Elem,nakon interesantne i uzbudljive noći u Bukureštu,ujutro nastavljamo dalje u obilazak Rumunije a cilj za dan treći je bio:
Čuveni dvorac grofa Drakule u mjestu Brad u Transilvaniji. Dolaskom u mjesto,kao svi kulturni ljudi koji dolaze da posjete jednu od najvećih turističkih atrakcija u Rumuniji,odlučujemo se da stanemo na parking i platimo. Dolazi momak koji naplaćuje i kaže da je minimalna tarifa 2 sata i da sat košta 7 Lea po motoru. Mi,pošto smo stali na samo jedno parking mjesto pitamo pošto je onda za auto? Kaže isto 7 Lea. - Pa mi stojimo na jednom parking mjestu! -Nema veze,auto plaća 7 Lea,a Vi 7 Lea po motoru i to minimalno 2 sata. -Jel Tako? -Jeste. -Ajde zdra'o,nisi ti imao posla sa Balkancima! I tako odosmo i na našu sreću,nađemo mjesto pored lokalne trafike na samo 50-ak metara od gorespomenutog parkinga
Dolazimo pred ulaz u dvorac a to je kao mali vašar:
Pred samu kapiju ogromna gužva,veliki red ljudi koji čekaju da kupe kartu za ulaz:
Naravno da primjenjujem staru antičku vještinu i pronalazim slabu kariku u redu tik iza kase i u roku od 1,75 minuta imamo 3 karte u ruci!
I ulazimo u dvorac...
Inače,dvorac je pun malih,uskih prolaza i uzanih stepenica:
Evo kako je to uticalo na naše veličine:
I dolazimo do sobe za mučenje:
Zatim postajemo svjesni koliko su bili bogati i tehnološki napredni u to doba:
Ovo je postrojenje lifta koji je koristila Kraljica Marija.
A onda ŠOK!
Nismo mogli da vjerujemo koliko su bili ispred nas,i kad su oni...
imali LG plasma TV
Slavko naciljao neku malu...
Evo malo detalja za one koje zanima sam istorijat dvorca:
Dvorac Bran je poznat po Drakuli i verovatno jednoj od najčuvenijih legendi Rumunije. Drakula zapravo nikada nije postojao, ali je verovatno čuveni ratnik Vlad Tepes, koji nikada nije živeo u dvorcu, lik koji stoji iza ove legende. Nemački vitezovi su 1212. godine sagradili drveni zamak Dietrichstein, kao utvrđenje u Burzenlandu, na ulazu u planinsku dolinu juznih Karpata, kroz koju su trgovci prolazili više od hiljadu godina, ali su ga 1242. godine uništili Mongoli. Prvi dokument u kome se pominje dvorac Bran izdao je 19. novembra 1377. godine Luj I od Mađarske, kojim je Sasima u Konstatu – Brašovu, dao privilegiju za izgradnju kamenog dvorca. Naselje Bran je u blizini počelo da niče. Dvorac je prvi put upotrebljen 1378. godine u odbrani protiv nadirucih osvajača Turskog carstva, a kasnije je postao carinsko stražarsko mesto između Transilvanije i Vlaške. Dvorac Bran je ubrzo pripao Mirceu Starijem od Vlaške. Iako Vlad Ţepeş, poznat kao Drakula, nije živeo u Dvorcu Bran, veruje se da je proveo dva dana zatočen u kuli zamka, u vreme kada su Turci vladali Transilvanijom.
Od 1920. je dvorac Bran postao rezidencija Kraljevine Rumunije. Dvorac Bran je bio glavni dom Kraljice Marije i bogato je ukrašen predmetima iz vremena njenog upravljanja, uključujući tradicionalni nameštaj i tapiserije koje je sakupljala, kako bi istakla rumunske zanate i umeće. Dvorac Bran je nasledila njena ćerka, princeza Ileana, a posle izbacivanja kraljevske porodice 1948. godine, su se dvorca Bran dočepali komunisti. Rumunska vlada je 2005. godine donela poseban zakon, kojim je odobrila zahteve za povraćaj imovine, kakav je bio dvorac Bran, koga je 1948. godine oduzela komunistička vlada Rumunije. 2006. godine je vlada Rumunije dodelila dvorac Bran nadvojvodi Dominiku Austrijskom, knezu Toskane, poznatom kao Dominik Habsburški. Nadvojvoda von Habsburg je 2007. godine dvorac Bran ponudio na prodaju za vrednost od 40 miliona funti. 26. Januara 2009. godine je potvrđeno da je porodica odlučila da ne proda dvorac Bran, već da ga pretvori u muzej posevećen legendi i prošlošti Drakule. Dvorac Bran u svesti svakog turiste predstavlja mračni dom kneza Drakule, izmišljenog heroja čuvenog engleskog romana Brama Stokera, ali svakako jednu od najposecenijih i najuzbudljivijih znamenitosti Rumunije.
Nakon obilaska dvorca,krećemo dalje tj,da se primaknemo što više Transafagarasanu.
Na putu do tamo dolazimo do onog što će se ispostaviti kao najveće iznenađenje puta. Naime,kako nam je crkla navi,imamo samo kartu i mape na telefonu. Pratimo putokaze i uskoro nailazimo na dosta pustu cestu kroz sela i i u nedoumici odlučujemo da stanemo jer nismo sigurni u dobar izbor smjera. Ubrzo se iza nas stvoriše trojica bajkera na zujalicama i vidjevši nas pored ceste staju. Pitamo ih za jesu li i oni krenuli na TF na šta na oni daju negativan odgovor i dodaju da je TF previše popularan već da oni idu upravo na ovu priključnu cestu koja je skoro nepoznata a u potpunosti rekonstruisana i zovu nas da se priključimo. Naravno da se odazivamo jer smo spremni da se uhvatimo u koštac sa lokalcima,Slavko odmah prebacuje u SPORT mod i za tili čas vozimo se(trkamo) sa lokalcima! Bilo je situacija gdje smo ih iz kurtoazije ostavili ispred nas
Daju nam znak da se mi odvajamo za TF a oni produžavaju dalje. Uz pozdrave se rastajemo i ubrzo shvatamo da se uopšte nismo slikali sa njima,pa se odlučujemo stati posle raskrsnice i slikati barem mjesto odvajanja da bi kasnije potražili na karti:
Odlučujemo da TF ostavimo za sutra i odlazimo da nađemo smještaj u gradu Sibiu. Dolazimo u Sibiu,i smještamo se:
Sibiu je zaista lijep grad,podsjeća na Austrijske gradove
I krećemo u provod...
Usput stajemo u neki lokal i rezervišemo preko booking.com hotel u Bukureštu dokle smo zamislili taj dan da vozimo. Cesta prema Bukureštu preko Craiove je zaista dobra i dosta brza. Vozimo dosta dobrim tempom,obilazimo svuda,takoreći vozimo po sredini ceste a ostali vozači su naklonjeni nama i sklanjaju se u stranu,toliko da je to skoro neverovatno!! 
