Alpe 2010
Posted: 28 Aug 2010 14:38
Ne znam da pisem putopise kao Charuga ili Velimlje ali cu pokusati da vam docaram ovu predivnu turu.
E konacno i mi da krenemo. Zelja nam je bila da se provozamo kroz Alpe i da obidjemo sto vise pasova ali opet da se ne forsiramo nego da uzivamo u voznji i predjelima. Zato smo put isplanirali tako da dnevno ne prelazimo vise od 300-400 km u prosjeku, osim prvog dana kada treba da predjemo oko 700km do Slovenije.
Odlucili smo da u nedelju ujutro krenemo sto ranije da bi izbjegli guzve na putevima i vrucinu. Dogovor pada u 5 iz Budve.
U zadnji momenat se odlucujemo da umjesto Jadranskom magistralom idemo preko Trebinja i da se direktno ukljucimo na auto put. Znamo da ce biti dosadno ali nama su cilj Alpe a ne Hrvacko primorje, to cemo neki drugi put.
Odluka da krenemo preko Trebinja u da izbjegnemo haus na jadranskoj magistrali se pokazala kao veoma dobra. Posle Trebinja se odvajamo za Mostar, put je solidan a saobracaja skoro da i nema.
Prva pauza u Bosni, vec je ugrijalo treba piti dosta vode.
Dolazimo do auto puta, osim ljepo uredjenih odmorista nema se sta vidjeti. polako je i tamo pocela guzva ali sigurno ne tako velika kao na magistrali. A i prosjecna brzina od 130-140km/h ce nam znatno smanjiti vrijeme potrebno da dodjemo do Slovenije. Jedino sto Belog prine je to so mu je Kle postao dosta zedan na auto putu pa mu je sa 4.3l koliko obicno trosi sada pri brzini od 140-150 trosi 7l
konacno smo se dokopali Delnica i izasli sa auto puta. Na prvoj benzinskoj srijecemo Njemca koji sa svojom Afrikom obilazi alpe ali malo sprednim putevima. Svaka njemu cast, ja sam nebi mogao.
I konacno stizemo u Kocevje gdje cemo prenociti, pronalazimo neki pansion pored jezera.Raspakivanje, tusiranje i malo da protegnemo noge poslje dosadnog dana na auto putu.
Kocevje je fin gradic,barem se nama tako ucinili fine kuce jezerce....
Kasnije smo se vratili i vecerali u penzionu, a ovaj pas je pomno pratio svaki nas pokret dok smo vecerali. Na kraju nam ga je bilo zao ali nam gazda nije dozvolio da mu damo malo hrane.
Sledece jutro nije mnogo obecavalo. Magla, hladnoca... Dorucnovali smo na terasi penziona a vrijeme se polako proljepsalo. U penzionu su bili smjesteni otac i sin koji namotorim idu za Grcku iz Njemacke. Malo smo popricali, dali im po koji predlog sta trebaju vidjeti kad budu prolazili kroz Crnu Goru.
Iz Kocevja preko Ljubljane izbjegavajuci auto put preko Wurzenpassa smo krenuli do Villacha, moramo da svratimo do Louisa. Sto i nije bila pametna ideja jer da smo ostali malo duze potrosili bi sve pare i drugi dan se odma vratili kuci.
Kako smo na jedvite jade uspjeli da izadjemo iz Louisa krecemo prema Grosglockneru nasem sledecem cilju. I polako pred nama pocinju da se otvaraju predivni predjeli. Stajemo svako malo i slikamo sve zivo. A onda zakljucujemo da ako nastavimo ovako necemo tamo stici do prekosutra. Iz Villacha do Gros-a smo isli preko Arnoldsteina, Hermagora,Oberdrauburga.
posto smo u Iselsberg stigli dosta kasno (zbog konstantnog stajanja i slikavanja) odlucujemo da tu potrazimo smjestaj i da tek onda krenemo do glecera. Smjestaj nalazimo veoma brzo, placamo i idemo gore dok jos ima svjetla.
Kod Heiligenbluta stajemo da slikamo prirodu i krecemo ka naplanoj rapi Gros-a, kad ono KLE nece da krene. Upalimo motor ubacis u prvu icim malo pustis kvacilo on se ugasi. Zakljucujemo da je sto posto neki prekidac u pitanju cim motor radi na leru a nece da ide. Mala konsultacija sa nasim strucnjakom za struju Wrong Raiderom i kvar je za 3 sekunde odklonjen. Zaribao prekidac na nogaru. Wrongu se ovom prilikom zahvaljujemo.
