http://imgur.com/a/hhBG7
Jos jedan album:
http://imgur.com/a/GOBKL#0
Ovo je tura koju sam planirao vec duze vrijeme, sa manjim ili vecim razlikama. Inicijalni plan je bio da ide grupa od 3-5 motora, ali su jedan po jedan svi otpali iz opravdanih razloga. Svima je oprosteno osim Mracnome, koji je zenu stavio ispred mene i voznje motora. Ali neka, nema veze, zasvrbjece i njega guzica, pa ce mojoj zeni "slucajno" puknuti vodenjak
Dobih nekako i tu sedmicu dana odmora, sjedoh mladjanu sestru od 15 ljeta iza sebe, i podjosmo u obilazak evropskog nam komsiluka, ukupne duzine 3500km. Plan je bio da plana nema, ili da postoji samo u naznakama. Smjestaj nigdje nismo rezervisali unaprijed, vec smo nosili sator i vrece za spavanje sa sobom. Ovo nam je odgovaralo i iz jos jednog razloga. Ja sam relativno nov vozac i strah me je brze voznje i kvara na motoru. Vozim pazljivo, lagano, i ne volim da brinem ocu li stignuti na check-in. Destinacije smo podijelili na dvije interesentne grupe: gradovi pripadaju sestri, divljina meni. Tako je ona uzivala u Splitu, Trstu, Veneciji, Melku, Becu i Bratislavi, a ja u alpskim magistralnim putevima, Stelviju i Grossglockneru.
U petak je bilo trke oko preuzimanja svjeze saobracajne dozvole (ne volim da granice prelazim sa motorom koji nije na moje ime), vadjenja zelenog kartona, a i problema sa svjetlima na motoru. Nisam imao ni kratka ni duga. Ispostavilo se da je crkla sijalica, napravila kratki spoj, i izbacila osigurac preko kojeg idu obije halogenke. To je sredjeno, stvari popakovane, oprema pozajmljena od izdajice Mracnog, i posli smo na jako tanko i kratko spavanje. Polazak u subotu u 5am iz Tivta.
Izlazak iz Crne Gore je trajao vise nego ocekivano, jer sam nadomak Igala slucajno pogledao u retrovizor i vidio sator kako leti iza mene. Sve stvari koje sam veoma strucno (ocigledno) vezao su poispadale kilometrima iza nas. Dvije vrece za spavanje, sator, dvije podloge za spavanje.. Predivan start. Ostavi sestru pored puta da ceka, i vraci se nazad u potrazi za opremom. Nasao sam sator i vrece, ali od podloga ni traga. 60e ode niz vjetar. Skupa lekcija kako vezati i pakovati stvari na motoru. Srecom, u Makarskoj smo kupili dupli dusek na naduvavanje za plazu, koji je odlicno posluzio, i cak mislim da se bolje pokazao nego sto bi pokojne podloge.
Hrvatskom smo se vozili magistralnim putem broj 8, koji je vrvio od bajkera. Prvu pauzu pravimo u Makarskoj, dje trazimo dusek, pijemo kafu i odglavljujemo gluteuse.
Sledeca pauza, Split, i srecni grad sa posebnim parkingom za motore. Ja kao Kotoranin, dje se motori ostavljaju na sred rive, se slikajem ispod znaka kao ispod monumenta.
Prvu noc smo htjeli da kampujemo u blizini Zadra, ali s obzirom da smo se osjecali odmorno i raspolozno, odlucili smo da produzimo dalje koliko nas bude volja, u pravcu Rijeke. Tacno u sumrak dolazimo do Senja, raspakujemo se, kupamo i spavamo na plazi. Slucajno smo izasli na autoput nedaleko od Senja, i platili skoro 10e putarinu
Drugog dana prolazimo Rijeku, pravimo prvu pauzu u Trstu, i nastavljamo magistralnim putem SS14 za Veneciju. Ovo sam zamisljao kao dosta slikovitiji nacin dolaska do iste, ali sam se samo izmaltretirao dosadnim krajolikom. Bolje sam sam isao autoputem i ustedio sat vremena. Dolazimo u Veneciju takodje u sumrak, dovoljno da nadjemo kamp, raspakujemo se, i kratko prosetamo.
Ako se pitate ko je zasluzan za odlicno fokusirane fotografije, to bi bila moja malenkost. Malo bolje fokusiram nego sto pakujem stvari. Sjutradan smo planirali citav dan za obilazak grada, ali je prva polovina dana bila sasvim dovoljna. Vecina grada je ipak potopljena.
Posto je kamp bio skoro 30e dnevno, a mi smo bili dobro smoreni Venecijom, odlucili smo da poslijepodne krenemo za Livigno, gdje smo procitali da ima dosta dobar kamp, cija recepcija radi do 23h. Na putu ka sjeveru, pauziramo u prelijepom Trentu.
Srecemo grupu holandskih bajkera, i jednu dionicu ih pratimo koliko moj skromni jednocilindras moze.
Na putu ka sjeveru nas je uhvatila velika kisa. Vidjljivost je bila nikakva, pao mrak, a mi u sred planina gdje nikoga nema. To su skijalista koja u ovo doba godine ne rade, i nidje nema covjeka na vidiku. Scena iz horor filmova. Znali smo da nema sanse da stignemo do kampa u Livigno, i u jednom malo mjestascu smo nekim cudom nasli kamp koji radi. Iznajmili smo apartman tu noc, i nikad nam vise nije prijao krevet i topli tus.
Sledeci dan nastavljamo ka Bormiu, i slijedi moja prva titula, kako bi se izdajica Mracni izrazio.
Dalje idemo ka Austriji, i kampujemo u Neustift im Stubaital, predivno mjesto u Tirolu. Nazalost, vrijeme nas nije sluzilo. Namjeravao sam da vise dana tu ostanemo, ali smo sjutradan zbog kise odlucili da odmah nastavljamo ka tituli br.2.
Na Grossglockeru samo upali u mecavu snijega, grada, kise, i cuskija. Sve sto je imalo da padne na nas, palo je. Nismo uspjeli da odvozimo svih 33km, ali ovo sto smo dozivjeli je sasvim dovoljno. Ujutru smo vidjeli da iskusni bajkeri gore idu u 10-11 ujutro, a ne kao mi u 4 popodne. Kampovali smo u mjestu ispod planine, i sjutradan nastavili ka civilizaciji.
Opcija "Avoid Tolls Roads" na GPS-u kroz Austriju je najbolja stvar koju covjek moze da uradi.
U Becu smo ostali dan ipo, i produzili za Bratislavu. Tamo smo napravili malu pauzu, i opet produzili za Budimpestu. Od Budimpeste do Kotora smo zadnji dan vozili 15 sati, da bi kod Risna kilometraza otkucala 3500. Sad mogu da vegetiram neko vrijeme, dok crv opet ne proradi
P.S. Apelujem na moderatore da se DrMracnom promijeni nickname u MracnaIzdajica.
