The Ride Around 2010 - krenuli su

[Roki]

Sa ovim intervjuom u Irkutsku podsjetise me na Puškinove stihove:

“Černogorci, čto takoe? – Bonaparta vot sprosil.
Pravda l': Eto pleme zloe, ne boitsja naših sil?”...



Neka i u dalekom Sibiru vide da Puskin nije bio blentav

[cicija]

ja bih radije potrosio dodatnih 4-5 dana na malo vecu turneju po usa i kanadi, ali dobro, kako ko voli

[blazo.milic]

Braco, prijatelji, drugovi, drugarice ,...
evo nas u nekom kampu (zezam se gesthouse oasis) u ulan batoru
svi koji odju na ovu stranu obavezno da svrate
sjurraujutro idemo dalje, cita pa jakutsk pa magadan
pa mozda i padenm jos koji put :p

E sto je ovaj GS izdrzljiv

[Bandit]

Vidji,Blazo,ako mozes ikako,da komata od njega ne dovezes do Magdana(na zdravlje tebe i dugi vijek)

[ice]

ne mogu vjerovat da niste pošli do Gobij-ja!! bruke jedne!! ate ate, majka Rusija i ostalo a a a? ccc...

[velimlje]

ima da poludim do jutra , dok dodem kuci ....

ovaj kompjuter na poslu na da mi da otvorim slike 22 , 21 i 20 dan ...

ko ce da izceka , jos 7 sati ??

[velimlje]

ima da poludim do jutra , dok dodem kuci ....

ovaj kompjuter na poslu na da mi da otvorim slike 22 , 21 i 20 dan ...

ko ce da izceka , jos 7 sati ??

Fotografije su ... nemam reci

Sad mogu na spavanje !!

[DrMracni]

jeste li to ladno izasli iz Mongolijeeee!!!!!

[wulfy]

Kaštak, odnosno Čita u Rusiji osim ako im neko nije uzeo ,,tracking'' pa je taj u Rusiji, a oni i dalje lutaju Mongolijom

[wulfy]

„Braći” dokumenta ne trebaju
PUT OKO SVIJETA 2010.

(18.06.2010)
Ustali smo oko 8 jer je vlasnik kombija, naš drug Jurij, morao na posao oko pola devet. Imamo dosta vremena, jer tek u 12h idemo po vize u mongolsku ambasadu. Tamo smo sve završili za jedno 40 minuta, pa pravac rusko-mongolska granica. U međuvremenu, stajemo ispred jedne prodavnice i tu upoznajemo Denisa, momka iz Njemačke, koji je krenuo motorom do Vladivostoka. Vozi Suzuki Freewind i putuje sam. Kako mu navigacija nije radila, a dio puta nam se poklapao, pošli smo zajedno do obala Bajkalskog jezera. Izgleda fenomenalno, to nije jezero, već more. Pozivamo Denisa da siđe sa nama do jednog mola i da tu zajedno ručamo. On vadi keks i čaj, a mi piletinu, kupus, sir, hleb, luk...Naravno, oduševljeno nam se pridružio.
Tu primjećujemo da nam se desio prvi peh te vrste: Ninu se probušila prednja guma. Nije problem, imamo rezervnih, imamo flekice za lijepljenje. Sve smo skinuli lagano, ali se ispostavilo da flekice i lijepak koji imamo nisu najbolje rješenje, tj. nisu nekog kvaliteta. Odlučujemo da gumu odnesemo u sinomontaž (za one koji ne znaju ruski, to mu valjda dođe vulkanizer na ruskom), a da na Ninov motor monitramo novu. To ide lako, naduvavamo gumu. Ali neee, i ova pušta... Probušili smo je pajserom, nevjerovatno. Skidamo i tu i stavljamo treću, srećom, kako treba. Odlazimo do vulkanizera kojeg ima ama baš na svakom ćošku. Dok nam on to rješava, gledamo malo šta ima po radnji i ostajemo oduševljeni jer u njoj ima svašta što se može iskoristiti za motore Tu se razilazimo sa Denisom, on put Vladivostoka, a mi put Mongolije. Predjeli su fenomenalni, to je skoro neopisivo. Ovo svako mora da vidi. Dok se mi divimo predjelima, zaustavlja nas policija, koja se ljubazno predstavlja i objašnjava da smo u nacionalnom parku i traži nam dokumenta. Naravno, pitaju odakle idemo. Mi kazemo “Černogorija” ali nas nešto čudno gledaju. Dodamo: “Jugoslavija”, a oni se samo nasmijaše i kažu “slavjanskaja bratja” i “možete ići dalje, nisu vam potrebna dokumenta”.
Mrak pada tek oko pola 12. Vremenska razlika je 7 sati, a mi se još nismo na nju navikli. Rano ujutru idemo za Mongoliju…. Inače za sve one koji pitaju, izvještaje piše Vlada, tako da su u tekstu druga dvojica ili oni, Blažo i Nino…


(19.06.2010)

Danas smo namjerili da uđemo u Mongoliju. Nemamo još puno, možda jedno 150 km do Mondija, posljednjeg mjesta, tj. sela u Rusiji. Pred samo selo stajemo pored rijeke kako bismo se okupali. Sunce prži, a na drugoj obali snijeg, koji se topi i stvara potočiće koji se ulivaju u rijeku. Voda brutalno hladna, ali smo se zaista morali okupati. Do granice je možda 6 km, ali ne žurimo. Negdje je oko 11 sati, i kao i na svakom drugom graničnom prelazu, planiramo da ovdje potrošimo cio dan. Kada smo stigli, čeka nas iznenađenje - zatvoren je! Ne rade vikendom!! Odmah smo se sjetili Daneta i Kome (za one koji ne znaju dvojica beograđana koji su išli motorima na relaciji Beograd-Tokio prije dvije godine) i njihovog kampovanja ispred graničnog prelaza.
Vraćamo se do naselja i odlučujemo da sačekamo ponedjeljak jer se tada u 10 sati granica otvara. Vratili smo se na ono isto mjesto gdje smo se kupali (koje se inače nalazi u Tunkinskom nacionalnom parku) i odlučili da uradimo servise na motorima i promijenimo gume. Na svim motorima smo promijenili gume, a na Africi i Blažovom BMW-u i ulje u motoru, Imali smo malih problema sa skidanjem filtera za ulje na BMW-u, ali smo to nekako riješili. Malo smo ih očistili, podmazali šta smo mogli i to je to.Pošto nam se pumpa za gume pokvarila, našli smo vulkanizera koji nam je za pumpanje 6 guma uzeo, vjerovali ili ne, 30 dolara! Al\' čovjek nas je lijepo pitao da damo koliko mislimo, a mi pošteni pa mu kažemo da kaže cijenu. Kad on reče 1000 rubalja, umalo ne crkosmo - ko nam je kriv, lijepo je pitao. Sve ovo je trajalo praktično od podne negdje do 22. Spremamo se za spavanje, a sjutra odmor, pa u ponedjeljak Mongolija. U međuvremenu su se pojavili i neki pecaroši, pa smo malo vremena proveli sa njima.

izvor: http://www.vijesti.me" onclick="window.open(this.href);return false;