Svaka cast momci!!!

Dobro de,
jeste li imali kakija problema na putu, cijene goriva Grcka,Albanija, Srbija,Makedonija tj dje je najbolje sipat. Koliko ste novaca trosili dnevno i da idete opet sto bi promijenili
Tvoj motor je duplo i kusur jaci od Lucketovog jeste li se mogli pratit

I tako krenusmo iz Nisa. Kisa nas je i docekala i ispratila. No, docek i iskreno prijateljstvo lhudi sa kojima smo se druzili vremenske uslove su gornuli u drugi plan. Odredili smo rutu: Novi Pazar, Sjenica, Raska, Pljevlja. Ta ruta ukljucivala je prelaz preko Kopaonika i Zlatara. Planine, cudljive i u sred ljeta. Prvu pauzu smo napravili u mjestu Brus u podnozju Kopaonika. Davoru se skvasile rukavice, a temperatura od 7-8 stepeni narusava nam komfor u voznji na koji smo navikli zadnjih dana. Silazeci sa motora, Davor gotovo nervozno: pa dobro Vukcevicu sto zaostajes. Cekao sam te u zadnjih10 kilometara dva puta! Ja smiren, kako me je Bog dao rekoh: e moj Davore, nijesi ti odavno pada. A mene je na januarski pad podsjetila jedna krivina u kojoj sam morao da kocim. Situacija nije bila rizicna ali se podsjetih. A onda mi junacka desnica utrnu... Poslije kratke pauze pomognute domacom dunjom i cajem od nane, krenusmo. Kisa je stala, no za kratko. Vec prvi uspon uz planinu najavio nam je sledecu nedacu: sitna kisa i gusta magla. Na hladnocu se i navikli. I tako vozimo nevidljivim putem kad iz magle filmska scena: desetak motora, mahom GS-ova razbija maglu i tisinu planine. Pozdravise nas i nestadose. Mi tako guslaj, pjevaj, misli...do Novog Pazara. Prodjosmo ga bez zaustavljanja jer smo vec u docnji. Stali na izlaz iz grada da popravimo opremu kad ispred nas staje bijeli mercedes 190. U njemu cetiri momka od kojih dvojica izlaze i krecu ka nama. Ja vec spreman na neprijatnost. Kad jedan od njih: momci je li sve u redu, treba li kakva pomoc. Mi se zahvalismo jer nije trebala, a ovaj postupak mi se narocito dopade jer ljudi nijesu ni bajkeri niti smo ih zamolili za bilo sto. Hvala neznanim delijama. Odatle nas put nosi kroz sjenicki kraj. Prelijepi predjeli kroz koje vijuga na momente odlican put. Veci dio je nazalost vise za off roud. Bilo kako bilo sledecu pauzu pravimo u Rasku. Kakve smo sepete ptosli do tamo, da vam ne pricam. Preko Zlatara je bilo dosta odrona koje smo uspjesno eskivirali. Isplatio se sony i need for speed! U Rasku stajemo na pumpu. Parkiramo se paralelno i zauzimamo obje strane. Kad sam shvatio da sam uzeo prvenstvo ovima iz suprotnog smjera izvinjavam se prvome na redu. Covjek odmahuje rukom, ma pusti, kaze, ovdje niko ne zuri. Inace, vozio sam KTM-a jos dok sam bio aktivan u 63-oj. Jedino mi zao sto ne mogu opet. Shvatam da bi bilo neumjesno da ga pitam zasto, ali on prekida tisinu i poziva nas da idemo sa njim na pice ili rucak ako smo gladni. Iskreno se zahvaljujem i objasnjavam kako zurimo, nakon cega se pozdravljamo kao stari drugari. Nije pitao ni ko smo ni sto smo. Davor dolazi na ideju da kupi skijaske rukavice. Svracamo do glavne gradske ulice i rukavice ne nalazimo, ali se odusevljavamo ljepotom ovog malog mjesta koju ne narusava ni kisa ni tmurno nebo nad njim. Pokret. Put je bolji, vozimo brze. Ipak, mrak necemo izbjeci. Nikad nijesam vozio motor po mraku. Nije da se bojim, nego me strah... sledeca pauza je u Prijepolje. Odatle do Pljevalja ima oko 60 km. Racunamo, caskom cemo. Pijemo po jednu, oblacimo kisna i pokret. Cini li vam se da kad krene, mrak brzo pada. Svaki. Nije problem voziti po mraku! Skrecemo ka Pljevljima i racunam stigli smo. Kad opet magla. Samo gusca. Podizemvizir jer nista ne vidim. Nazirem Davora koji u svim uslovima vozi isto. Posto ja ne zelim tako brzo smisljam razne zabave dok milim. Jedan od nacina je da probam duga svjetla. Davor je to shvatio kao poziv za pomoc pa je stao u mjestu. Trebalo je vidjeti njegovo lice kad sam mu rekao da se igram. Sledeci put sam ga vidio na drzavnom prelazu Jabuka. Prelazimo granice i cini mi se zadrzavaju nas na crnogorskoj duze nego bilo gdje drugo. Zavrsi se i ta komedija. Pogled na Pljevlja u nocnim uslovima i prestanak kise me oraspolozio.U Davora, rodjenog Pljevljaka, srce se razgalilo. Tutnji jednocilindras pored avlija kud je asikovao. Ja za njim, stidljivo, da ne budim komsiluk. Prolaznici staju, zagledaju nas. Vidi se nenavikli na ovakve putnike. Uskoro dodjosmo do kuce Lucica. Docekuju nas kao sto se sin docekuje. Rijetko gdje sam osjetio toliku slobodu i familijarnost, mimo moje porodice. Ja se osjecam nekako pobjednicki. Nijesam ni gladan. Sve cu ujutru. Jutro bez kise iskoristili smo da upoznam Pljevlja. Obilazimo velicanstveni manastir Svete Trojice i glavnu ulicu gdje maturanti pljevaljske gimnazije slave. Poslije kafe nazad kuci na dorucak. Nije cudo sto je Luchka onoliki i onako jak. Od dorucka u Pljevlja nijesam nista jeo do subote vece. Hvala cestitoj porodici Lucica na doceku. Ipak, jedva cekamo da krenemo. Sedlamo konje i pokret. Nema kise. Vozimo najbolje do sada, uzivamo. Prolazimo poznatim putem istovremeno i srecni i tuzni. Idemo na kafu u hotel Crnu Goru, iz one baste je najbolji pogled na motore. Odatle kucama, da saberemo utiske dozivljaja.
Zakljucak: osam dana na putu, predjeno 2130 km, bez ijedne neprijatnosti, kamoli problema. Opsti utisak je da je Albanija i Grcka super za voznju, dok zemlje bivse Jugoslavije zaostaju. Cak i u vozackoj kulturi. Gorivo smo sipali kad fali. Nijesmo obracali paznju na cijene, sem sto smo primijetili da je grcko skuplje i bolje. Takodje nijesmo stedjeli, cak bi se pojedini izlasci mogli nazvati luksuzom. Iako nijesmo brojali mislim da smo sa svim troskovima potrosili po 400 evra. U Srbiju nijesmo potrosili dinara, zahvaljujuci nasim prijateljima. Na sledeci put ja cu sigurno ponijeti vizir sa pin lokom a Davor rezervne zimske rukavice. Sve drugo smo imali a nije nam trebalo. Zbog vremenskih uslova nijesmo obisli manastire po Srbiji i Makedoniji. Eto prilike za jos jedan put. Znam da Boga necu naci u kamenim zidovima i drvenim dverima. Bog zivi u nama i znati to dovoljno je da covjek bude covjek. Ipak, posjeta svakoj bozjoj kuci oplemeni me i ucini srce toplim. Hocu da budem kao iguman Stefan koji kaze: ja sam mnogo obisa svijeta. Najsvetije nebeske hramove sto je zemlja nebu podignula, ja sam redom svaki oblazio...
Hvala Bogu na ovome putu i neka je blagosloveno carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha, amin.

