Sedmi dan nase Evropske ture je poceo, nista neobicno za ovaj put, kisovito.
Bez dorucka ( zato sto hotel ujutro ne radi trazili su da im navece kazemo sto bismo za dorucak, odmah da platimo pa bi nas ujutro, onako svjeze

, cekalo na stolu ), oblacimo kisna odijela jer ono cudo ne prestaje da pada, i krecemo tih preostalih 60-ak kilometara prema Drakulinom Dvorcu u mjestu Bran.
Zbog nekih radova na putu, neuspjele komunikacije sa mjestanima zbog mog loseg znanja Rumunskog jezika, losih uslova puta ( i tu sam se prvi put pokajao sto nisam na ovaj put krenuo Dakarom

) put se "proteze" do 11 sati. Parkiramo motore na cuvanom parkingu u blizini dvorca i odlucujemo se da prvo doruckujemo ( ili rucamo ) pa da onda obidjemo dvorac.
a ovo nam je cuvar motora ( i moje i Ninove kacige )
i u dosta solidnom hotel-restoranu narucujemo hranu
Detlef, kome je dorucak najvise nedostajao, narucuje i corbu prije jela, ja isto tako ( mora da ce nam prijati topla corba posle ovoliko kise i hladnoce

)
Sav zadovoljan
gleda kako se i drugi muce sa Rumunskim jezikom
i ceka nesto sto bi trebalo da bude corba.
Konobarica donosi " supu od Jupola" i ja je odmah odbijam sa obrazlozenjem da ne jedem bijelu supu a Detlef pocinje da jede .
Moju supu preuzima Nino i kriticki je pregleda
Kopljas radoznao
pa oce i da je proba ( vjerovatno kao trening za mongolsku kuhinju )
E ljudi, da ste mu tada samo mogli vidjeti facu

a tek Detlefovu kad je vidio kako Kopljas reaguje i kad sam mu ja rekao da je to supa od iznutrica

prestade ka na trupicu da jede.
Posle smo se zezali da je to bio Drakulin specijalitet i da ...... ma da vam ne gadim danasnji obrok
Posle "obilnog" dorucka idemo da obidjemo zamak a u medjuvremenu prestaje lagano i kisa da pada. Kao i svugdje na takvim mjestima, prvo se mora proci pored masu ulicnih prodavaca suvenira i raznih drugih djakonija ( nemase onih sto prodaju supe u kesicama jer sam htio da kupim Kopljasu i Detlefu po jednu za uspomenu hahaha )
Sam zamak je , u principu, kao i mnogi drugi kojih po Transilvaniji ima puno.
Da g-din Drakula nije bio sto je bio ovaj se zamak nipocemu ne bi odvajao od drugih.
U svakom slucaju izgleda dobro ( isto je Drakula imao stila )
Sam prilaz prema zamku je stvarno lijep ( i cist )
A unutra je stvarno prelijepo sredjen pa evo i malo slika bez komentara
A zasto je ova slika ovako mutna pitajte Drakulu
Dje si to zinuo Detlef
Aha, vidim sad
sa terase se pruza odlican pogled
a ovo je najljepsa Rumunka koju smo vidjeli za ova 2 dana
"Veliki i mali"
Sve u svemu, bilo je dobro sto smo posjetili Drakulin zamak ali ce meni, sto se tice Rumunije , biti na trecem mjestu na listi sjecanja ( o ove druge dvije stvari kasnije )
Posle posjete zamku poslednja slika sa nasim putarima jer se tu razdvajamo. U stvari se vozimo jos nekih 50 kilometara zajedno a onda:
SVAKO SVOJIM PUTEM
ONI DESNO KA ISTOKU u ostvarenje zivotnog cilja a ja i Detlef
LIJEVO KA ZAPADU u normalnu kolotecinu ( arbeit, arbeit )
Jos jednom:
Momci hvala vam za prelijepo provedenih 3 dana, nek vas sreca na vasem putu prati pa da o ovome pricamo kad se vratite