Vožd je stigao, praštajte ljudi, studio Mouse je radio prekovremeno u Photoshop-u ne bi li nas stavili u fotografije iz Albanije i Grčke, uradili su i fotografije sa Krfa, ali zaboravili smo im reći da smo vama rekli da nismo bili tamo….

Elem putopis je Podgorica Igumenica, ica, ica….





Vožnja by Džoni i Slowhand



Dobre japanske makine, Fazer i R2D2



Kao što sam rekao prije u postu, namjera je bila sa bratom da idem na jug Albanije, vidim par interesantnih mjesta, spavamo i nazad. Bratko je nažalost otkazao, ali se javlja kolega Džoni i dogovor pada da idemo.
Sa Džonijem se dogovaram da jug Albanije ne bude krajnja destinacija, već da zapičimo na Krf. Odlično, znam da ima trajekta iz Sarande, odemo sa njim na Krf, sjutradan nazad i to je to. Nažalost to smo se dogovorili u petak veče, nisam imao vremena da išta provjerim oko trajekta od Sarande do Krfa, informacije na internetu su bile dosta šture, a bilo je kasno i nije radila lučka služba da to provjerimo.
Nema frke, usput ćemo sve srediti, zbilja je odlično kada je put cilj, a ne destinacija, sve je nekako lakše i opuštenije.

Nalazimo se ujutro oko 8:20 ispred Sozine i krećemo put graničnog prelaza Sukobin.





Stanka za gorivo. Nije uopšte bilo hladno, čak ni rano ujutro, kasnije će se pokazati da nas je fenomenalno vrijeme pratilo čitavim putem.

Za kratko vrijeme smo na granici, bez problema, samo što Džoniju traže međunarodnu vozačku dozvolu na albanskom šalteru. Ovo mi je uvijek čudno, proputovao sam motorom Evropu, nigdje mi ne traže međunarodnu vozačku, naša standardna je OK, jer ima tekst na engleskom, samo u Albaniji traže međunarodnu. Uglavnom, nakon 2 minuta prolazimo dalje.






Stanka na benzinskoj pumpi poslije grada Lezhe

Putevi kroz Albaniju su sve bolji i bolji, do grada Lezhe je magistrala, ravna i jako kvalitetna, što je kolega iskoristio da ga malo pusti po gasu’… Nije ni čudo nakon naših puteva i zavijutaka, malo da se isprazni.




Raspoloženje je na nivou

Poslije Lezhe-a počinje autoput. Taj autoput je nešto najčudnije, po čemu sam se vozio. Kvalitet kolovoza, širina, sve je super, ali autoput prolazi direkt kroz naseljena mjesta, ima raskrsnica na njemu, gdje se iz glavne trake skreće lijevo ili desno, i što je najgore, masu ljudi pretrčava autoput, i još preskače središnju betonsku prepreku. Ovo čini da se ne može opustiti i voziti, već stalno strecaš. Na jednom mjestu smo vidjeli da su ostavili merdevine da lakše pređu, brrrrr. Sve je to super preko dana, ali naveče, uh o tome malo kasnije.

Već poslije skretanja za Drač, ide stariji autoput, takođe kroz naselja, ali barem malo „odsječen“ od okoline. U Draču stajemo na doručak.




Odlično vrijeme, savršena temperatura, sjedimo na plaži i jedemo giros od misterioznog mesa….




Simpa brod, pretvoren u stambeni objekat, ne vjerujem da se pomjerao neko vrijeme sa ovoga mjesta

Ovdje sam baš pomislio na sve nevjerne Tome koje su mislile da će nam biti hladno/kvasno/ružno….

Ponio sam ovog puta fotoaparat, na par prošlih putovanja, ništa nisam ni nosio ni fotografisao, baš mi je sada bio merak par dobrih fotki da napravimo.

Poslije Drača krećemo ka Vlori.

Tek tu put postaje stvarno prelijep, nakon 80-tak km autoputa počinje prelijepa, zavojita cesta koja ide tik uz more, ah uživanja. Krivina na krivinu, a desno od vas se talasi razbijaju.

























20km prije Vlore.





Vlora je kao i većina novih Albanskih gradova uz more, jednostavno nova. Široke glavne ulice koje prolaze kroz centar, ali geometrijski naslagane ogromne zgrade štrče na plažom koja je nepunih 100-tinjak metara odatle. Ne sviđa mi se, ne može se primjetiti novo i staro, a obala je uništena jer je tik iza plaže glavna magistrala koja prolazi kroz grad.

