Ja zovnem Mracnog i prekinem ga u partiji tenisa, sorry...
On zovne Dada, i uglavnom za nevjerovatnih par minuta ekipa opkoljava benzinsku, rijeci covjeka vlasnika Guzzija. Sa sve cetiri strane ulaze motori, auta sa prikolicama i razna druga cuda. Svi skacu da rastavljaju motor, mijenjaju svecice, probaju kablove i na kraju mijenjaju bobinu koja je bila glavni problem. Za sve to vrijeme se toce ogromne kolicine piva. Motor se stavlja u funkciju i ekipa nastavlja za Budvu gdje ih ponovo opkoljavaju bikeri u La Perli i tu se nastavlja unistavanje Nikova i Jelena. Ja ih ocekujem u Baru, ali mi se javljaju iz Buljarice dokle su uspjeli da dobace. U pitanju nije vise bobina, vec toliko piva da je kolega Guzziste, koji takodje vozi neki choper, ispred restorana u Buljaricama palio gumu...
Konacno danas stigose u Bar. Uz nevjericu pricaju o svemu sto im se dogodilo, a u svakoj rijeci osjecam zahvalnost svima koji su ucestvovali u akciji. Motor je radio, ali nije to bio rad kakav se ocekuje od takve masine. Za sve je bila kriva bobina od zastave i lose nastelovane platine. Tada na scenu stupa Gojko iz Petrovca, stavlja novu bobinu i sve posteluje. Zadnju poruku koju sam dobio od Mica iz Poreca, bila je da motor nikad bolje nije radio...
I ja bih htio svima da se zahvalim koji su na bilo kakav nacin ucestvovali u svemu ovome. Zivjeli...


