Svaka čast, fantastično!

Uz pesmu
Ide Grozni preko Rumunije
i on vozi suzuki sklopocije

Fala, drugari.

@slowrider
Sve mi diraj, samo Suzi ne

Pošto se putopis za Rumuniju polako bliži kraju, red bi bilo ovdje malo zastati i napisati riječ-dvije o toj zemlji. Definitivno, to je zemlja kontrasta.
To je zemlja u kojoj žive veoma srdačni i gostoprimni judi, a kamikaze u saobraćaju. To je zemlja u kojoj se vozi veliki broj dobrih džipova i isto toliko zaprežnih vozila. To je zemlja u kojoj imate mnogo trošnih kuća sa po tridesetak i više članova familije, i na drugu stranu, velelepnih vila u kojima, čini se, niko ne živi. To je zemlja nepreglednih ravnih polja i najvećih i najljepših planina koje sam ikada vidio.
U Rumuniji čovjek nikada ne zna što da očekuje. Na ulici može vam se desiti da pitate čovjeka da li ima smještaj negdje u blizini i da on kaže da ne zna i da ode, samo da bi se vratio posle 10 minuta i kaže da se sjetio i povede te to motela u blizini, da ne zalutaš ako podješ sam. Može te vidjeti kako na motoru lutaš bez ideje dje se nalaziš, i da te sačeka na prvom proširenju i na savršenom engleskom ti objasni dje i kako dalje. Isto tako, u turističkim centrima redovno se dogadjalo da ne znaju da beknu ništa sem rumunskog, i sporazumijevanje se svodilo na mahanje rukama, a opet u najveću čuku smo znali birati jezik na kojim smo se sporazumijevali.

I ono najvažnije, a zbog čega smo bili naročito ponosni: "Where do you come from?" ...."Montenegro" ....."Romania respects Montenegro!" - stavljajući do znanja da nisu zaboravili na pomoć našeg naroda njihovom prilikom nedavne tragedije u saobraćaju.
Što bi se reklo - "proud to be Montenegrin"


nastaviće se...

Đe ste dobri ljudi? Hvala svima na lijepim riječima!
Prije svega, želio bih da se javno zahvalim kolegi, saputniku, drugu i bratu na druženju, savjetima (životnim i onim vezanim za motore), kao i za detaljno pisanje putopisa pored svih porodičnih obaveza. Jeste da će sad da mu porastu uši, ali zaslužio je.
Već 5min blejim u monitor u nadi da ću naći riječi da opišem putovanje, ali ne ide. Bilo je neopisivo! Svaka zemlja ima neku svoju priču, a ja sam uživao u svakoj.
Evo videa po makadamu, oči su mu se caklile kad je vidio put. Meni je to prvi off u životu, a mogu vam reći da mi je postalo jako primamljivo. Naravno, za neki drugi motor, iako je Zekan ovo ispratio kao pravi.
Ako vas zabole oči od "nemirne" kamere u početku, premotajte na nekih 3:30min. (povratak je, po meni, zanimljiviji i brži )

irfane...suza mi krenu! Prvo,Rozaje nipokoju cenu nisi smeo proć a da se ne sljikaš.Drugo,ja ne odoh i sad se izedoh! A treće,zvaće te N.Janjušević za one pune ljinije te onoljiko iskidaste nesrećne Rumune,alooo breee!!?? 4. i potonje:Kad se pravi spomenik Ivanu Groznom od 60m??
Svaka Čast!!! i stvarno se ižjedoh te ne ojdoh,ali...sad kad te gledam ka da sam ja bio!

EEEE da ti nije bilo Kawasakija nebi svijeta vido.

Super tura, bravo vi ga momcovi.

nema sta, uzivanje!

a drakula?

Dobro,bogomi dobro! Nije dobro no odlicno! Nije odlicno no super!!!

VRH VRROVA
Kolega Irfan me pozivo da idemo zajedno na ovaj put i sad mi puno zao te ne podjo


ps. ovo puno zao citaj pojedoh svoje donje gace od 10 dana

Drugari,
Ima ljudi na ovom forumu sa kojima bih rado voziJo i 'leb dijelio, i Bogu hvala te ih ima podosta!
Moram reći da je u jednom trenutku želju za putOm u Rumuniju izrazilo desetak ljudi, i da me bilo malo strah kako će to sve da izgleda. Ali, kako se put približavao, što zbog obaveza, pokvarenih motora, slobodnih dana... polako su ljudi iskazivali nemogućnost da prisustvuju istom. Mislio sam da će Rumunija biti još jedna od neostvarenih želja.
I opet, kada je bilo izvjesno da će se ipak ići, pomalo me bilo strah, jer se na na kraju svelo da idemo ja i Djordje, momčić od nepunih 25 godina, jedinac, sa iskustvom vožnje brzinca od 5000 km. Hebiga, kako ona reklama kaže - Nije svejedno .
Medjutim, Djole se pokazao kao ekstra vozač ( bilo je itekako dionica dje je on mene čekao da se pojavim na "najboljem" motoru ) , dobar drugar i nadasve, veliki čovjek! Da li ima veze sa imenom, ili je do njega, vrag će ga znati

No vratimo se na temu. Dakle, žrtvovali smo Drakulu, da bismo vozili više. Jer, jednostavno nam se nije uklapala u program putovanja. Do grada Brasov i zamka Bran se moralo ići i vratiti istim putem, a i moto samog puta je bio - voziti više, šetati manje.