GPS ruta voznje (za one kojima se neki predio svidi pa zele tuda proci):
https://maps.google.com/maps/ms?msid=20 ... 7,0.084543" onclick="window.open(this.href);return false;
Dogovor je bio da se nadjemo na Gitanes benzinsku pumpu na ulaz u Niksic u 8:30. Krecemo u 7:30 rvasanin i ja iz kuce iz PG (ne zivimo zajedno, vec jedan blizu drugog - prljave misli ostavite za sebe). Prvo stajemo da nam naprave sendvice i kupimo vodu pa onda do bankomata po novac. Pogledamo na sat i prije nego sto stigosmo da se okrenemo oko sebe - vec 8:00. Kako stici u NK za 30 min putnickim motorima? Nikako
Kasnili smo 10 minuta.
Tamo se nadjosmo sa Jovanom, koji nas je prvi put cekao 15 minuta a sad "samo" 10. Bitno je da je da smanjujemo kasnjenja
Niko se vise nije odazvao pozivu. Kao i par vikenda ranije, krenusmo samo nas trojica prema, ovog puta prema Zabljaku. Fotografija do tamo nema jer sve to vec znate napamet.
Skrenuli smo prije Zabljaka prema Njegovudji. Put je asfaltni i prvo nailazimo na Vrazje jezero. Tu pravimo drugu pauzu iz NK (prva je bila tocenje goriva u Savniku).
Poduzismo dalje prema Njegovudji, pored Ribljeg jezera, gdje nijesmo stajali jer nije bilo mnogo drugacije od Vrazjeg a i jedna smo cekali makadama da se dovatimo. Sve je to lijepo zvucalo.
Stigosmo u Njegovudju. Fino naseljeno mjesto. Ima i par kafana, koje izgledaju vrlo jeftino
Nastavimo putesestvije. Konacno stizemo do Zminickog jezera. Tu pravimo i pauzu za dorucak. Vadimo rvasanin i ja sendvice od po polja hljeba i vrlo brzo glodjemo prste. Valjda od adrenalina covjek bolje jede, a bogomi nam se i poznaje! Jovan nam je tu pricao neke dogodovstine sa putovanja, prepricavao padove, kvarove, popravke i modifikacije - prica koju svaka djevojka bajkera obozava! Od Zminickog jezera pocinje i makadam. Jovan nam preporucuje da izdusimo gume jer su napumpane za asfalt 2.5 bari. Mi se, naravno, oglusavamo o savjet iskusnog bajkera i servisera i nastavljamo posto on ispumpa svoje, na F650. Jeeeeeee!
Vozimo mi tako po vrlo laganom makadamu, opusteno i dolazimo do jednog lijepog predjela. Stajemo da napravimo par fotki.
Picimo mi dalje, nekih 50 metara iiiiiiiii, cim poce tezak makadam, ugasi se kolegi rvasaninu motor na uzbrdici u dubokom makadamu. Pokusa on da krene, nije ni odvojio kvacilo do kraja, zadnji tocak prokliza u stranu i obali motor u mjestu. Srecom tu su engine slideri pa nema ni ogrebotine na motoru. Pritrcasmo Jovan i ja da pomognemo. Prvo sto mi je zvonilo u glavi jeste Jovanova prica o ispumpavanju guma. Kako vidjeh rvasanina pod motorom, i posto sve sredismo kod njega, ja mozda i precerah sa ispumpavanjem
Ispumpanih guma smo se osjecali mnogo sigurnije, a i vec imamo mrvicu iskustva za sobom, pa sigurnije i djelujemo na motoru. Srecom, tu je padovima bio kraj, iako je makadam bio sve gori i gori. Na odredjenim djelovima se moglo lagano pa smo tuda i stajali da fotkamo. Nije nam padalo na pamet da stajemo u duboke makadame i nezgodne puteve, pa najgori djelovi nijesu ni zabiljezeni. Malo kasnije pravimo jos fotki.
Odavde dugo nijesmo stajali. Bilo je vrucine a makadam zahtjevan za putne gume pa je bilo znojenja sve vrijeme. Posljednjih 3-4 km do jezera, prije posljednje raskrsnice, su PAKAO. Svuda je nizbrdica, lakat krivine, duboki makadam. Rvasanin i ja smo bukvalno SAKALI motorimo tuda. Bili smo kao na umjetnickom klizanju. Ne zna se koji tocak ide prvi. Na trenutke mi je dolazilo da gurnem motor niza stranu i nastavim pjeske. Briga me je vise bilo i ocu li padati, samo da mi se docepati (posranog
) jezera. Kad smo vidjeli posljednju raskrsnicu... kao da smo vec na jezeru. Odatle lagani makadam i konacno smo tuuuuu! Parkiramo motore i spustamo se niz strmu stranu nekih 100m do jezera.
