Ujutro smo se probudili ranije ali nam je kisa i jaki vjetar malo usporila polazak. Malo smo sacekali nece li prestati i kad je kisa prestala krenuli smo prema Sevilji.
Vjetar je duvao sve jace i jace da bi od Sevilje postalo skoro nepodnosljivo i mi silazimo sa autoputa ali je cesta N-IV od Sevilje prema Cadizu preopterecena od kamiona ( valjda izbjegavaju autoput koji je mnogo skup ) tako da sama voznja, mimoilazenje a pogotovo preticanje zahtijevaju ogromnu koncentraciju. Negdje oko Jareza vjetar prestaje potpuno i odjednom biva nevjerovatno vruce ( jbg, nama se ne moze ugodit ) tako da jedva cekamo da se primaknemo Tarifi odakle idemo trajektom za Tanger. Evo malo slika mada se na toj dionici nisam bas mnogo "potrosio"












Zanimljiv znak





To vece su Spanija i Njemacka igrale polufinale na SP i mislim da je ova zastava ujutro ipak trebala da se malo spusti



Ujutro je nebo bilo prelijepo



Krenuli smo ranije prema Tarifi i bez velike procedure prosli carinu i posli prema trajektu koji za 35 min. prelazi Gibraltarski Moreuz i koji ce nas prebaciti do pravog cilja naseg putovanja ......







......MAROKO



Ruta

http://maps.google.de/maps?f=d&source=s ... 556824&z=9" onclick="window.open(this.href);return false;

Odlican putopis! Pratim
I dobro sto sam otkrio ovaj forum, jer na ostalim forumima kasnis sa postiranjem

Grof MKD wrote:Odlican putopis! Pratim
I dobro sto sam otkrio ovaj forum, jer na ostalim forumima kasnis sa postiranjem

i ovdje bi kasnio ali ga mi stisli pa mora

Roki, ovo stvarno nije photoshop, ti si stvarno bio tamo! lijepo, sve ljepše...

Marokoooo, zemljo obečana ...

E sada nastaje avantura, a ne ovo do sada po ovoj ,,dosadnoj'' jevropi

Maroko .......
Maroko je za mene nekad bio "pojam".... vrijeme kada smo, a najvise nas Drug Tito, drugovali sa arapskim zemljama jos uvijek imam u sjecanju ..... ej covjece, Marokanci ... tada za mene ljudi kao sa neke druge planete, Boumedienn i Alzir, Naser i Egipat, Gadafi i Libija ... kako sam se tada lozio na te zemlje , .... ujak mi posao u Irak da radi, jooooj da je meni tamo, a i onaj Keops ..... sto je njemu nampalo da pravi, Egipatska kultura itd, itd, itd,
Kasnije , devedesetih, dolazi vrijeme prvih kontakata sa Arapima iz Libije, Maroka, Alzira, Tunisa ......
Sve to ima manje i manje veze sa onim sto sam ja vjerovao, kakva druga planeta i kakvi bakraci.... ovozemaljci u pravom smislu rijece.... odose iluzije kao da ih nikad nije ni bilo .....
Maroko.... ja idem tamo i to ne u neki hotelski kompleks na Mediteranu ili Atlantiku nego u svojoj reziji, na motoru i u unutrasnjost i cilj mi je Marrakech sto na berberskom jeziku znaci Bozja zemlja a Evropa ga naziva Biser juga .....
Preko "Marokanca" sa BJBikersa sam cuo da u Rabatu ( glavni grad Maroka ) vec dvije godine zivi i radi Bosko Lazovic ,



web dizajner i bajker iz Cacka i da mu se obratim za pomoc pri odredjivanju rute. Par puta smo se culi i pada dogovor da mu se javim kad stignem i da cemo tada smisliti nesto a da ce vjerovatno i on sa nama napraviti mali krug. Tako i biva, pada dogovor da mu se javim kad stignemo u Rabat i da je njemu taj izlaz sa autoputa 10 min od kuce i da ce doci on i Dzehad



da nas sacekaju. Dzehad je takodje iz Cacka, od oca palestinca i majke srpkinje, profesionalni fotograf koji je ozenjen Marokankom i vec 5 godina zivi u Maroku.

Na granicnom prelazu se zadrzavamo mozda nekih sat vremena i uz "pomoc" nekakvog sluzbenog osoblja ( citaj 35 €) zavrsavamo ulazne papire i ulazimo u saobracajni haos Tangera. Nekako se ipak dosta dobro snalazimo i relativno brzo izlazimo na autoput koji ide prema Rabatu. Na jednom velikom parkingu stajemo i u restoranu gdje "drma" Bob Marley pravimo pauzu za rucak i naravno narucujemo Tadzin ... prste da polizes.



