Elem,
Drug, kolega, sapatnik Madža vam je ispričao kako smo se proveli, samo ću dopuniti sa kojom slikicom i komentarom.
Odlučeno je da se ide do Splita, tu smo rutu izabrali, valjda je najmanje bilo kiše u nedjelju planirano, a i onaj mali Slowrider da vidi Mostar, sreća naša….
Kretanje, orni spremni i raspoložni, a vrijeme je bilo super...
Granica sa BiH, za tili čas, dobri tempo ovi momci udaraju, jedva sam ih pratio.
Tri lepotice pod trebinjskim platanima, ova slika mi se mnogo sviđa. Povratak u Trebinje mi je uvijek fin, sjetim se onih zafrkancija od prošle godine, nadam se da ćemo i ove godine tako ludovati.

Znali smo kako da dođemo do Mostara, a onda smo mislili nekoga pitati za put do Splita, koji bi u što većoj mjeri izbjegavao autoput. Odmah što smo se spustili sa motora, prođe jedan par bajkera, a oni iz Splita, dali su nam upute za ostatak puta, a mi odosmo da se prošetamo kroz Mostar.

Ovo je definitivno najbolja fotografija sa puta. Mi smo je zvali "kako bi Radosav nosio kacigu" ili "Madži uletio mali čovjek sa kacigom u leđa"

Slikali smo se ka najbolji japanski turisti

Ruta je jednostavna PG-NK-Trebinje taj put svi znamo, Poslje Trebinja pravac Ljubinje, Stolac, Mostar, poprilično dobar put.
Poslije toga idemo na Široki brijeg, Imotski, i imamo samo nekih 20km autoputa do splita.
Madžoni je par puta slatko promašio put, jednom je prošišao na jednoj raskrsnici pravo, ali definitivno najbolje je bilo kada je na autoput uletio u pogrešnu traku. Zamalo nisam pao sa motora od smijeha. Definitivno odlična vožnja, nigdje nismo stajali, sve je bilo perfekt.

Po dolasku u Split dočekao nas je vlasnik hostela. Hostel je bio OK, moglo je to malo urednije biti, ali što je tu je, imali smo dvije sobe samo za nas, a motori su ostali parkirani u dvorištu. Smješteni smo bili odmah na 50m od Rive, tako da nam nikakav transport po gradu nije trebao.

Natmureno nebo sjutra......

Po kiši, snijegu i ostalim vremenskim nepogodama, grupa mala odlično raspoložena kreće na put.
...ali prvo smo doručkovali....

Most na ulazu u Dubrovnik, stigli smo, kako nas je prala kiša, bilo je junački. Mada kada to očekuješ i obučeš se, nije problem. Ja sam imao problem na dionici oko 10km prije Neuma. Tamo ima dosta fleka kojim se popravlja asfalt. Taj drugi asfalt je neke bež boje, baš čudan. Elem na tom asfaltu mi je dosta klizala zadnja guma. Baš sam se ufrčio nakon par proklizavanja, pa sam usporio. Nisu mi nešto šare na gumi potrošene, ali mislim da je guma tvrda, možda je ostarala, mora se nova...
Do nekih 30km do dubrovnika, nije padala kiša, ali kako smo se parkirali ispred starog grada, počeo je nevjerovatan pljusak, mi smo samo odlučili da se tako prošetamo gradom
Tu smo se fino proveli sa našim Du-Monsterom, onako poslednja stanica prije kuće.

još malo, malo.....

U pečenjari smo proslavili dolazak, i te kako proslavili

Pogledajte razliku u narudžbi jela kolege Madže i Slowridera, i pogodite kome sam ja sličniji bio....
Svakome ovu turu mogu preporučiti, odličan provod za 2 dana. Tako mi je lijepo bilo, da mi kiša nije pravila nikakav problem, kao ni kolegama sapatnicima. Ritam je bio fenomenalan, vožnja, a stajali smo samo na svakih 200km, čisto jer smo tada dolazili do gradova (Mostar, Split, Dubrovnik…)
Odličan provod sa još boljim društvom, idemo opet, pa nam se i vi pridružite.
Pozzzzz