E sad ovo sto sljedi se nemoze rjecima opisati.Kakvi prizori!!!! Grosglockner nas je ostavio bez daha. Ne znam sta bi napisao. Evo slika, mada ni one ne mogu docarati tu ljepotu u potpunosti. Ovdje cu se definitivno vratiti.
NA kraju je i dobro ispalo sto smo se gore popeli malo kasnije jer su nam rekli da je preko dana bio totalni haus i zakrcenje saobracaja. mi smo gore bili oko 6-7 popodne i bilo je vrlo malo ljudi. Puni utisaka vracamo se u Iselsberg da se odmorimo sutra pravac Italija.
Ujutro odmorni krecemo prema Italiji. Plan nam je da danas preko nekoliko passova dodjemo do podnozija onog najglavnijeg. Krecemo prema Cortini d' Ampezzo. Uspu nas iznova odusevljavaju predjeli i pejzazi. Sve sredjeno sve na svom mjestu. Kakav sm0 mi neradnicki narod. Ovdje se obradjuje svaki pedalj zemlje, uzbrdice, nizbrdice sve je iskorisceno i privedeno namjeni.
kod Carbonina odlucujemo da skrenemo lijevo Preko Passo Tre Croci do Cortine.
Poslje Cortine slijedi Passo Falcarego. Predivan put, puno motorista, savrsen asfalt i krivine. Sta reci...
Krecemo dalje prema Passo Pordoi. Izmedju jos mnogo lijepih prizora.
Dolazimo do Passo Pordoi, koji mi se jako svidio ima savrsene krivini i asfalt i put je dosta sirok. Tako da covjem moze malo da se poigra.
Poslje toga idemo prema Val Gardenu gdje sipamo gorivo. Pa krcemo preko Passo di Sella do Bolzana pa prema Meranu. Ove dane je bilo savrseno vrijeme a sada se nesto naoblacilo a u daljini vidimo da vec uveliko pada kisa. Polako ce i mrak ma odlucujemo da nadjemo smjestaj. Hm... lakse reci nego uciniti. Posto i Italiji traju praznici sve je puno. I Tako trazeci dolazimo do Silandra gdje iz 5-6 pokusaja nalazimo jednu privatnu kucu sa vrlo lijepom sobom.
Uvece se spustilo takvo nevrjeme da smo mislili da cemo ostati ovdje jos 2 dana dok neprodje. Cak je i struje nestalo. A ja mislio da se to samo u CG desava.
Svanuo je divan dan. Nevremena kao da nije ni bilo. pakovanje i idemo. Ceka nas sledec Pass.
Passo Dello Stelvio, koliko sam se samo radovao ovome. Krecemo rano ujuto oko 7 da izbjegnemo guzvu na vrhu. Koliko krivina serpentina. Covjek ne zna gdje bi stao i sta sve slikao. Samo jedan savjet pre slika kada se penjete na Stelvio bolje je da to uradite od Bormia prema vrchu, mi smo isli drugim smijerom. Sa ove strane od Silandra je put dosta uzak i ostecen tako da covjek ne moze stroz da se opusti. A sa strane od Bormia je put savrsen. Evo slika.
Posto me Wulfi zamolio ova slika je samo za njega
A ove ostale mozete da gledate i vi.
Osjecaj na vrchu je fantastican. Odma sam se sjetio Charuge koji je ovdje bio par dana ranije. Bilo mi je jako zao sto nam nije uspjelo da se nadjemo na vrchu to bi bilo super.
Naravno Poseidoni su morali ostaviti trag na Stellviu.
A i kao pravi Crnogorci.
Vec je polako pocela da se stvara guzva na vrchu i mi odlucujemo da spustimo dole prema Bormiu.
Kod Bormia skrecemo prema Passo Gavia.
Dok su neki odmarali
Neko je morao da vodi racuna da nesto ne popustimo.
Odatle smo krenuli prema Passo del Tonale.
Odatle krecemo prema Bellunu. Na putu smo se malo pogubili ali nam je poslije bilo drago jer smo prolazili kroz predivne seoske predjele.
U Bellunu nalazimosmjestaj vrlo brzo malo smo otisli do grada prosetali sutra krecemo kuci. Ova 4 dana su bila fenomenalna, definitivno se ovo mora ponoviti. Presli smo samo djelic onoga sto se moze vidjeti u Alpama, na zalost kratak odmor nam nije dozvoljavao da ostanemo duze.
Na putu do kuce smo Svratili do Skrdina kod naseg prijatelja Josipa gdje smo prespavali i ranom zorom krenuli za Budvu.
