Tour to Marocco 2010

[Slowhand]

Roki,

Drugar, put izgleda fenomenalno, provod je sigurno bio pet puta bolji




Ova slika da ide na neku naslovnicu, bravoooooooooo

[Roki]

[Roki]

Kad smo se vratili u stan pocinje prica o popodnevnom krugu motorom. Suzana odmah kaze da nece da ide nego ce malo odmoriti i prosetati sa Emilijom. Rekoh ..... da ja ovo ne sanjam, da nije mozda fatamorgana ..... sam cu voziti u Atlas planine ..... . Nevenka se nesto vrti u krug, cas bi da vozi, onda nece, nudi Dzehadu Stroma da vozi njega, on ne bi sa tudjim motorom da se vozi i na kraju ona odlucuje da ipak krene.
U tom momentu pocinje da duva vjetar ali mi kontamo da je to "nista" i ipak krecemo. Odjednom sve oko nas postaje crveno-crno i pocinje prava pustinjska oluja. dva minuta pocinje da pada kisa kakvu ja do sada jos nijesam dozivio. Bosko, Nevenka i Detlef se odmah predomisljaju i krecu nazad ( nema veze ..... skvasili su se dok su stigli do stana nista manje nego ja i Dzehad ).
Dzehad i ja smo nastavili i, jos u Marakesu, neka 2 mangupcica na onim malim mopedima pocinju da se "trkaju" sa nama. Mi ih pustamo da "pobijede" i na drugom ili trecem semaforu vidimo kako se, na sred raskrsnice, njihov motorcic "zavukao" ispod Taxija a oni dvojica nesto mlataraju rukama prema taksisti i raspravljaju sa njim. O toj oluji nemam "fotodokumentaciju" jer sam sklonio kameru da mi se ne skvasi kao u Rumuniji kad 2 dana nijesam mogao slikati.
Nedugo posle izlaska iz grada kisa prestaje i mi ponovo ulazimo u kazan. Dva sata prije toga temperatura je iznosila 54° (pedesetcetiri) C tako da cim je prestala kisa bila je tolika vrucina da su 5-6 minuta voznje u stojecem polozaju bila dovoljna da se potpuno osusimo.
Hahaha, sad sam se sjetio..... Dzehad je skinuo majicu i zakacio je na sissybar da mu se osusi. Kad je stao da provjeri imao je sto vidjeti..... majica mokra i crna a zadnja guma se sija kao da je nova ...... hahaha nikad cistija.
Da kazem da smo krenuli prema Oukaimedenu, najpoznatijem Marokanskom skijaskom centru ( da je meni dan ranije to neko rekao "u oci bih mu rekao : ala lazes prijatelju" ) u Atlas planinama noji se nalazi na visini od 2600 do 3200 mnv. Posto u zivotu nikada nijesam stao na skije ne mogu vam sada o tome pisati nista.

U samom podnozju planine nailazimo na stado kamila i kad smo stali da se slikamo pored njih, niotkud se stvori njihov "menadzer" koji pokusava da nam naplati slikanje pored njegovih "modela" i da nam proda nekakav nakit od kamenja











dalje nastavljamo krivudavim putem po vrlo istrosenom asfaltu i dionicama gdje skoro i da nema asfalta









glavno prevozno sredstvo









































Sto se vise penjemo ka vrhu sve vise se vrijeme mrgodi, biva sve svjezije i na kraju, nekih 5-6 km prije cilja pocinje da pada kisa. Ma kakva kisa .... to pada led. Postaje nepodnosljivo hladno pa se nadam , posto mi odustajanje i nije bas vrlina, da cu na vrhu naci kakvu prodavnicu sportske opreme i da cu kupiti kakvu jaknu ( u sred jula u Africi ) da se njome ogrnem

















moze li biti da u ovoj "kuci" neko zivi ?







jezero na preko 2600mnv





nailazimo na kasarnu iz koje izlaze 2 strazara da bi pogledali motore i kazu mi da smo na 3600mnv ( ? ), meni milo .... ko zna kad cu i da li cu se ikada vise motorom popeti visocije. To odusevljenje je trajalo 2-3 dana dok nisam na netu procitao da je visina od 2600 do 3200 mnv

























Posto na vrhu nije bilo ni "p" od prodavnice osim neke barake brze hrane u kojoj su prodavali Tadzin ( koji je ,kako Dzehad rece "previse skup" ili mala porcija za te pare ) bez zadrzavanja krecemo nazad sa nadom da cemo sto prije izac iz ove "smrzlice"



















Posle nekog vremena Dzehad mi se zali da mu motor trokira i da mu je akumulator skoro prazan. Posto je ugasio svijetla i na nizbrdici "u leru" spustamo se sa planine







