Ovaj dan je bio isprepletan prijatnim i neprijatnim iznenadjenjima, a evo i zašto:
Dakle, htjeli smo da prodjemo kroz Kosovo, ali nismo znali što da očekujemo. Predjeli koje smo na Kosovu prošli bili su prelijepi, narod više nego srdačan (Djordje je znao albanski jezik i kad bi se obratio mještanima za bilo kakvu informaciju, najčešće bi dobijao odgovor na našem jeziku)...
Ljudi na Kosovu bi se raspitivali za život u CG, dnevno-političke teme, davali nam upute za nastavak putovanja, i stvarno, bili krajnje srdačni

.
Dalje, dok smo se vozili jugom Kosova naišli smo na niz, za nas, neobičnih stvari (što se iz zadnje slike i vidi) - srpske tablice na vozilima, zastavu Srbije, natpise na ćirilici... izmamilo nam je to osmijehe, jer smo u jednom trenu pomislili kako smo negdje sigurno omašili skretanje i ponovo ušli u Srbiju

. Medjutim, to je bilo mjestašce Štrpce, srpska enklava na jugu. Tu napravismo malu pauzu da pripunimo elektronske uradjaje, porazgovaramo sa mještanima, igramo se sa djecom... Bilo nam je teško gledati sve ljude koji tu žive izmedju zamišljenih barikada i granica i pritom se bore za svoj opstanak

. Najupečatljivije je bilo nerazumijevanje jednog dječačića od 6-7 godina kojem nikako nije bilo jasno kako to da mi svoj dalji put kroz Kosovo ne nastavljamo autobusom, već idemo sopstvenim prevoznim sredstvom

...
A neprijatno iznenadjenje je vezano za susjednu Albaniju - nakon vožnje po novizgradjenom auto-putu od granice sa Kosovom do središnje Albanije, stadosmo u mjesto Lezhe da ručamo, a na parkingu, dok smo Djole i ja bili u restoranu, lopovi su ukrali tank torbu sa Djoletovog motora u kojoj je bio foto-aparat sa slikama od zadnjeg dana i njegovim ličnim stvarima

....
Pošto je u blizini bila vulkanizerska radnja sa 10-tak šegrta, prva sumnja je pala na njih. Razgovarali smo sa vlasnikom te radnje, nudili novac u zamjenu za torbu, uz obećanje da nas počinilac uopšte ne interesuje, kao i da vrijednost ukradene robe nije prevelika, već da se u tom foto aparatu nalaze slike sa našeg puta, ali ništa to nije pomoglo

.
No dobro, sreća u nesreći je bila da su nam na tom parkingu, na motorima bile i kacige, jakne i moja tank torba, u kojoj su mi bila lična dokumenta, i sve je to bilo netaknuto

.
Sve u svemu, liše ovog dogadjaja, putovanje je bio ekstra, predjeli su bili prelijepi, a ljudi veoma srdačni i gostoprimljivi.
Jedno veliko hvala dugujem i bratu Djoletu na izvanrednom druženju.
Toliko od mene, praštajte što vas smorih sa ovolikom pisanijom

.
Do sledeće vožnje,
Pozdrav svima.