ajde...

Sto bi sa Rokijem,oce li se ovo nastavljat ove godine?

nemogu da vjerujem, citam ovo do u kasnu noc i ono..... njunjo, nije jos kraj

winniemae wrote:nemogu da vjerujem, citam ovo do u kasnu noc i ono..... njunjo, nije jos kraj

ma kako nije .... vratio sam se prije po godine

brzo ce nastavak

Roki wrote:

winniemae wrote:nemogu da vjerujem, citam ovo do u kasnu noc i ono..... njunjo, nije jos kraj

ma kako nije .... vratio sam se prije po godine

brzo ce nastavak

mislio sam na kraj posta (ne onoga pred bozic)

Roki, koja je hrana za preporuku i pice

Ustali smo malo ranije i poceli da se lagano pakujemo. Bosko je posao na posao ( sprat nize) i on ce nas ispratiti do autoputa i Dzehada. Prolazimo kroz siromasniji dio Rabata ka autoputu i na dogovorenom mjestu …… nema Dzehada.













Posto nam to vise nije nista novo cekamo naseg Godo-a sada vec sa vecom lakocom.























Konacno dolazi i Dzehad i mi se tu pozdravljamo sa Boskom koji se mora vratiti na posao a Dzehad ce nas ispratiti do prve naplatne rampe na autoputu.











Tu pravimo malu kafe-pauzu i rastajemo se i sa Dzehadom uz dogovor da nam ovo nece biti zadnji susret i da cemo se jos gledati na cestama ….

Momci, veliko vam ljudsko hvala za sve sto ste nam pruzili, ogromno gostoprimstvo a nase zadovoljstvo sto smo se zajedno druzili tih par dana je neizmjerno. Iskreno se nadam da ce nam se pruziti prilika da vam se revansiramo po “nasim” cestama.

Razdvajamo se i krecemo autoputem prema Tangeru. Emilija i ja smo zadnji u koloni, lagano “cooliramo” i pricamo kako je vruce u Africi.
Preticemo neki autobus i ispred nas “zaglavljuje” neki Renault Clio koji nikako da mimoidje neki kamion.
“Pa dje si ti druze ucio da vozis i ko ti dade tu vozacku pobogu ….. ajde mici se vise u stranu zivota ti …. ajde ….. e hvala Bogu vise” su bile samo neke od misli koje su mi se u tom momentu vrtjele kroz glavu. “Prijateljski” mu svirnem dok smo ga mimoilazili i dam gas kad ….. covjek pocinje da nas prati i da nam svira, ablenduje, mlatara nesto rukama, pokazuje nam da stanemo sa strane ….. Jbt, ovaj ima telepatiju, ali ajde da vidimo sto mu treba ……
Stajemo, staje i covjek …. Pokazuje nam na motor i ja vidim da mi je desni kofer u plamenu, uhvatila se vatra. Brze bolje uspijevam da skinem kofer sa motora i posipam vodom za pice iz flase u tank-torbi. Otvaram kofer i prosipam stvari iz njega i ….. pocinje da gori trava okolo a onda Arapin uzima vodu iz svog auta i posipa po travi pa ,kao indijanci kad prizivaju kisu, skacemo po vatri da je ugasimo.







Brat Marokanac



Upravo smo zavrsili kad se zacu neki vrisak …. Sto bi ovo sad ?
Suzana se vratila nazad i to autoputem u suprotnom smjeru.
Vidjela je da nas nema a auta koja su prolazila su pokazivali prema nazad. Ne bih zelio da sam tada bio na njenom mjestu. Kad je prilazila vidjela je auto i sa strane nase kacige ali od auta nije vidjela ni nas ni motor. Necu ni da znam kakve su joj misli prolazile kroz glavu u tom momentu.
Ajde, rekoh, sad ti vozi iza nas jer …… manje cemo se mi sjekirat ako se sto desi …… nijesam se nadao ali ipak prodjoh bez povrede










Stigli smo do Nevenke i Detlefa koji su nas cekali pored puta .....







.....i potom stali na neki parking ne bih li uspio nekako da zatvorim onu rupu na koferu.
Tu se odnekud stvorise neka djeca koja su nam trazili da im udijelimo koju paru i Detlef daje dirhame koje je imao najslabijem od njih. E jesi mu , mislim se, napravio magarecu uslugu, dobice batine i ostace bez para.