Iz cojstva i ljudskosti 5
iz vjeronauke 5
iz pismenosti 5
iz geografije 5
iz voznje motocikla 4+

hvala brate Janko! Iz svega si mi dao po barem dvije ocjene vise. Ali motivacione!

Svaka cast, dobar si na motor i na pero Hvala Bogu da ste zdravo posli i zdravo dosli doma. Kad te pitah ispred hotela CG kako je bilo, sad kad sam ovo procitao jasno mi je cemu onaj osmijeh do usi

I u svoje ime da vam se zahvalim na lijepim komentarima i da ovom Ratkovom pisaniju dodam i jos koju sliku...
Unaprijed se izvinjavam na veličini slika...kasnije ću uraditi resize...

Polazak iz PG


Pogled na Ohridsko jezero...





Malo slika i sa Meteora





A malo se bogami i mezilo


Dođosmo i na Hilandar



popismo vode sa bunara Sv. Save


krenusmo u šetnju i sretosmo naše gore list, Vasojevića Anđića...


sa Svete Gore preko Soluna kod braće u Vranje



pa u Niš


a onda preko Kopa nazad kako Ratko već opisa

To treba vidjeti i dozivjeti, svaka cast momci !

Lijepo si me podsjetio kako se piše putopis i srce mi smekša junače, posebno sa ekipom koja vas je tako lijepo ugostila u SRB.
Njima i vama svaka čast pa samo s načinom u druge pute.
Hvala na prelijepom putopisu!

jeli samo ja mislim da je Raška između Kraljeva i N.Pazara, a Nova Varoš između N.Pazara i Prijepolja??? Možda su ih zamijenili i izpremještali )))))