Uglavnom, da krenem s putopisom koji počinje 20.06 kad smo moj ženac, autobus i ja krenuli na putić.
Prvog dana preko prelijepe BiH(Mostar, Banja Luka - kanjon Vrbasa lutka!!) dolazimo do Zagreba kod naših prijatelja koji su nas ugostili i najeli za sjutrašnji dan.
Jedan vrlo mali peh je bio što mi je riknula lampa od fara pa sam morao stić u ZG prije no mrak padne, tako da ulazim u grad, prva puma, pljas 7 eura i nova lampa. Sve sređeno i ide se dalje...
Ovako je izgledao bus u Banja Luci kod drugara na sportski aerodrom đe svrnusmo na pivo
Drugi dan krećemo iz Zagreba i pravac Slovenija. A u Sloveniju ne ulazimo na autoput već idemo lokalnim cestama preko Ptuja i Maribora i brzo ulazimo i u Austriju. Kroz Graz opet lokalnim cestama sve do Linza đe i noćimo uneki motelčić za 60€. Traži ne traži džaba, već počinjemo da osjećamo čari Evrope sa paprenim cijenama - svega!
Polako buđenje, spremanje i pravac Češka. A u Češku idem, po uputima našeg ambasadora Rokija, pravac na Češki Krumlov. Mali prelijepi gradić, na 80tak kilometara od Linza, okružen prelijepom prirodom. Tamo dolazimo relativno brzo, ulazimo u gradić i srijećemo grupu motorista koji stoje ispred nekog pansiona. Pitamo ih na engleskom nešto u vezi pansiona a jedan od njih gleda mi u tablicu i kaže "možeš pitat i na vaš jezik"
ljudi iz Zagreba, bili po Češkoj već nedjelju dana, probali 17 vrsta piva i riješili da im je dosta i pravac doma napravismo rokadu, oni van pansiona mi u pansion. 55€ noćenje, ovaj put sa doručkom.
ovo nam se sviđelo najviše u Krumlovu...
Khm, poslije lijepog dana u Č. Krumlovu pičimo dalje ka Pragu. Cesta prelijepa, liči na autoput, široko, ravno... policije niđe ali držimo 90-110kmh. Moram napomenut da su Česi VRHUNSKI vozači. Ilitiga prevedeno na bajkerski jezik - čim te ugledaju u retrovizor bježe skroz desno, imaš utisak da će da slete s puta.
Stižemo u Prag i kucamo ulicu koju mi je dala Mina(hvala brat mooooooooj) i tražimo pansion koji se ispostavilo da je oko 10km udaljen od centra grada. Smještaj skroz skroman, a žena kod koje smo bili se potrudila da nam ostanak kod nje bude skroz opušten. Priča skroz ok sprsko-hrvatsko-crnogorsko-bosanski jezik, savjetuje đe da idemo i što da vidimo dok u Pragu. Smještamo se kod nje i ostajemo u Pragu 3 dana. Grad prelijep, baš kao što su pričali. Parkiramo u sred centra grada, ulica Parizska(naša Njegoševa) i šetamo po cijelom starom gradu. Istorija iza svakog ćoška, crkvica, tvrđava, katedrala, mostova... na pretek! Ima se što viđet, ali se s obzirom da Česi NE primaju Euro morate u mjenjačnice mijenjat pare ili koristit karticu. U mjenjačnice se dobro pazite jer za manje transakcije kurs im je 18-19 a za veću količinu eura daju normalni kurs oko 24-24,3. NIKAKO nemojte mijenjat pare kod uličnih dilera, sramota me da pričam moje iskustvo
Dakle, Prag SKROZ za preporučit!
Izgustirasmo Prag i pravac Karlove Vari pa kod ambasadora Rokija. Moram napomenut da nisam stigao na veliki moto skup koji je bio u K.V. tog vikenda ali dok smo išli put tamo milion bajkera se vraćalo put Praga pa sam vidio da sam se možda prevario što ne bijah, al aj... a na tom putu prolazimo pod Krušovica. Srce me boli što ne mogu ostat da izgustiram makar 1 gajbu domaćeg al Roki ne želi da čeka! Pravac magistrala i preko nekih čuka stižem kod domaćina kojise ijopet pokazao kao vrhunski čojek, titograđanin i komunista!
svaka čast cijeloj famelji koja nas ugostila, najela i napila ka da smo im najrođeniji. Nisu nam dali ić al smo se nekako oteli sjutradan oko 4pm i uputili se ka Minhenu...Još jednom veliko hvala Roki!! Za Sahsenring ću ti vratit jednog dana istom mjerom...
ovo sam slikao u Rokijevom salonu... gazde će se prepoznat
U Minhen idemo sve autoputem jer smo dosta kasno(oko 4) krenuli iz Losnitza i da bismo stigli prije mraka držim bus na 160 cijelo vrijeme. Ali kako je to njemački autoput osjećam se kao da stojim jer pored mene prolijeću junaci sa nekih 220-260kmh. Potrošnja mi je, pojma nemam kako, ali 6l. Još jednom se pokazalo da je moj bus dobar, dok radi
Minhen 2 dana, vrijedi viđet jer je prelijeop grad, nije prevelik a ima štošta da ponudi. Nažalost nisam stigao u BMW muzej ić, ostaje mi za 2gi neki put...
