Sedamdesete godine, dvotaktne mašine su zavladela kako na asvaltu, tako i na terenu. Zapravo, na terenu su oduvjek bili na cjeni dvotaktni agregati no kada je Honda predstavila četvorotaktni agregat za enduro Yamaha brzo odgovara i 1975 godine predstavlja enduro sa četvorotaktnom tehnologijom TT 500. Sledeće 1976 godine predstavljena je i verzija koja se može registrovati sa oznakom XT 500 prvo za tržište Sjedinjenih Američkih Država. Kasnije se pojavio i u Evropi, a kada je XT 500 1979 godine zabilježio pobjedu na reliju Pariz – Dakar njegova opularnost je porasla. Yamaha je u međuvremenu potpuno osvojila Evropsko tržište prilagođavajući se upravo ukusu evropljana i zato 1983 godine baš za evropsko tržšite razvijaju prototip Ténéré. On je zamišljen da ima rezervoar od 30 litara, jači agregat (ili povećane kubikaže ili dvocilindrik) i nešto plastičnih oplata. Iako u centrali u Japanu nisu imali puno razumjevanja za ovakav koncept motocikla zbog pozitivne reakcije publike iste godine lansiran je model XT 600 Ténéré koji je imao jedan cilindar povećane zapremine. Poslije i model XT dobija veću zapreminu te postaje XT 600. Dodavanjem električnog startera, smanjenem rezervoara i drugim kozmetičkim i tehničkim izmjenama oznaka se mjenja u XT 600 Z Ténéré što predstavlja drugu generaciju modela Ténéré, da bi treća generacija predstavljena 1988 godine imala potpune oklope, dva okrugla fara, kompletne instrumente i istu oznaku XT 600 Z Ténéré. Ovim je Ténéré prerastao u putni enduro, kategoriju koja se počela pojavljivati krajem osamdesetih. No, da bi to bio izistinski putni enduro trebao je za pogon da bude ugrađen veći agregat. Iako je kasnije ugrađen veći agregat te je model ponio oznaku XTZ 660 Ténéré i takav model ostao u proizvodnji do 1997 godine to nije bilo ono pravo. Zato je 1989 godine predstavljen XTZ 750 Super Ténéré. Ona je bila teža, veća i udobnija od modela Ténéré. Za pogon modela Super Ténéré izrađen je motor sa dva cilindra postavljenih redno čime je putni enduro dobio preko potrebnu snagu čime i duga putovanja postaju udobna i brza. Uz model Super Ténéré i drugi proizvođaći u svojoj ponudi predstavljaju putni enduro. Model XTZ 750 Super Ténéré se proizvodio do 1997 godine. Ipak, odmah u startu stručnjaci iz Yamahe primjećuju da bi evropljani mogli biti zadovoljni i nešto drugačijim viđenjem putnog endura. U to vrijeme se u Evropi stidljivo pojavljivala i klasa supormoto. To su prepravljeni enduro modeli gdje je najveća vidliva razlika u točkovima, odnosno gumama. Točkovi su manjeg prečnika kako bi se dobilo još više na okretnosti, a gume su cestovne. Prvi serijski model sa tom koncepcijom je Gilera Nordwest ali to opet nije naširoko prihvaćen motocikl, tek kada je KTM počeo da serijski proizvodi supermoto motocikle ta koncepcija je zaživjela. Zašto ovo objašnjenje? Sličnu koncepciju su stručnjaci Yamahe krenuli da prave sa modelom XTZ 750 Super Ténéré i to iz razloga jer su primjetili da većina kupaca uglavnom ne napušta asvalt. Prvo su montirali manje točkove i cestovne gume, te kapacitetnije kočnice. No, to nije još uvjek bilo dovoljno pa su krenuli još dalje u izmjene. Tako su paraleni dvocilndraš iz Super Ténéré zadržali, ali su proširili prečnik klipa čime je zapremina povećana na 850 ccm. Mjenječ je ostao petostepeni, kao i finalni prenos lancem. Težina ovakvog motocikla je bila poprilična, no to još uvek nije zadovoljilo stručnjake iz Yamahe te su krenuli u dalje izmjene pa su i razvili novi ram koji je imao više sličnosti sa tadašnjim sportskim modelima Yamahe nego sa bilo kojim enduro motociklom. Dug hod vješanja je zadržan. Time se dobio motocikl koji je imao profil putnog endura, sa enduro položajem u sjedištu, ali sa cestovnim gumama, takvim kočnicama (superiornim naspram bilo kojeg enduro modela), i kompletnim instrumentima. Kada je 1992 godine predstavljen takav model sa oznakom TDM 850 predstavljao je pravu malu revoluciju. Takav koncept motocikla nikada prije nije viđen. Iako ga je stručna štampa svrstavala kao konkurenciju u sopstvenoj kući koja je bila skuplja i manje upotrebljiva (misli se na vanasvaltne dionice) te time nije imao izgleda za sjajnu budućnost ipak je koncept pogođen. Naime, većina kupaca modela XTZ 750 Super Ténéré skoro nikada nije napuštalo asvalt te njima ponuđena alternativa u vidu snažnijeg modela TDM 850. Naravno, kao i svaka nova koncepcija i ovdje je Yamaha računala na kupce koji prije toga nisu ni pomišlali nešto slično da kupe. Oni koji su tražili cestovni motocikl ali su im putni motocikli nisu nudili dovoljnu dozu dinamičnosti dok ostale kategorije cestovnih motocikala nisu nudile dovoljnu dozu udobnosti. Iako nešto sasvim novo koncept koji je prikazan na modelu TDM 850 uskoro će imati sve više pobornika. Ta prva generacija zbog specifičnog dizajna prednjih farova ima nadimak ,,buljava’’
Tehnički podaci za Yamaha TDM 850 (1992 god.)
Motor: R2
Zapremina: 849 ccm
Snaga: 77 KS pri 7.500 o/min.
Obrtni moment: 75,5 Nm pri 6.000 o/min.
Mjenjač: 5 brzina
Težina suvog motocikla: 199 kg
Rezervoar: 18 litra
Max. brzina: 209 km/h