Nadali smo se da cemo zateci makar jednu od dvije ekipe koje su rekle da ce biti tamo, ali tamo nikoga. Doduse, i mi smo par sati kasnije stigli od najavljenog. Rvasanin je odma udario po sendvicu, da spusti pritisak a Jovan i ja nijesmo mogli da skrijemo odusevljenje.
Prosetasmo do druge strane, koja je malo kultivisana, klupama, stolovima, skakaonicom i improvizovanom plazom. Tu je bilo i sunca. Rvasanin i ja smo odma' uskocili u kupace i trk u vodu. Ah, ne mogu vam opisati kako nam je prijala. Na trenutak, vrlo kratak trenutak, zaboravio sam na prethodna tri sata mucenja. Jezero je PRELIJEPO! Filmski lijepo da me je frka bila da se kupam - imao sam osjecaj da ce, kao u filmovima, da me pojede ogromna pirana. Cio ambient je kao iz filma, zato sam se tako i uzivio
Malo su muve bile dosadne, ali to nije smetalo meni i rvasaninu da zaspemo na klupama, doduse vrlo kratko
Dok smo mi dremnuli, Jovan je uvatio krug oko jezera i cekao nas gdje smo se spustili. Usput, i on nesto pojede.
Evo jedna panorama jezera. Imamo je u izuzetno velikoj rezoluciji, pa ako kome treba, mogu je naknadno okaciti.
Poslije sat i po odmaranja i izlezavanja, vrijeme je da idemo dalje. Krecemo putem prema Tari, tj ZB-MK magistrali. Ne znam jesam li u medjuvremenu postao mnogo bolji u voznji po makadamu, ali meni je taj put bio macji kasalj za onaj put koji je vodio do jezera. Sve vrijeme sam se zezao sa ABS-om i bez njega, upaljenog i ugasenog motora, iako je sve bilo nizbrdo i bilo je masu lakat krivina. Usput sretosmo njemce koji se okrenuse jer im je put bio pretezak
Doduse, oni su vozili 1150GSA sa dual sport gumama pa nije ni cudo
Bili su i natovareni. Mi smo ih uputili na jezero, a bogomi je pitanje jesu li tamo uopste bili.
Stigosmo mi do puta. Posto sam vozio motor do dolje ugasenog, a sva tri svjetla upaljena i zezao se sa ABS-om, ja da upalim motor kad... jedno veliko trt! Nece da zavrgla. Ispraznio sam akumulator. Nema niko kablove. Gurnuse me Jovan i rvasanin, ubacih u drugu, pustih kvacilo i upali iz prve. Svima gume izdusene, a zeljni divljanja i asfalta poslije nebrojeno sati prasine, morali smo ipak voditi racuna. Stadosmo u Mojkovac prvo na pumpu da napumpamo gume. Posto je dan jos bio mlad, podjosmo do centra Mojkovca na pice i kafu.
Motori su nam glib ziva. U pojedinim trenucima mi je felna bila potpuno bijela.
Poslije krace pauze, krenusmo put PG. Poceo ja malo da brzam i poslije nekoliko km pobjegnem rvasaninu i Jovanu. Picim ja svoj tempo iako je bilo malo guzve malo sam agresivnije vozio. Preticem preko pune u preglednu lijevu krivinu, kad na kraju krivine policijski golf. Samo su me iskulirali i ovim im putem zahvaljujem
Produzujem ja i sve brze vozim (da ne pomisli neko pogresno, nijesam divljao, vec malo brze nego sto bih inace tuda vozio), i tako se uzivio i pobjegao im. Poslije mateseva, zvoni meni telefon (imam nosac telefona volanu) i vidjeh da je rvasanin. Stadoh sa strane i kaze mi on da Jovana nema nidje. Noge mi se oduzese na sekund. Okrenuh se i pun gas nazad. Vidjeh ih na prosirenju i stadoh kod njih. Vidjeh Jovanu sve OK - prepao sam se na trenutak bio. Nije nista do njega, vec do makine... Opet taj BMW. Nece da prima gas i ugasio mu se u voznji. Moze li se dje poc da se srafciger u BMW ne stavi...
Moze. Ipak nije trebala nikakva intervencija. Proradi sam od sebe. Koji mu djavo bi... to ce nam jovan naknadno reci. Mozda zacepljen neki filter, mozda lose gorivo... Odatle nastavismo u grupi stadosmo na Petrol pumpu u PG da Jovan sipa goriva, gdje se i rastadosmo. Jovan za NK, ja na pranje motora a rvasanin na utakmicu.
a za to je prednja 21 i to sto uza prava stvar, isto i nazad, krampon i sto uza