( nazalost nisam slikao niti mi je padalo na pamet dok se nisam najeo )

Nastavljamo dalje



autoputem





i posle dosta vremena stizemo u Rabat gdje nas Bosko i Dzehad cekaju vec tri sata ( ko im je kriv kad se ne drze dogovora ).
Na samom ulasku u Rabat Bosko mi objasnjava da na semaforima, prvo i drugo vozilo prolaze kroz crveno i voze do sredine puta. Cim se upali zeleno svijetlo auta iza njih im sirenom daju signal da mogu da krenu i tu je fazon..... ne svira samo "trece" vozilo nego citava kolona.... i tako sa sve cetiri strane i na svakoj raskrsnici
Meni je to bas super ali stalno mislim kako ce se snaci Suzana i Nevenka i kontam, one su nase gore list, brzo ce se navici ali mi sve nesto zao Detlefa jer njemci i za manju sitnicu pisu jedni drudima prijavu " kome ces se ovdje zaliti Svabo " i kez mi ne silazi sa usta
Kroz stvarno veliki saobracajni haos stizemo na odrediste, u kafic blizu Boskovog stana, pijemo nus-nus ( kafa sa mlijekom) i dogovaramo se kako cemo i sta cemo.
Pada dogovor da sjutra ujutro krenemo za Casablanku, posjetimo 2. na svijetu po velicini dzamiju Hassan II ( gdje ce Dzehad ici da klanja) i Rick`s cafe ( iz filma "Casablanca" ) pa onda dalje za Marrakech. Ja i Bosko odlazimo da nadjemo hotel za nas i nalazimo "Hotel Ourida"







Posto Suzana ima rodjendan pada dogovor da izadjemo na veceru u neki nacionalni restoran i izbor pada ( mada i nijesmo znali za drugi) na "Dar Naji" gdje je fenomenalan ambijent











Kad smo se vratili u hotel i upalili svijetlo mislim da nije bilo vrste bubasvabe koja se nije rastrcala po sobi ( ko zna kad je Suzana zaspala hahaha )
Nema veze Suzana, sjutra idemo u Marrakech

Privlace me ove daljine!!!

bandit4ever wrote:Privlace me ove daljine!!!

i meni te tvoje, vjeruj mi

Roki wrote:

bandit4ever wrote:Privlace me ove daljine!!!

i meni te tvoje, vjeruj mi

Onda,dobro si mi dosao!!!

Po dogovoru treba da se nadjemo u hotelu i da krenemo ali , po navici - kako cemo poslije uvidjeti, cekamo na Dzehada



i krecemo kroz saobracajni haos Rabata ( koliko da se ne zaboravi ) cestom koja vodi uz sami okean,





kroz Mohammediu , grad koji se nekad zvao Fedala ali 1959 godine mijenja ime u cast Kralja Mohameda V . U Mohammediji je i jedna od ljetnjih rezidencija kraljevske porodice.
Zatim posle nekih 30 km ulazimo u Casablancu u takav saobracajni PAKAO da mi je onaj haos u Rabatu, Tangeru i u Pamploni od prije neki dan izgledao kao poligon od auto skole. Sva auta voze, bukvalno, jedni drugima u branik i svi trube ( ali neprestano ).
Stizemo ipak nekako do ispred dzamije Hassan II









koja se smatra drugom po velicini u svijetu . Dzamija se prostire na 20.000 kvadratnih metara a njen minaret, koji je visok 210 m, je najvisociji u svijetu. Radilo ga je 2500 radnika i sve rucno. Krov mu se automatski otvara. Dok je Dzehad bio da klanja mi smo posjetili pizzeriju u blizini i napravili pauzu za rucak. Posle rucka smo obisli Rick`s cafe, poznat iz filma Casablanca sa Humphrey Bogartom i Ingrid Bergman .























i jedva cekali da napustimo taj pakao. U Casablanci je Emilija rekla da vise nikad nece posjetiti taj grad i to je jedino mjesto gdje je, na citavom putovanju, jedva cekala da ga napustimo. Meni jednostavno hvale rijeci da opisem tu situaciju tako da necu ni pokusati ( bojim se da ce, sto god da napisem biti preblago )

Kad smo izasli iz grada pravimo pauzu na, maltene, prvoj benzinskoj pumpi koja ima i mali Bistro



