Svaka čast(dobra mast) za mlađeg Borovinića koji je na maloj Yamahici 125 iznio sav put, bolje no ijedan motor veći koji je bio na ovoj destinaciji(značiii off i on road sa sve zalijeganjem u krivinu do 80%, ja mjerio sa šublerom ;} )
Evo i slike, a i jednog drugog viđenja ture, jer motori su samo malji segment:
Na samom startu susrijećem se oko u oko x2 sa vrhunskim predstavnikom jarčeva podgoričkih:
Nakon čega se ispija kuvana kafa(iz buddha menu'a 1e):
Te po oposlenoj kafi, može se početi vožnja po crnoj gori u tranziciji i izgradnji, no mašina je crkla i to glavni nepopravljivi dio, čukalica ili pijuk bagera laktavičara Katerpilara:
Tokom puš pauze, sjedim na klupu pored mog sina, bar sam ga tako zvao, a on se simpatično smiješio na moje tople riječi ka njemu, kasnije sam mu dao euro i paklo pez'a:
Na putu nailazim i na brdašce trave, čije sjeme probija i najjači asfalt i odolijeva zubu guma koje svaki čas jure pored nje, trave vutrice:
Po dolasku na Adu bojanu i sjedanjem kod Ćićkana, a sa mog ranca poskoči buba na stolu, koju sam donio iz podgorice slučajno i time pospješio biodiverzitet insekata oklopčića na Adi, nadam se da će buba naći drugu bubu nudistkinju da se pare, često :} a ne ka' mi ljudi rijetko!
Po povratiku u maticu podgoricu, prebrzi Slavko, prebrzi Poka lektor i prebrzi Veljo mašina, za' dana nisu znali stati ponekad i osjetiti čari svježeg dima cigara duvana, te smo mi uživali u tooome bez njih, a oni su jurili, glavom bez obzira, pardon vizira: Kasnije kad je mrklo, ukapirali su i oni foru, pa su stajali svako malo da puše.
Kako su gore navedeni pistaši odmakli i pohitrili, mi siromasi stadosmo na svjež dim, ispalismo po cigar duvana:
Na istom mjestu, ispratismo zalazak sunca koje zalazi kao i svaki dan na svoj način istom putanjom (a i malo solarne joge ne škodi):
Eto tako je to bilo.
),a vise vozili,imali biste zalazak sunca kao poka i ja,koji je bio bar 2 puta bolji sa petrovackih 