Zbog blizine plaže, asfalt počinje da bude baš klizav, opreznije ovdje vozimo, mada je put i predio toliko lijep, da nam se ne ide preko 80kmh.

Sada počinje jedan nevjerovatan dio puta. Tu je jedna planina, brdo, koje sam prošle godine prošao, između Orikuma i Hilmare. Sa sjeverne strane ide put 0m nadmorske visine, i za nekih 10km, se popnete na oko 700 metara nadmorske visine, bukvalno u 10 minuta padne temperatura 10 stepeni a idete kroz četinarsku šumu





Mjesto je puno velikih restoranskih kompleksa, očigledno je da ljeti ljudi vole da ovdje pobjegnu od nesnosnih vrućina, sigurno je sve i puno. Kao ideja mi se mnogo sviđa. Nešto je kao Ivanova Korita.




Odjednom magla, zeznuto vrijeme, šta je ovo. Stajemo da promjenim vizir jer mislim da će biti šašavo. Dosta komično, tu pronalazim mapu koju nisam znao da sam ponio, a usput sam dosta stajao i pokušavao da kupim, ali nije ih bilo. Džoni mi je tu crkao od smijeha.

Moram ovdje napomenuti kako dobro kolega iz Reževića vozi, krivina za krivinom i nema ga, odličan tempo.

Nekih 3km od mjesta gdje smo stali je prevoj brda, i tu počinje vjetar, kakav vjetar. Onaj oblak koji je stvorio maglu tako brzo prelazi preko brda, kao da se nalazite u nekoj rijeci. A onda pogled koji puca sa vrha brda, stvarno veličanstven.

Nismo stali da fotografišemo, bilo je previše strašno, vjetar je tako bacao u stranu, a put, relativno uzak, urezan u planinu.


Pred kraj brda vjetar je stao, a ispred nas nekih 50km prelijepog puta kroz predjele prije Sarande.
Utoliko mi stiže poruka od drugara iz Tirane, koji je zvao lučku službu, trajekt iz Sarande za Krf je pošao u 14h, to je jedini. Tada je već bilo oko 16h, a mi još sat vremena do Sarande. Iz Igumenice ima trajekta svakih sat vremena kaže nam.
Tu odluka pada, produžujemo, idemo do Igumenice, pa tamo kako nađemo. Grad je na nekih 30km od granice, nije daleko.
Stižemo do Sarande i samo produžujemo do granice. Tu sam napravio grešku (donekle). Krenuli smo putem koji zaobilazi grad Butrint i ide direktno na granicu, žao mi je što sam to propustio, ali ostaće za sljedeći put.

Ovaj put do granice je savršen, širok, kad odjednom, samo makadam, ali jedno 8metara širok nabijen tucanik, očigledno spremno za asfaltiranje. Eto ima off-road komponenta ovog puta, super.
Tu se ustajem sa sjedišta i u enduro položaju krstarim kroz Albaniju, kao da idem za Magadan.

Interesantno, na Grčkoj granici provodimo oko 20minuta. Carinici, prvo ne vide mnogo crnogorskih pasoša, tu gubimo vrijeme, a onda ispitivanje, gdje ćete, kada se vraćete, čak i njima je bilo šašavo da se ide do grčke za dan, ali osmjeh na licu, i sve je u redu, ulazimu u Grčku

U Igumenicu stižemo negdje oko 6:40 (7:40 grčko vrijeme) i direkt za trajektnu luku



Tu saznajemo da trajekt polazi ubrzo za Krf, ali se sjutra vraće tek oko 14h, to nam je kasno da počnemo da se vraćemo nazad.
Pokušamo da sredimo da idemo trajektom za Sarandu, to bi nam bilo bolje, ali saznajemo da trajekt za Sarandu ide oko 9 ujutro.
Bilans bi bio da bi smo mogli doći, jako malo vidjeti Krf i odmah nazad, nije se isplatilo.
Nema problema, odlučujemo da ostanemo u Igumenici, sjutra lagano nazad.





Tu Džoni nalazi svog prvog grčkog prijatelja.

Nalazimo jako povoljan hotel, smještamo se, plan je da večeramo i procunjamo se po gradu



Po zakonu o oglašavanju i pisanju u moto medijima, od 12 Februara 1997, obavezni smo da stavimo sliku iz restorana, ali fotka prikazuje šta smo ostavili u tanjirima nakon jela…

Grčka hrana je dobra, dobre salate.

