: idemo za Toronto, odakle šaljemo motore za Frankfurt. Zašto iz Toronta? Pa zato što ako saljemo motore iz USA, to traje 5-7 dana, a iz Kanade traje 2 dana. Mnogo jednostavna računica posebno kada isto košta. Iz Frankfurta idemo za Španiju, jer je prethodni plan bio da iz Njujorka idemo na Španiju ili Portugaliju. Ne bi bilo u redu da se iz Frankfurta samo spustimo kući. Zato idemo dolje u i onda nazad kući. Pretpostavljamo da ćemo u Podgorici biti negdje oko 5. Septembra, kao što smo I planirali.


DAN 84, DAN 85

Kazu da ovaj grad nikad ne spava! Pretpostavljate gdje smo. NewYork! Voznja je bila prilično naporna. Nego, da krenem od pocetka.


Jutro, budjenje u ambasadi. Natasa se opet pomucila i ispratila nas je sa doruckom. Ne znam je li posipala vodu za nama :p
Izlazak iz grada je bio mnogo lakši nego što smo mislili ali je zato autoput bio u totalnom haosu. Imali smo dva zastoja od po sat vremena. Uglavnom, teže nam je bilo onih 400 km nego ne znam sto. Jos ulazak u Njujork - katastrofa. Do mosta Džordža Vašingtona je bila tolika kolona da nam je treblo oko dva sata da dodjemo do njega.
Baš smo bili nervozni I umorni I…
Međutim, kako smo ušli u prve ulice Njujorka, naše raspoloženje je počelo da se mijenja. Grad nam se pokazivao u svom svijetlu, a vjerujte mi da bliješti I to poprilično… Dosli smo do prijateljice koja ima stan u Bronxu smjestili motore I nakon toga šetnja..uglavnom mi smo oko ponoći krenuli kući a ulice su I dalje bile oliko pune das mo se jedva mimoilazili sa ljudima. Još sjutra smo ovdje a onda Toronto. Prebacane motora je zakazano za 24 avgust Idemo kuci!!!!

Ovaj grad definitivno nikad ne spava! Poslije sinoćnje šetnje I svega I svačega što smo vidjeli  jutros nastavljamo laganije. Sređujemo papire I karte za prebacanje u Evropu. I onda opet šetnja. Mislili smo da je nedjelja ujutro mirno vrijeme čak I u Njujorku, ali smo se prevarili. Iako je kiša padala čitav dan, grad nije pokazivao da mu to nešto smeta. Svi su bili na ulicama..prodavnice su pune. Milsim da ću se vratiti definitivno u ovaj grad I natenane ga upoznati, jer zaista vrijedi. Mada, kad malo bolje razmislim, nakon boravka u mnogim mjestima koja smo vidjeli, imao sam sličnu rečenicu “`“uuu ovdje moramo ponovo doci`` Možda je to zbog ljudi koji su nas vrlo prijatno i srdačno prihvatali, a možda su to ipak gradovi, ovakvi gradovi koji nas privlače…Mi idemo dalje…vrijeme povratka se približava.


DAN 86

Planirano vrijeme polaska - 2 ujutro. Nešto smo se u zadnje vrijeme navikli na ove stvari. Mada kretanje na put u 2 ujutro u Njujorku izgleda kao da ste krenuli u 2 popodne.
Sve je osvijetljeno, ulice su pune ljudi, a onda izađete na autoput i tada vam je već svejedno... Mada..kao I od samog početka putovanja...pratila nas je kiša..ali kako smo vozili po njoj u svakakvim sulovima, ova nam I ne smeta, ali bi nam napokon prijalo I malo lijepog vremena!
Njujork – Toronto, nekih 800 km I plan nam je da to pređemo za 7-8 sati, I moramo da svratimo I vidimo Nijagarine vodopade
Poučeni iskustvom drugih, prešli smo na kanadsku stranu da pogledamo vodopad, jer je pogled mnogo bolji. Međutim, kako posljednih 86 dana stalno gledamo nešto novo, stalno nam se nešto sviđa I stalno se nečim oduševljavamo – nekako nismo bili previše uzbuđeni kada smo ih vidjeli. Konstatovano je: lijepi su, da je sigurno mnogo bolje da se ispod njih prođe brodićem I da se tako lijepo pogledaju…I krenuli smo dalje, ka Torontu Tamo nas čeka Ninov drug Vesko kod kojeg ćemo provesti par dana, a nadamo se I susretu sa mnogim dragim ljudima koje poznajemo…

[Fail Cube]

Sto isprica ovo Nino od 2:01 do 2:08?? De prevedite mi!!

[Roki]

Sto isprica ovo Nino od 2:01 do 2:08?? De prevedite mi!!

Širi propagandu

[Fail Cube]

Eo 5ti put sad pogledah i placem od smijeha! xDD

Ja bih, ako moze, da kopljas napise nesto VISE o putovanju, posto sam smrtnik i necu imati prilike/a da idem na okupljanja i slusam lovacke price (iako m od medjeda nisu vidjeli).