Perast...
Dolazim do kamenara/lepetana cega li kad parkiran motor Yamaha TW 125 koji sam ja prodao na CT pa ga momak prodao dalje jedanput il dvaput sam produzavo registraciju a to je bilo prije 4 ili pet godina... Mislio sam da je zavrsio emisiju, kad vidji vraga...
Stanem naravno i dodje i vlasnik pitam ga jel mu se kvario, veli jest promijenio je pakne prije dvije godine... Nema no ga cudo nadje od njega... Dogovorismo se da dodje na CT da ga prevede ragistruje sto god... U toliko dolazi njegov poznanik koji vozi Hondu 250cc inace covjek sa svojih 65 godina dosao iz Indjije sa cerkom!!! Ja gledam versys sav pod opremom i doslo mi da kazem e pa da ja upravo sad zarsavam drugi krug oko svijeta
... Tu se rastasmo i nastavljam dalje...
Ulaz u zaliv iznad H.Novog
put ka Trebinju...
Uzivam u voznji i onako mi se put svidio pa ga malo stisnuo, i vec odlucio da idem do Dubovnika... Dio puta na relaciji Trebinje Dubrovnik dosta dobro i poznajem pa ga raspalio koliko umijem, ide Versys a jos bolje drzi... E sada ovo pisem jer sam pristalica umjerene voznje ali eto valjda, proradio djavo... Sad za one koji znaju taj dio puta pred samu bosanku granicu na izlazu od Bosne lagana lijeva krivina, mene zafali puta... U trenutku mi pala koncentracija zablokirao i prednju i zadnju kocnicu vec ispravio motor da se ne poklizam na kocenju... Vidim nece moci pustim kocnice da pokusam da ostanem na motoru sto duze da izgubim na brzini prije nego padnem jer padam ne moze mi bog pomoci... prvih 10-15 metara sljunak odrzavam se nekako nogama a kroz glavu mi prolazi svasta, prvi put vozim bez jakne... Sad u bolnicu ako ostanes ziv po ovoj vrucini u rane ozuljen, otac mi rece prije neki dan "motor ti je djavolja rabota" jedan moj drug Baica "slavko vadi iz motora 107 posto to je govorio kada sam vozio gore pomenutu Yamahu...: pa ce biti fino smo ti govorili... slomicu ipad sto mi bi da ga nosim, Nikon aparat mi visi oko vrata... A tek, evo dobio si dijete ali ces ga vidjeti kad dodjes iz Igala sa rehabilitacije...
U svakom slucaju neako prodjoh taj prvi soder pa kroz neko malo zbunje opet se dohvatih kanjenjara ili ovaj dobar dosta ravan a ja vec dosta uporio... Nekako stadoh sadjem sa motora i gledam ga uredno oslonjenog na nogare mene ne fali nista i ne mogu da vjerujem... Sto se desilo nikako mi nije jasno...
A tek kako sam izbjegao tablu ne znam...
Tu sam odmorio jedno po ure koliko mi je trebalo da se povezem sam sa sobom...
Nastavljam neko dalje i prolazim Dubrovnik prema Trstenom na kupanje...