Pocinje podjela imovine



Nijesam uspio da napravim nista i mi nastavljamo dalje i stajemo da rucamo u restoranu gdje smo rucali kad smo isli prema Rabatu.

Nastavljamo dalje i u Tangeru Detlef primecuje da je izgubio kartu za trajekt.















Tu gubimo dragocjeno vrijeme i trajekt nam bukvalno bjezi ispred nosa, 2-3 minuta smo zakasnili. E kad ga Nevenka nije tu ubila nece nikad. Sledeca 2 sata smo proveli cekajuci sledeci trajekt koji ce nas prebaciti u Evropu.













ode "voz"



doci ce drugi















evo ga







Negdje oko 11 sati stizemo u Tarifu i stajemo kod prvog motela gdje nalazimo prenociste i izlazimo da potrazimo nesto za veceru. Nalazimo pizzeriu “Kojot” i ja tu , cini mi se , jedem najbolju pizzu u mom zivotu. Posle 2 soferska piva idemo na spavanje.
Dan koji je trebao da prodje bukvalno bez ikakvih uzbudjenja i trebao da bude potpuno monoton, pretvara se u jedan od onih koji se pamte citavog zivota.
Maroko ukratko.
Razocarenje za sve one dusebriznike koji su mi prije odlaska govorili da nijesam normalan kad sa zenom i djetetom idem tamo. Od svih opasnosti tamo mi smo dozivjeli da nam ljudi poklanjaju lubenice kao osvjezenje, da su pokusali da nas ubiju kolicinom i izborom hrane, da se gostoprimstvo osjecalo na svakom koraku i …… ja se sigurno vracam jos jednom i to na malo duze

Roki wrote:

mark od rukavica je najjaci!

Ujutro smo se probudili sa osecajem nekog cudnog umora ali je zato pogled sa terase bio fenomenalan



ona brda preko vode su Afrika












Najvjerovatnije zbog velike promjene temperature ( jutro je bilo jako hladno ) ja sam se osjecao pospano, maltene nesposoban za dalju voznju. Nevenka i Suzana su se takodje lose osjecale i samo je Detlef bio oran za dalju voznju ( sto ti je Njemac ). Poslije dorucka






krecemo prema Gibraltaru i vec planiramo da toga dana ne vozimo dugo nego da nadjemo neki hotel gdje bi ostali 2-3 dana da malo budemo na plazi. Na nekom vidikovcu iznad Tarife pravimo malu pauzu i krecemo dalje prema Gibraltaru.





















idemo dalje






















Nevjerovatna je guzva




















i nama treba skoro 2 sata da stignemo do granice



a na granici ….. Züruck



Naime meni, Suzani i Emiliji treba viza za Gibraltar ????? Pa covjece, radim i zivim u Njemackoj, imam boravak i ne treba mi viza za citavu EU pa ni za Britaniju. Slusa me pandur dok ja odrzah moje govore i pokazuje mi listu gdje stoji da za drzavljane Crne Gore treba viza ……. Pa sta da radim sad, moze li se viza kako izvadit ? Kaze : Moze, podjes u Madrid u Britansku ambasadu i oni ti , relativno brzo izdaju turisticku vizu. Dobro ,rekoh, dje da se okrenem ….. hebala te viza a i mene, zao mi ove dva sata sto stojasmo u ovu guzvu, a i taj Gibraltar, da ista vredi ne bi bio kolonija a i bio bi veci, malo se izlajah i bi mi lakse….

Odatle smo krenuli dalje obalom u pravcu Estepone, provozali se kroz Real Club de Golf Sotogrande i pauzu za rucak napravili u nekom malom restoranu na plazi.


























Posle toga smo se odvezli do Estapone, malog turistickog gradica i uzeli sobe u Hotelu Altamarina za 80 €.














Costa del Sol koju jos zovu i Costa del Golf zbog preko 60 Golf terena koji se nalaze u toj oblasti je jednostavno prelijepa, vrijemeje za kupanje i ljeskarenje , obilazak restorana , setnju , ponovo ljeskarenje i tako 2 dana.

Estapona je grad od ca 60000 stanovnika i proteze se na ca. 20 km obale, ima arenu za borbu bikova, neke muzeje , staru tvrdjavu i veoma malo “ladovine” . Sunce, sunce, sunce, (kao da nam ga je bilo malo u Maroku) i plaza



















































Prodjose i ta 2, za mene veoma dosadna dana