I sta reci na kraju osim...
E konacno i mi da krenemo. Zelja nam je bila da se provozamo kroz Alpe i da obidjemo sto vise pasova ali opet da se ne forsiramo nego da uzivamo u voznji i predjelima. Zato smo put isplanirali tako da dnevno ne prelazimo vise od 300-400 km u prosjeku, osim prvog dana kada treba da predjemo oko 700km do Slovenije.
Odlucili smo da u nedelju ujutro krenemo sto ranije da bi izbjegli guzve na putevima i vrucinu. Dogovor pada u 5 iz Budve.
U zadnji momenat se odlucujemo da umjesto Jadranskom magistralom idemo preko Trebinja i da se direktno ukljucimo na auto put. Znamo da ce biti dosadno ali nama su cilj Alpe a ne Hrvacko primorje, to cemo neki drugi put.
Odluka da krenemo preko Trebinja u da izbjegnemo haus na jadranskoj magistrali se pokazala kao veoma dobra. Posle Trebinja se odvajamo za Mostar, put je solidan a saobracaja skoro da i nema.
Prva pauza u Bosni, vec je ugrijalo treba piti dosta vode.
Dolazimo do auto puta, osim ljepo uredjenih odmorista nema se sta vidjeti. polako je i tamo pocela guzva ali sigurno ne tako velika kao na magistrali. A i prosjecna brzina od 130-140km/h ce nam znatno smanjiti vrijeme potrebno da dodjemo do Slovenije. Jedino sto Belog prine je to so mu je Kle postao dosta zedan na auto putu pa mu je sa 4.3l koliko obicno trosi sada pri brzini od 140-150 trosi 7l
konacno smo se dokopali Delnica i izasli sa auto puta. Na prvoj benzinskoj srijecemo Njemca koji sa svojom Afrikom obilazi alpe ali malo sprednim putevima. Svaka njemu cast, ja sam nebi mogao.
I konacno stizemo u Kocevje gdje cemo prenociti, pronalazimo neki pansion pored jezera.Raspakivanje, tusiranje i malo da protegnemo noge poslje dosadnog dana na auto putu.
Kocevje je fin gradic,barem se nama tako ucinili fine kuce jezerce....
Kasnije smo se vratili i vecerali u penzionu, a ovaj pas je pomno pratio svaki nas pokret dok smo vecerali. Na kraju nam ga je bilo zao ali nam gazda nije dozvolio da mu damo malo hrane.
Sledece jutro nije mnogo obecavalo. Magla, hladnoca... Dorucnovali smo na terasi penziona a vrijeme se polako proljepsalo. U penzionu su bili smjesteni otac i sin koji namotorim idu za Grcku iz Njemacke. Malo smo popricali, dali im po koji predlog sta trebaju vidjeti kad budu prolazili kroz Crnu Goru.
Iz Kocevja preko Ljubljane izbjegavajuci auto put preko Wurzenpassa smo krenuli do Villacha, moramo da svratimo do Louisa. Sto i nije bila pametna ideja jer da smo ostali malo duze potrosili bi sve pare i drugi dan se odma vratili kuci.
Kako smo na jedvite jade uspjeli da izadjemo iz Louisa krecemo prema Grosglockneru nasem sledecem cilju. I polako pred nama pocinju da se otvaraju predivni predjeli. Stajemo svako malo i slikamo sve zivo. A onda zakljucujemo da ako nastavimo ovako necemo tamo stici do prekosutra. Iz Villacha do Gros-a smo isli preko Arnoldsteina, Hermagora,Oberdrauburga.
posto smo u Iselsberg stigli dosta kasno (zbog konstantnog stajanja i slikavanja) odlucujemo da tu potrazimo smjestaj i da tek onda krenemo do glecera. Smjestaj nalazimo veoma brzo, placamo i idemo gore dok jos ima svjetla.
Kod Heiligenbluta stajemo da slikamo prirodu i krecemo ka naplanoj rapi Gros-a, kad ono KLE nece da krene. Upalimo motor ubacis u prvu icim malo pustis kvacilo on se ugasi. Zakljucujemo da je sto posto neki prekidac u pitanju cim motor radi na leru a nece da ide. Mala konsultacija sa nasim strucnjakom za struju Wrong Raiderom i kvar je za 3 sekunde odklonjen. Zaribao prekidac na nogaru. Wrongu se ovom prilikom zahvaljujemo.
