nastavili smo voznju vrhovima i kao stvorenim putevima za nase koze...
put nas je nosio nize, i na kraju smo izasli na skijasku stazu.
i da se konacno sjede malo taj dan
mrtvi umorni, ali srecni, sanjamo o tocenom pivu koje nas ceka... a bogami i o putu ka kuci jer je vec mrak poceo da pada...
Kad ono medjutim, iako u tom trenu to mi nije djelovalo tako, Vedza izgovara najljepsu zabrinjavajuce epsku recenicu - ja sam ruksak sa telefonom i dokumetima ostavio na vrh Kljuca... kad se tada nijesam slogirao
da napomenem da je vec tada bilo oko 6h i da je to bilo prakticno 10h voznje...
odluka je bila vrlo jedostavna, idemo nazad. pokusavali su da Vedza i Jovan sami da uzivaju u jurcanju po planini i mrklom mraku ali se nijesam dao
Nikola i Filip su nazalost bili u obavezama i morali su nazad, ali moram reci da ste propustili jedno nevjerovatno iskustvo...
Nije bilo sanse da se vratimo istim putem, pa smo nekako uz pomoc savjeta i orjentisani zvijezdama krenuli nazad....
Bilo je tu svega, ja moram priznati da sam se blizu kljuca tako zaledio u jednom trenutnu, osijedio sam bio. kako sam bio prvi sjenka fara se poigrala u trenutku sa razumom i napravila utvaru spustene glave pored puta na 1milisekundu od mene
lako je poslije par sekudni normalno razmisljati ali u trenu... krv ti *ebem : )
osim toga, bilo je samo dosta blata, gliba, zaglavljivanja, lutanja, trazenja puteva, prasine, granja, trilion raskrsnica... totalno dosadno
Ovako recimo to izgleda kad se nadjemo na slijepom putu, u blatu do koljena, i nizbrdo naravno
a ovo je vec bio trenutak zadovoljstva i ekstaze kad smo i stvarno nasli ruksak... (ja sam potajno prizeljkivao da je zaboravljen na mjestu dje smo rucali : )) )
poslije toga je sve bilo lakse, misija uspjela. Vedza mi je ispunio dan i noc
a taman sam Jovanu nedelju dana prije pricao kako bi trebalo da napravimo neku nocnu voznju po planini i da bi to bilo bas zanimljivo. i vjerujte mi nijesam pogrijesio u pretpostavci...
Onda je uslijedila voznja nizbrdo do Kolasina i onda dosadnom magistralom do niksica...
i da 16h voznje, ali ne voznje po asfaltu i iz udobnog sjedista nego voznje vise na nogama. stvarno mi je trebalo 4-5 dana da se oporavim ali mi je u glavi bila tako dobra ladovina... mislim da traje jos uvijek, sto je najbolje od svega