Cestom N9 nastavljamo prema Marrakechu kroz mjesta Settat, Ben Guerir, kroz takve pustare a sve to po nevjerovatnoj vrucini























pravimo i malu pauzu pored nekog bunara









zatim vozimo dalje





i nailazimo u mjestu Ben Guerir na neku vrstu pijace gdje kupujemo lubenicu da se malo osvjezimo









i malo nam je trebalo da kupimo i malo mljevenog mesa



Nesto se mislim kako bih ovdje zamijenio onaj saraf na Dakara



Navece oko 9 sati smo stigli u Marrakech i malo je potrajalo dok smo nasli smjestaj. U stvari, Boskov sef nam je organizovao 2 stana za dvije noci. Stanovi su bili klimatizovani tako da smo se konacno malo i rashladili ( i osecali kao kuci )

Ruta:

http://maps.google.de/maps?f=d&source=s ... 042969&z=8" onclick="window.open(this.href);return false;

Wikipedija o Marakesu kaze:

Marakeš (arap. مراكش, lokalni izgovor: Marakš, fr. Marrakech) je grad u podnožju planina Atlas u jugozapadnom Maroku. Poznat je po nadimcima „crveni grad“ (al hamra) i „biser juga“. Uz Fes, Meknes i Rabat, ubraja se u 4 „kraljevska grada“ Maroka.

Grad ima 1.036.500 stanovnika (2006), i po tome je četvrti grad zemlje. Glavni je grad regiona Marakeš-Tensift-El Hauz.

Marakeš je reč iz jezika Berbera i znači „Božja zemlja“. Ime države Maroko potiče od ovog toponima (špansko ime Marakeša: Marruecos).

Grad je osnovao Jusuf Ibn Tahfin, prvi kralj dinastije Almoravida, 1062.

Privreda Marakeša zasniva se na turizmu, trgovini i zanatstvu. Marakeš poseti više od 2 miliona turista godišnje.

Stari deo grada Marakeš (medina) je od 1985. na UNESKO listi Svetske baštine. Glavne atrakcije u Marakešu su istorijski trg Đema el Fna, džamija Kutubija iz 1162. i više vrtova (Agdal, Menara, botanički vrt Mažorel).

Ja bih dodao da Marrakech nema apsolutno nista zajednicko sa onim Marokom koji sam ja vidio.
Grad je nevjerovatno cist, saobracaj funkcionise kao u skoro svakoj Evropskoj metropoli, pun je turista i moze se sresti svega i svacega, od minica do dimija, od zapreznih kola do Porschea, od onih malih prepravljenih Pezoovih motorina do Harley-a i jos milion drugih kontrasta........ a policija je dosta prisutna na ulicama.



To sto se policije tice ima i svojih razloga.
Naime, devedesetih godina je kriminalitet u Marakesu bio toliko uzeo maha da su turisti poceli da ga izbjegavaju a s obzirom da Marakes zivi uglavnom od turizma to bi bilo pogubno. Vlasti su tada doveli "masu" policije i oni su poceli da zavode red i ..... zaveli su ga





Ako ste mislili da su ove slike greskom u putopisu iz Maroka, grijesite. To je unutrasnjost zeljeznicke stanice koja ovako izgleda spolja





Tu smo se nasli sa Boskovim gazdom i on nas je, onako marokanski , natrpau u svoje auto i provozao nas gradom ,









a onda smo stigli na Medinu ( centar ) koja je nedeljom oko podne, maltene, pusta ali isto ima , za nase pojmove i takvu vrucinu, puno naroda.
Jos se ljudski nijesmo ni snasli i nasli smo se kod satre sa zmijama

Prvo su ova dvojica drzali zmije







a onda smo ja i Detlef uzeli da im pokazemo kako se to radi i kako se skriva junacki strah









i nemojte ocekivat da vam taj strah opisem ( mada niko ne bi rekao da nas je bilo strah kad nas vidi kako fino poziramo ). Nijesam literarno nadaren toliko koliko me je bilo strah.

Poslije toga smo prosetali po Medini





















Posmatrajuci kako Nevenka i Suzana zagledaju, stvarno prelijepe lampe i druge rucne radove, uspijevam da im citam misli:

" Zasto nismo dosle kakvim kombijem ovdje nego nas ova dvojica ubijedise da idemo motorima pa ne mozemo nista kupiti " ( ili slicno )













Prema stanu smo se vratili kocijom ( 15€) jer se tako puno bolje razgleda okolina ( a i ko zna kad ce mi se ponovo ukazat prilika )























ako laze koza ne laze rog, 54 stepena





Integralna kaciga





To je bio prvi dio dana.
Drugi dio, meni puno zanimljiviji, slijedi

Planinski vijenac ATLAS