Malo se šetamo kroz grad, dosta je živo, čini mi se da je bila neka fudbalska utakmica, dosta navijača


Bio je u jednom lokalu i Madža, ali nismo htjeli da mu ulazimo na teritoriju 

U gradu ima milion motora, što onih malih kineskih, što velikih, ali niko, stvarno NIKO, ne nosi kacigu, to nas je baš iznenadilo.






Policajci na V-Stromovima (dozvolili su nam da slikamo motore, ali ne i njih), samo kruže gradom, u 10minuta ponovo prođu isto mjesto.

Mi smo šetali i rekli da smo motorima došli, a oni: „Znamo vidjeli smo vas i gdje ste odsjeli“…. hehe. gulp! Što ti je veliki brat.

Igumenica je fin lučki grad, nismo stigli da se prošetamo do nekih od gornjih trgova














Prodavnica jako čudnih živuljki





Tu se sam se dobro presmijao. Džoni se udubio u gledanje one zmije i guštera, bio je tu i neki mali aligator (barem je ličio), kada je pas sa prethodne slike ustao i prišao Džoniju sa leđa, samo ga je dotakao, a u zmije udubljen, Džoni je skočio dva metra gore, kako smo se smijali. U sekundi je pomislio da mu je neka anakonda oko vrata skočila, heheheh.



Pogled iz hotela El Greco, gdje smo odsjeli.



Zora


Ovi oblaci su me malo zabrinuli, mislio sam da će biti ružan dan, ali ništa od toga

Trajektna luka je jako zauzeta, ali kažu nam da je ovo ništa, šta se dešava u špicu sezone.








Kad staviš aparat na tajmer, nikad se ne zna šta će pozadi doći u kadar




Poslije granice, na makadam i put Sarande, dan je bio savršen


Tu sam samo kratko se zaustavio, pojačao kapanje na Scotoiler-u, zbog puta i nastavio. Po meni, ovo je velika prednost automatskih podmazivača.



Ovog puta smo odlučili da stanemo u Sarandu















Mnogo mi se više svidjela Saranda, imala je izgled grada, stare građevine, prelijepa promenada, plaža, putevi koji nisu sve ispresijecali, sigurno ljepše mjesto nego Drač ili Vlora. Ali ovo je samo površan utisak
Negdje 40km od Sarande stajemo na jednoj krivini za malo fotki









Budući da je lijepo mjesto, odlučujemo se i da odradimo koju akcionu fotografiju hehehe







Kako su nam motori bili prljavi


Prelijepi vijugavi putevi



Aždaha!!!!






I mi R2D2 za trku imamo!!!!




Jupi!!!!!
Uživanje, čisto uživanje. Ovdje smo morali da skidamo jakne kada smo stali, bilo je preko 17 stepeni, februar….

Tu već počinjemo da se penjemo na ono brdo od juče, ali danas ni daška vjetra, ni magle, baš super. To me iznenadilo, prognoza je bila za nedjelju gora nego za subotu.


Jako interesantan je ovaj dio Albanije, kada smo dolazili, svugdje smo vidjeli ljude pored puta kako beru bilje, i dosta zgrada bez zidova. U povratku smo shvatili da su to velike sušare za bilje, i jedno 20km sve je prelijepo mirisalo na kantarion i ostalo ljekovito bilje i čajeve.


Tu sam imao skoro pa incident. Dionica čista, dugačka ravnica, ja malo otvorio po gasu, kada mi iz nekog žbuna iskoči jare na put. Samo sam malo otpustio gas i čvrsto se uhvatio za volan. Jare je prošlo tik na 10cm od prednjeg točka….. Uh, neću više brzo, bez paške…







Čudnovata fasada na jednoj bivšoj vojnoj zgradi















Priznajem da ne znam koji događaj ovaj spomenik obilježava.



U Draču pauza za kasni ručak, sendviče smo kupili mnogo prije….



Oko 21:30 smo bili kod tunela sozina, raspakivanje, pozdravi i to je to







Fenomenalna 2 dana, odlično putovanje, odlično društvo, nisam vidio Butrint, to ostaje za sljedeći put, svakome preporučujem ove predjele, čak smo i jeftino prošli.



Pozzzzzzz

moras me nauciti da radim u ovom ps sigurno je mnogo jeftinije nego putovati. mene Sirija interesuje

A svaka vam dala!!!Svaka cast momci,samo ste trebali uci u onaj lokal kad ste mi vec vidjeli motor ispred

bravo vi ga putnici, svaka cast....

top vikend!!!

Bravo momcovi!

Odlicno iskoriscen vikend. Bravo!

Odusevljavaju me ovakvi izleti. svaka vam cast...