Ajde da počnem sa malo istorijskih podataka. Svojevremeno je Kraljevina Jugoslavija bila putno nerazvijena i veliki procenat prevoza robe i putnika vršio se vozovima (čuveni ćiro). Od Šavnika sjevernije nije postojao put i u jednom momentu donesena je odluka da se napravi put od Šavnika, preko Žabljaka, dalje ka Pljevljima do Užičkog kraja (južnije od Užica nije postojalo puteva). Taj put je završen 1935 godine, a preko rijeke Tare izrgrađen privremeni drveni most (dosta niže postavljen nego sadašnji). Za potrebe tog puta 1937 godine počela je izgradnja objekta koji i dan danas oduzima dah, a to je most preko rijeke Tare koji je dobio ime po mjestu gdje je napravljen: Đurđevića Tara. Most je projektovao Mijat Trojanović, dok je glavni inžinjer zadužen za izgradnju mosta bio Isaac Russo. Most je završen 1940 godine i tada je nosio dva svjetska rekorda, prvi, za izgradnju najveće drvene skele (taj rekord drži i danas, i izgradnja skele je činila 40% cjene izgradnje mosta) i najveći armirano betonski luk sa rasponom od 116 m. Naravno, poslije rata je taj rekord je prešao kod nekih drugih (a mnogo kasnije taj rekord je vraćen u Jugoslaviju, danas Hrvatska, sa mostom do ostrva Krk). Ipak, svečano otvaranje mosta nije se desilo jer je završen 1940 godine, upravo pred početak II svjetskog rata.Tokom rata partizani su trebali da prekinu tu komunikaciju i rušenje mosta povjereno je inžinjeru mostogradnje Lazarau Jaukoviću koji je srušio najmanji luk (ima pet lukova). Lazar Jauković je kasnije streljan u blizini mosta. Most je obnovljen 1946 godine, a 2010 godine jedna kompanija iz Velike Britanije na najvećem luku koji je 160 metara iznad Tare montira napravu za bandži skokove ...
Elem, u ponedeljak zove kolega sa foruma da bi on pošao do Đurđevića Tare na skokove. Ja mislim, ajde da se provozam, i tako poslije dva dana oko 7:45 ranom zorom krenusmo iz Budve

. Prvo stajanje u Nikšiću gdje pijemo kafu
I tu razmišljam da bih mogao i ja da se bacim sa mosta, ali nešto nisam ... Nastavljamo dalje ka Plužinu i stajemo kod skretanja za Trsu
To je dionica uskog puta koja na prvom djelu ima razne vrste tunela: tunel raskrsnica, tunel ,,S'' krivina, tunel lijeva krivina, tunel desna kivina, tunel lijeva serpentina, tunel desna serpentina ... Na ,,sedlu'' (jednom od vrhova Durmitora) upoznajemo ekipu iz Slovenije koja je prvi put u Crnoj Gori. Hoće da vide Crno Jezero, most na Đurđevića tari i Skadarsko jezero. Mjenjamo plan i idemo sa njima do Crnog Jezera.
Tada krećemo ka Đurđevića Tari i po izlasku iz naseljenih mjesta (a prije nego što počne spust) ja malo odvrćem gas i hvata me radar. Vozio sam 81 km/h i onda slijedi papirologija i sada u roku od osam dana moram da platim kaznu. Zašto je to bitno, zato što sam tu dok sam policajcu diktirao djevojačko ime moje majke odlučio da ipak skočim ... Pripreme za skok
visim i čekam da se spusti sajla koja će me izvući
izgled osobe koja je iskusila osjećaj slobodnog pada
Kolega P@ka se sprema za skok
i tada u mom fotoaparatu crkavaju baterije. No, bilo je tu još fotoparata pa neće ovo biti jedine fotke sa ovog đira. Još nešto, kada smo prilazili mostu na mostu je bio 1 (jedan) čovjek, a dok smo se nas četvoro ređali sa skokovima gledalaca nije nedostajalo. Evo kako je izgledao most dok smo skakali
Potom je uslijedio povratak u Budvu. Noć nas je uhvatila u Podgoricu gdje preavimo i malu pauzu da nešto pojedemo. Naparavismo 450 km na motociklima i stotinjak metara kroz vazduh. Fin dan

brum brum brm brm brrrrrrrrrrrrrm.... i kez od uva do uva