Dobro da sam ziv!
Posted: 07 Jun 2010 14:27
E pa sad, mozda je naslov ove teme iliti dozivljaja malo pretenciozan jer sada ne vjerujem da mi je zivot i u jednom trenutku bio zaista u opasnosti, ali tad i tamo, cinjelo se tako. Inace, dan (juce, nedelja, 6.6.2010.) je bio pun rekorda za mene, da ih probam nabrojati sve:
1. Najvise kilometara u jednom danu - 300km
2. Najvise kilometara po makadamu u jednom danu (zapravo, sve do sada da se sabere, bilo bi manje) - cca. 45km (mada, ruku na srce, bilo je tu svega, a ne samo makadama: blata, snijega, trave...)
3. Najvise sati na/pored motora u jednom danu - 13h
4. Najvisa nadmorska visina na kojoj sam vozio motor - cca. 1900mnm
5. Najduza relacija na kojoj sam nosio motor - dva puta po 400-njak metara
6. Prvi put vozio motor kroz duboko blato
7. Prvi put vozio motor po snijegu
8. Prvi put vozio motor vise od par kilometara po mraku - cca. 90km
Vjerujem da bi se jos toga sabralo, ali i ovo je dosta - a gdje je ovoliko ovakvih rekorda, naslov teme ima logike.
Elem, podjosmo ja i kolega NikGold na jednu opustenu turu do Biogradskog jezera uz lagani off-road (bar sam ja to tako zamislio). Dzada do jezera super, vozi se u prosjeku oko 80kmph. Kod ulaska u NP veli cuvar, mozete proci motorima tim putem.. a put vodi od Biogradskog jezera uzbrdo, pa do Svatovskog groblja, Zekove glave itd. prema skijalistu na Bjelasici. Vec na samom polasku sa asfalta znao sam da je to bila greska - put je bio blatnjav. Moje pretezno cestovne gume, a bogami ni KLE, nisu bas predvidjeni za ono sto bih ja nazvao radikalno klizavi uslovi na kolovozu (e kako sam bio u zabludi). Prekaljeni moto-crosser NikGold unekoliko popravlja situaciju smanjivsi pritisak u gumama - pa tako nastavljamo uz brdo. Krajolik kao iz bajke - uostalom nije to bez razloga Nacionalni park. Divna suma, potoci, a po izlasku iz sume, visovi i vrhovi koji oduzimaju dah. Izlaskom iz sume put postaje nesto bolji, pa sam u prilici razviti nesto vecu brzinu (koja je do tada bila u prosjeku oko 15kmph). Izasavsi podno Zekove glave, na raskrsce prema Beranama ili Kolasinu, odlucujemo krenuti put Berana jer je dan poodmakao, a u tom smijeru je asfalt blizi. Pored toga, cini nam se da je put put Kolasina pokriven snijegom. Ni cijelih 500njak metara od tog raskrsca nailazimo na ogromni nanos snijega, mjesitimicno dubok i preko 3 metra, koji je pokrio dio puta. Analizom situacije, a bojeci sa da KLE ne bi mogao tako lako sici niz svo ono blato uz koje sam se jedva uspeo, odlucujemo potraziti obilazni put. Nakon 30ak minuta obilaska terena i razgledanja opcija, odlucujemo se na sledeci manevar - livadom iznad puta doci do ravnog dijela snijeznog nanosa, preci preko njega pored motora, pa onda spustiti motore pojedinacno niz veoma usjek izmedju brda i nanosa nekih 400njak metara. Tako i bi, uz jako mnogo (bar za mene, neka kolega NikGold da svoje komentare) napora. Medjutim, dosavsi do te tacke, javio se novi problem, koji nismo predvidjeli ranijom analizom - sa motorima trebamo ponovo preci preko nanosa, ali koji je sada strm pod uglom od preko 45 stepeni. Srecom, NikGold uspjeva kontaktirati kolegu bajkera (NikGold, molim za malo vise info ko su ljudi) iz Berana, koji dolazi sa lopatama i ekipom da prebacimo motore preko snijega. Posle nekih sat ipo cekanja, momci su tu, lopate su tu. Pravimo kanal poprijeko niz nanos i onda polako prebacujemo motore na drugu stranu. Uz jos malo peripetija oko dva snijezna nanosa niz put, polazimo za Berane. Nekih 40ak minuta voznje i stizemo do Berana, odatle pravac Podgorica. U Podgoricu stizemo nesto prije 22h.
