VIdim po ovom trekingu da nisu bas ranoranioci... bar ne jos uvijek.... srecno momcovi!

Prva noć u Vršcu

PUT OKO SVIJETA 2010: DAN 1.

Nakon gotovo godinu priprema, došao je i dan puta - pretposljednji dan maja, nedjelja.
Prva stvar je bilo pakovanje. Došli smo u garažu oko 8 sati i pripremali motore narednih sat i po. Iz garaže, koja nam je bila kao kuća posljednjih pola godine, otišli smo na pumpu po gorivo i da napumpamo gume.
Ispraćaj je bio organizovan ispred redakcije “Vijesti” u 10 sati. I tu nastaje naš prvi problem... mislili smo da ćemo taj dio najlakše da prebrodimo, gotovo smo i u žurbi od priprema i zaboravili na taj dio - na rastanak sa najbližima.
Bilo je veoma teško i napeto, i meni, a kamoli Ninu i Vladu koje su pratila djeca. Onda sam shvatio da smo toliko bili u pripremama i planiranju da nismo imali vremena da razmišljamo o rastanku na ovaj način. Ipak, krenuli smo. U 10 sati i 15 minuta je otpočelo naše putovanje.
Prvi zvuk motora ispred redakcije “Vijesti” koji je označio polazak neću zaboraviti. Pored nas trojice, par bajkera se odlučilo da nas prati određeni dio puta. Milan do Bijelog Polja, Džoni i Wulfy do Kolašina, Duka do granice sa Srbijom. Ivan je išao sa nama do Zlatibora, odakle smo nastavili sa prijateljima motociklistima iz Njemačke Rokijem i Detlefom, koji su prevalili taj dug put samo da bi vozili sa nama jedan dio puta.
Iako je to jutro osvanulo kišno u Podgorici, sada je već nije bilo mnogo. Nekoliko puta smo stajali da obučemo odijela za kišu, pa da ih skidamo, te nam je to oduzelo dosta vremena. U Beograd smo došli večeras oko 20 sati. Tamo nas je dočekala ekipa Ride Or Hide, ugostila i poklonila majice. Već oko 21 smo krenuli prema Vršcu, po lijepoj noći bez kiše. Tamo smo stigli sinoć oko 22.30. Došli smo kasno i nismo znali gdje da postavimo šator (da ga ne postavimo ispred kuće gradonačelnika:) ) pa smo tražili prenoćište...
Tu se desio prvi peh. Vladova “Afrika” nije htjela da upali. Odgurali smo je do hotelske garaže i brže bolje rastavili da nas jutro ne bi dočekalo nespremne. Sve smo riješili odmah, naravno!
Otišli smo na spavanje. Sjutra idemo za Rumuniju da posjetimo zamak grofa Drakule a onda se rastajemo sa prijateljima iz Njemačke. Oni idu kući, a mi za Ukrajinu.
Danas smo prešli nekih 650 km. Ostalo nam je još samo 34.400

izvor: http://www.vijesti.me" onclick="window.open(this.href);return false;

Bas velicanstven ispracaj. Momci su to zasluzili i neka im je srecan put.

Juce oko 2 sata smo se razdvojili u Brasovu poslije obilaska Drakulinog dvorca ( a koji je to kraaalj bio ljudi )
Mi lijevo jos 2 iljade km a oni desno jos 30 i kusur do kuce pa nek im je sa srecom.
Mene zaustavi policija zbog preticanja na punoj liniji, poce da mi drzi govorekako je takva voznja opasna i kako se tako gine, kako je kazna od 200 do 500 € i mjesec zabrane, kako ovo, kako ono te ga ja smirih sa 100 € i on me pusti dalje i rece jos da se pazimo ( sto ucini stotka bez racuna ) jer ima puno patrola na tom putu.
Opsirnije i sa slikama za 2-3 dana kad se stigne kuci i kad se presaberu utisci

Moga si i sa 20 zavrsit moj Roki , no aj i sretni vi putiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii

Evo i od mene koja:

Uđoše u Ukrajinu

Sretno ljudi!
Pratimo s iznimnim zadovoljstvom.

Po kiši kroz Rumuniju

DAN 2.

Spavanje u Vršcu je prošlo odlično - nismo se probudili ni- jednom u toku noći. Ujutro je počela da pada kiša. Kada smo se spremili nakon dobrog odmora, došli su nam prijatleji iz Vršca, Zoki, Peca koji su prošle godine vozili turu po Južnoj Americii. Zoki nas je odveo da Ninu uradimo rezervni ključ i kupimo još neke sitnice za motore. Nakon kraćeg druženja sa njima ponovo smo krenuli dalje...
A napolju, potop... Do granice sa Rumunijom nas prati jaka kiša. Na granici (Vatin), policajac nam je rekao da rumunski graničari štrajkuju do 15h. Odlučili smo da probamo da prođemo, pa ako nas ne puste, plan je bio - nazad za Vršac. Kada smo došli do graničara, nismo im dali da nas preduhitre odmah smo krenuli u priču sa njima da idemo na put oko svijeta, povadili mape, pokazivali im gdje ćemo, šta nas očekuje... Jednostavno, malo smo se hvalili, u nadi da će nam to pomoći da pređemo granicu. I uspjelo nam je!

Nama uzimaju dokumenta, a Detlefu, našem prijatelju iz Njemačke, koji je odlučio da nas prati - ne. Evropa, šta ćeš... Kada vide njemački pasoš, kao da kažu: \"respect\" i ne uzimaju dokumenta.
Uglavnom, prošli smo dalje. Kiša nas je pratila i narednih par sati. Uputili smo se ka Transilvaniji da vidimo kako je živio Vlad Cepes - grof Drakula. Prošli smo kroz: Berzovia, Karansebes, Voisova, Valcele, Sebes, Sibiu... uz jedan kratak odmor pored nekog arheološkog nalazišta iz rimskog doba (ime ne znamo i nije nas sramota).
Kiša je prestala na jedno sat vremena, a onda je ponovo udarila po nama. Stigli smo u Faragaš oko 20:30, našli neki pansion, večera i spavanje... Sjutra - Drakula pa Ukrajina i konačno šator.
Motori su bili skroz OK, nije bilo nikakvih problema.
Danas smo prešli nekih 550km... Možemo mi to i bolje, ali smo kasno pošli iz Vršca.

izvor: http://www.vijesti.me" onclick="window.open(this.href);return false;

evo najzad skontah kako se kače fotke

evo fotki iz garaže dan prije polaska