U nekom selu stajemo pored neke "kafane" da veceramo

Hahaha.... narucujemo dvije corbe jer je tadzin prosao i trazimo 2 caja ali posto imaju neku mjesavinu caja koji je sa sirovim liscem od nane prelijep Dzehad trazi takav caj. Gazda pali moped i ide negdje i posle par minuta se vraca sa svjezom nanom. U medjuvremenu sam ja trazio vode i gazda ponovo pali moped i ponovo se posle par minuta vraca sa flasom vode hahaha nema da nema - samo moze da fali.
Mladja konobarica kojoj "put place kuda ide" i citavo vrijeme "kibicuje" Dzehada mi donosi vodu i ja joj kazem : "Merci Madam".
Ona se okrece prema meni , gleda zatim Dzehada i kaze zavodnickim tonom : "Mademoiselle"
Dzehad mi kaze da je , u principu, po selima u citavom Maroku tako. Jedva cekaju priliku da pobjegnu odatle
Posle vecere jedva palimo Dzehadov motor i bez svijetla vozimo prema Marakesu. Na sam ulaz u Marakes motor se gasi jos jednom



i posle nekih pola sata guranja a posto smo mu iskljucili i, poslednjeg potrosaca struje, stop-lampu motor pali i mi kroz citav Marakes vozimo bez svijetla i stizemo u pola jedan konacno kuci.

Mislio sam da je to bio najuzbudljiviji dan na ovom putovanju.
Prvo 54 stepena u gradu a samo dva sata poslije toga smrzavanje u planini su za mene novi dozivljajii jer takvu razliku u temperaturi u jednom danu nijesam ni sanjao da cu dozivjeti .........
Da vidimo sto nas ocekuje sjutra.......

[wulfy]

ajde još još još još

[Space Director]

Da nemas i sliku konobarice?

[Roki]

Pa evo mislim da je vrijeme da nastavim sa putopisom.

[Roki]

Posto smo , po starom dobrom obicaju, "dobro" uranili oko 11 sati krecemo iz Marrakecha prema gradu Safi na obali Atlantika.
Na Shelovoj pumpi sipamo goriva iz uz osmjeh ljubaznog radnika



i uz pratnju pokojeg bajkera







krecemo lagano kuci.


Na cesti N-7 na izlasku iz grada nailazimo na mjesta koja apsolutno nemaju nikakve veze sa sjajem Marrakecha. Siromastvo u pravom smislu te rijeci



Zatim prolazim nekim predjelima gdje nema , osim ceste i nekog dalekovoda, nicega sto podsjeca na civilizaciju











naidjemo ipak i na poneko manje selo















I za divno cudo, vrucina postaje sve veca i veca i negdje na pola puta Emilija ( prvi put ) trazi da odmorimo malo. Kolika je vrucina bila procijenite sami

















Detlef pokusava da se nekako rashladi



Nevenka se vraca starom hobiju, skupljanju mineralnih kamenja (?)





A Dzehad pokusava da rijesi problem alternatora ( ne uliva mi neko povjerenje ali ni njemu izgleda )



Fatamorgana ili .... Beck`s









Ljudi koji prolaze ljubazno nas pozdravljaju



a neki momci sa Pick-Up-om se zaustavljaju i poklanjaju nam bostan





Nailazi i neki "My freind" koji nam neko vrijeme pravi drustvo u ladovini







a ja cak dobijam i bracnu ponudu



i ova grupa ostaje s nama dok im nije dosao "prevoz"

[Roki]

Posle pauze od nekih sat vremena nastavljamo dalje po nesnosnoj vrucini prema Safiju. Na ulasku u Safi stajemo na benzinskoj pumpi i u klimatizovanom restoranu pravimo malu pauzu.



zatim prolazimo kroz Safi bez zadrzavanja i pocinjemo voziti obalom Atlantika gdje nam, kakva promjena, postaje svjeze.
Neki vjetar pocinje da pirka i nama ponovo voznja pocinje da pricinjava pravo zadovoljstvo. Na jednom mjestu, na stijenama koje se izdizu nekih 30-40 metara, stajemo da malo uzivamo. Tu nam se "lijepi" neka curica koja trci za Nevenkom kao da joj je rod rodjeni. Nevenka joj daje nekih bonboncica ali ona nikako da se odbije. kako ja ili Detlef krenemo prema njoj pobjegne kao oparena a cim se odbijemo ona opet kod motora.



Tu pravimo i malu foto pauzu









ja ze malo vozikam









i padam ( e kako su mi se tu slatko smijali )

[NikGold]

Miči ovi sliku đe si panujo , ne zbog tebe no zbog tata eo ne suši obraza đe pade bmw ka njegof.
A u maroko nema snijega , da si na vrijema razmislio treba si tamo ostat

[Roki]

Miči ovi sliku đe si panujo , ne zbog tebe no zbog tata eo ne suši obraza đe pade bmw ka njegof.
A u maroko nema snijega , da si na vrijema razmislio treba si tamo ostat

Ada kako nema čojku

http://www.google.de/imgres?imgurl=http ... s%3Disch:1" onclick="window.open(this.href);return false;

ja sam se ođe u sred jula smrza .....ka ona rabota