Jedno apsolutno nezaboravno iskustvo iz kojih sam izvukao pouku - KLE je (a to sam znao) soft enduro, nije predvidjen za radikalne off-road uslove. Zapravo, pokazao se iznenadjujuce dobro imajuci u vidu uslove eksploatacije, jedino je problem sto je bio tezak za nositi
Jos bi htio da se zahvalim momcima iz Berana koji su priskocili u pomoc. Hvala!
Na zalost, fotografije ne docaravaju sasvim vjerodostojno kako je bilo na terenu, ali vjerujem da ce ipak docarati neke detalje.
Ljute masine ispod osmatracnice iznad Biogradskog jezera (sa koje se ne vidi jezero)
Pogled ka osmatracnici.
Dole motori, gore NikGold.
Staza koja vodi od osmatracnice i izlazi na "glavni put"
Bilo je i goreg blata, ali se ljute japanske masine nisu dale prepasti. U gorem blatu mi nije padalo na pamet da stajem i fotografisem
Po izlasku iz sume, pruzaju se predivni pogledi:
Ovo je makadam, to se trazi.
Katuni, livade, brda... nirvana...
Ispred domacinstva gdje smo svratili na cast... nadam se da im nisam puno isprljao pod blatom sa cizama
Dalje uz put.
Kraj dzade... sta sad?????
Odosmo niz brdo, pa kud puklo da puklo... posle nam nije bilo do smijanja!
Nije puno snijega, zar ne?
Ne cini li se malo strmo??? Ko prezivi, pricace!
Pogled na snijezni nanos preko koga i niz koji smo silazili.
Graficki prikaz kuda smo se lomatali.
1. Najvise kilometara u jednom danu - 300km
2. Najvise kilometara po makadamu u jednom danu (zapravo, sve do sada da se sabere, bilo bi manje) - cca. 45km (mada, ruku na srce, bilo je tu svega, a ne samo makadama: blata, snijega, trave...)
3. Najvise sati na/pored motora u jednom danu - 13h
4. Najvisa nadmorska visina na kojoj sam vozio motor - cca. 1900mnm
5. Najduza relacija na kojoj sam nosio motor - dva puta po 400-njak metara
6. Prvi put vozio motor kroz duboko blato
7. Prvi put vozio motor po snijegu
8. Prvi put vozio motor vise od par kilometara po mraku - cca. 90km
Vjerujem da bi se jos toga sabralo, ali i ovo je dosta - a gdje je ovoliko ovakvih rekorda, naslov teme ima logike.