E sad ovo sto sljedi se nemoze rjecima opisati.Kakvi prizori!!!! Grosglockner nas je ostavio bez daha. Ne znam sta bi napisao. Evo slika, mada ni one ne mogu docarati tu ljepotu u potpunosti. Ovdje cu se definitivno vratiti.
NA kraju je i dobro ispalo sto smo se gore popeli malo kasnije jer su nam rekli da je preko dana bio totalni haus i zakrcenje saobracaja. mi smo gore bili oko 6-7 popodne i bilo je vrlo malo ljudi. Puni utisaka vracamo se u Iselsberg da se odmorimo sutra pravac Italija.
Ujutro odmorni krecemo prema Italiji. Plan nam je da danas preko nekoliko passova dodjemo do podnozija onog najglavnijeg. Krecemo prema Cortini d' Ampezzo. Uspu nas iznova odusevljavaju predjeli i pejzazi. Sve sredjeno sve na svom mjestu. Kakav sm0 mi neradnicki narod. Ovdje se obradjuje svaki pedalj zemlje, uzbrdice, nizbrdice sve je iskorisceno i privedeno namjeni.
kod Carbonina odlucujemo da skrenemo lijevo Preko Passo Tre Croci do Cortine.
Poslje Cortine slijedi Passo Falcarego. Predivan put, puno motorista, savrsen asfalt i krivine. Sta reci...
Krecemo dalje prema Passo Pordoi. Izmedju jos mnogo lijepih prizora.
Dolazimo do Passo Pordoi, koji mi se jako svidio ima savrsene krivini i asfalt i put je dosta sirok. Tako da covjem moze malo da se poigra.
Poslje toga idemo prema Val Gardenu gdje sipamo gorivo. Pa krcemo preko Passo di Sella do Bolzana pa prema Meranu. Ove dane je bilo savrseno vrijeme a sada se nesto naoblacilo a u daljini vidimo da vec uveliko pada kisa. Polako ce i mrak ma odlucujemo da nadjemo smjestaj. Hm... lakse reci nego uciniti. Posto i Italiji traju praznici sve je puno. I Tako trazeci dolazimo do Silandra gdje iz 5-6 pokusaja nalazimo jednu privatnu kucu sa vrlo lijepom sobom.
Uvece se spustilo takvo nevrjeme da smo mislili da cemo ostati ovdje jos 2 dana dok neprodje. Cak je i struje nestalo. A ja mislio da se to samo u CG desava.
Svanuo je divan dan. Nevremena kao da nije ni bilo. pakovanje i idemo. Ceka nas sledec Pass.
Passo Dello Stelvio, koliko sam se samo radovao ovome. Krecemo rano ujuto oko 7 da izbjegnemo guzvu na vrhu. Koliko krivina serpentina. Covjek ne zna gdje bi stao i sta sve slikao. Samo jedan savjet pre slika kada se penjete na Stelvio bolje je da to uradite od Bormia prema vrchu, mi smo isli drugim smijerom. Sa ove strane od Silandra je put dosta uzak i ostecen tako da covjek ne moze stroz da se opusti. A sa strane od Bormia je put savrsen. Evo slika.
Posto me Wulfi zamolio ova slika je samo za njega
A ove ostale mozete da gledate i vi.
Osjecaj na vrchu je fantastican. Odma sam se sjetio Charuge koji je ovdje bio par dana ranije. Bilo mi je jako zao sto nam nije uspjelo da se nadjemo na vrchu to bi bilo super.
Naravno Poseidoni su morali ostaviti trag na Stellviu.
A i kao pravi Crnogorci.
Vec je polako pocela da se stvara guzva na vrchu i mi odlucujemo da spustimo dole prema Bormiu.
Kod Bormia skrecemo prema Passo Gavia.
Dok su neki odmarali
Neko je morao da vodi racuna da nesto ne popustimo.
Odatle smo krenuli prema Passo del Tonale.
Odatle krecemo prema Bellunu. Na putu smo se malo pogubili ali nam je poslije bilo drago jer smo prolazili kroz predivne seoske predjele.
U Bellunu nalazimosmjestaj vrlo brzo malo smo otisli do grada prosetali sutra krecemo kuci. Ova 4 dana su bila fenomenalna, definitivno se ovo mora ponoviti. Presli smo samo djelic onoga sto se moze vidjeti u Alpama, na zalost kratak odmor nam nije dozvoljavao da ostanemo duze.
Na putu do kuce smo Svratili do Skrdina kod naseg prijatelja Josipa gdje smo prespavali i ranom zorom krenuli za Budvu.
I sta reci na kraju osim...
.