Al zato toplo preporučujem da preko puta gradske željezničke sjednete u one turističke buseve bez krova i odradite krug. Nije skupo a u sat vremena vidite baš dosta toga što nebiste viđeli pješke da idete. Od glavnog trga preko stare pivare i Hard rocka caffe-a Minhen nam ostaje u super sjećanju.
Samo moram da kažem jednu stvar - namrtvo skup grad!
i još jedna nevjerovatna stvar, pa vi pijte kafu u Minhen!!
Dan koji smo dugo čekali je najzad svanuo. Kreće se put Alpa!! Od Minhena pravac na Grossglockner ali ovog puta se penjem sa "zadnje" strane, ilitiga preko Edelweispitze-a. Osvojen prvi vrh, ostalo još 21km do Grossa. Putem uživamo, cijelo vrijeme očarani ljepotom nacionalnog parka, savršenim putevima i vrhunskim asvaltom. Stižemo i do Grossa đe pravimo pauzu, slikamo se i sunčamo nekih pola sata. Nažalost vrijeme je za pokret i šibamo put Brunica. Mali gradić na sjeveru Italije ukom nema vala ništa posebno istorijski da se vidi, al mi ostao u prelijepom sjećanju od nekog prošlog puta pa rekoh ajde tu da prenoćimo. U samom gradiću smještaj kao u centru Londona - od 90-250eura pa biraj. Naravno da se sjetih pansiona od prošlog puta, pravac na vrata i smještaj za 40€.
Sjutra dan od Brunica idemo put Lago di Como a u tom putu idemo Dolomitima. Nemam riječi da vam opišem ljepotu tih predjela. Na putu za Lago di Como prelazimo 2 passa i to Passo Tonalo i Passo di Aprica. Ovaj prvi fantastičan a put do njega, što bi rekao naš brat ciganin, BRUTALAN
krivina na krivinu, asvalt drži kao da si zalijepljen za njega... ja natovaren ali ne mogu odoljet pa se malo poigrah sa autobusom, ali srećom sve bez posljedica Stižemo na Lago di Como, nalazimo kamp đe se smještamo, kupamo se na jezero, večera, pivo i krevet... još jedan prelijep dan.
Sledeći dan vidimo da smo slabi s "vremenom" pa se upuštamo na autoput od Bergama preko Brescie, Verone, Venezie i Trsta. Silazimo s autoputa, i zadnja guma može malo da predahne ali joj se već vidi da joj je dosta ovog mučnog života...
30 km Slovenije prelazimo dosta brzo i ulazimo u Rijeku đe nas hvata slaba kiša i odlučujemo da noćimo u prelijepu Opatiju.
Riješeni da stignemo da se okupamo u Primošten vozimo jedno vrijeme jadranskom cestom sve do Senja đe se, nažalost, opet penjemo na autoput i pičimo sve do Šibenika đe se skidamo sa autoputa, i nalazimo smještaj u Rogoznicu(6 km od Primoštena). Nažalost guma je tu skoro skroz izdahnula i riješim sam sa sobom da s takvom gumom ne smijem ić dalje. Ipak vozim još jedno čeljade iza mene, pa da ne dođe do najgoreg zovem Nikšu iz Splita đe mi on sređuje novu gumu i montažu iste. Da napomenem da je bila nedjelja i opet smo iskombinovali da dođe majstor i završi posao. Jedno VELIKO HVALA ljudini Nikši i cijeloj splitskoj ekipi s kojom smo pili jutarnju kafu u 11-12 ujutro
Guma zamijenjena i evo iznenađenja! Moj dragi otac i majka nas čekaju u Neum na Burgmana 400,tamo noćili i riješili da nas vode na ručak u Trebinje. Nalazimo se s njima, vožnja i ubijanje mesa u Trebinje - Platani naravno
Eto, to bi bilo otprilike to u ovom "malom" izvještaju. Rezime je sledeći:
krug od oko 4000km pređen u 14 dana. Policijskih patrola je po Evropi bilo tačno 2 u Pragu, jedna u Hrvatskoj i 16 u CG naravno. Nikakvih problema niđe nisakim nismo imali, da smo imali malo više para bilo bi opuštenije jer je gorivo preskupo, smještaj isto, hrana da ne pominjem... ali ok, viđelo se dosta toga, sve se s anđelima završilo i vratili smo se sa prelijepim utiscima.
Hvala svima koji su nam pomogli kako u planiranju tako u praktičnom smislu prije i u toku ovog puta koji će ostat u fenomenalnom sjećanju.
Živjeli!
).