Elem, podjosmo ja i kolega NikGold na jednu opustenu turu do Biogradskog jezera uz lagani off-road (bar sam ja to tako zamislio). Dzada do jezera super, vozi se u prosjeku oko 80kmph. Kod ulaska u NP veli cuvar, mozete proci motorima tim putem.. a put vodi od Biogradskog jezera uzbrdo, pa do Svatovskog groblja, Zekove glave itd. prema skijalistu na Bjelasici. Vec na samom polasku sa asfalta znao sam da je to bila greska - put je bio blatnjav. Moje pretezno cestovne gume, a bogami ni KLE, nisu bas predvidjeni za ono sto bih ja nazvao radikalno klizavi uslovi na kolovozu (e kako sam bio u zabludi). Prekaljeni moto-crosser NikGold unekoliko popravlja situaciju smanjivsi pritisak u gumama - pa tako nastavljamo uz brdo. Krajolik kao iz bajke - uostalom nije to bez razloga Nacionalni park. Divna suma, potoci, a po izlasku iz sume, visovi i vrhovi koji oduzimaju dah. Izlaskom iz sume put postaje nesto bolji, pa sam u prilici razviti nesto vecu brzinu (koja je do tada bila u prosjeku oko 15kmph). Izasavsi podno Zekove glave, na raskrsce prema Beranama ili Kolasinu, odlucujemo krenuti put Berana jer je dan poodmakao, a u tom smijeru je asfalt blizi. Pored toga, cini nam se da je put put Kolasina pokriven snijegom. Ni cijelih 500njak metara od tog raskrsca nailazimo na ogromni nanos snijega, mjesitimicno dubok i preko 3 metra, koji je pokrio dio puta. Analizom situacije, a bojeci sa da KLE ne bi mogao tako lako sici niz svo ono blato uz koje sam se jedva uspeo, odlucujemo potraziti obilazni put. Nakon 30ak minuta obilaska terena i razgledanja opcija, odlucujemo se na sledeci manevar - livadom iznad puta doci do ravnog dijela snijeznog nanosa, preci preko njega pored motora, pa onda spustiti motore pojedinacno niz veoma usjek izmedju brda i nanosa nekih 400njak metara. Tako i bi, uz jako mnogo (bar za mene, neka kolega NikGold da svoje komentare) napora. Medjutim, dosavsi do te tacke, javio se novi problem, koji nismo predvidjeli ranijom analizom - sa motorima trebamo ponovo preci preko nanosa, ali koji je sada strm pod uglom od preko 45 stepeni. Srecom, NikGold uspjeva kontaktirati kolegu bajkera (NikGold, molim za malo vise info ko su ljudi) iz Berana, koji dolazi sa lopatama i ekipom da prebacimo motore preko snijega. Posle nekih sat ipo cekanja, momci su tu, lopate su tu. Pravimo kanal poprijeko niz nanos i onda polako prebacujemo motore na drugu stranu. Uz jos malo peripetija oko dva snijezna nanosa niz put, polazimo za Berane. Nekih 40ak minuta voznje i stizemo do Berana, odatle pravac Podgorica. U Podgoricu stizemo nesto prije 22h.
Jedno apsolutno nezaboravno iskustvo iz kojih sam izvukao pouku - KLE je (a to sam znao) soft enduro, nije predvidjen za radikalne off-road uslove. Zapravo, pokazao se iznenadjujuce dobro imajuci u vidu uslove eksploatacije, jedino je problem sto je bio tezak za nositi
Jos bi htio da se zahvalim momcima iz Berana koji su priskocili u pomoc. Hvala!
Na zalost, fotografije ne docaravaju sasvim vjerodostojno kako je bilo na terenu, ali vjerujem da ce ipak docarati neke detalje.
Ljute masine ispod osmatracnice iznad Biogradskog jezera (sa koje se ne vidi jezero
)Pogled ka osmatracnici.
Dole motori, gore NikGold.
Staza koja vodi od osmatracnice i izlazi na "glavni put"
Bilo je i goreg blata, ali se ljute japanske masine nisu dale prepasti. U gorem blatu mi nije padalo na pamet da stajem i fotografisem
Po izlasku iz sume, pruzaju se predivni pogledi:
Ovo je makadam, to se trazi.
Katuni, livade, brda... nirvana...
Ispred domacinstva gdje smo svratili na cast... nadam se da im nisam puno isprljao pod blatom sa cizama
Dalje uz put.
Kraj dzade... sta sad?????
Odosmo niz brdo, pa kud puklo da puklo... posle nam nije bilo do smijanja!
Nije puno snijega, zar ne?
Ne cini li se malo strmo??? Ko prezivi, pricace!
Pogled na snijezni nanos preko koga i niz koji smo silazili.
Graficki prikaz kuda smo se lomatali.
