http://www.blic.rs/Vesti/Reportaza/2279 ... -Crne-Gore" onclick="window.open(this.href);return false;
Molim sve da ovo ne shvate kao bilo kavu vrstu provokacije.
Sta kazete na ovo?
- wulfy
- NLB Moderator
- Posts: 4275
- Joined: 29 Jan 2009 14:03
- Vozim: Aprilia Pegaso 650 Strada
- Location: Budva - MNE
- Contact:
Re: Sta kazete na ovo?
Početkom prošlog vijeka ogroman broj crnogoraca se zaputio ,,preko velike bare'' (najviše u periodu od 1920 do 1930 god.), cilj su većini bile Sjedinjene Američke Države, ali to je bilo nemoguće posije 1924 godine jer su SAD tada napravilie restriktivni zakon o useljenicima. Tada većina ide u Argentinu (par desetina hiljada) i dosta ih se snašlo (imali su prednost kao bjelci). Iz tog ugla gledano sigurno pomenuti nije jedini crnogorac koji je bio u tim redovima, ali se potrefilo da je Če baš na teritoriji gdje se Selić službovao ...
brum brum brm brm brrrrrrrrrrrrrm.... i kez od uva do uva
- Gasho
- NLB Moderator
- Posts: 1602
- Joined: 16 Feb 2009 00:15
- Vozim: Biciklo...
- Location: Bar
Re: Sta kazete na ovo?
???wulfy wrote:Početkom prošlog vijeka ogroman broj crnogoraca se zaputio ,,preko velike bare'' (najviše u periodu od 1920 do 1930 god.), cilj su većini bile Sjedinjene Američke Države, ali to je bilo nemoguće posije 1924 godine jer su SAD tada napravilie restriktivni zakon o useljenicima. Tada većina ide u Argentinu (par desetina hiljada) i dosta ih se snašlo (imali su prednost kao bjelci). Iz tog ugla gledano sigurno pomenuti nije jedini crnogorac koji je bio u tim redovima, ali se potrefilo da je Če baš na teritoriji gdje se Selić službovao ...
http://www.ramboamadeus.com" onclick="window.open(this.href);return false;
http://www.thebooksofknjige.com" onclick="window.open(this.href);return false;
Ko pjeva zlo, ne misli...
http://www.thebooksofknjige.com" onclick="window.open(this.href);return false;
Ko pjeva zlo, ne misli...
- Roki
- NLB Moderator
- Posts: 2446
- Joined: 28 Jan 2009 18:40
- Vozim: BMW R 80 GS sa prikolicom
- Location: Germany
- Contact:
Re: Sta kazete na ovo?
Ihaaaa ... a mi smo to vazda znali no nijesmo htjeli da se hvalimoKNELE wrote:http://www.blic.rs/Vesti/Reportaza/227941/Ce-Gevaru-uhapsio-pukovnik-poreklom-iz-Crne-Gore
Molim sve da ovo ne shvate kao bilo kavu vrstu provokacije.
Fahre nie schneller als dein Schutzengel fliegen kann
Ali neki od nas nisu travu pasli,
Pa su nogom u grob a nisu odrasli,
Miliji im pomet i motora jeka,
Mi slobodni nekad, oni dovijeka. N.Milakovic bajkerima
Ali neki od nas nisu travu pasli,
Pa su nogom u grob a nisu odrasli,
Miliji im pomet i motora jeka,
Mi slobodni nekad, oni dovijeka. N.Milakovic bajkerima
-
kopljas
- NLB Moderator
- Posts: 777
- Joined: 31 Jan 2009 22:10
- Vozim: Honda Africa Twin RD07
- Location: Podgorica
Re: Sta kazete na ovo?
Uvek ste bili rezimski nastrojeni, bas kao i danas...
-
KNELE
- Stoper

- Posts: 12
- Joined: 03 Jan 2011 13:54
- Vozim: Suzuki GSXR 600
Re: Sta kazete na ovo?
Gasho wrote:???wulfy wrote:Početkom prošlog vijeka ogroman broj crnogoraca se zaputio ,,preko velike bare'' (najviše u periodu od 1920 do 1930 god.), cilj su većini bile Sjedinjene Američke Države, ali to je bilo nemoguće posije 1924 godine jer su SAD tada napravilie restriktivni zakon o useljenicima. Tada većina ide u Argentinu (par desetina hiljada) i dosta ih se snašlo (imali su prednost kao bjelci). Iz tog ugla gledano sigurno pomenuti nije jedini crnogorac koji je bio u tim redovima, ali se potrefilo da je Če baš na teritoriji gdje se Selić službovao ...
I ja se zcudih cime sve ovaj covek barata.Procitah danas jedan izuzetan clanak koji je covek-wulfy napisao i mogu reci samo da sam odusevljen cime sve covek barata.Mada lepo pise u clanku da "...malo ko zna da u Južnoj Americi ima oko 40.000 Crnogoraca, a da ih je početkom 20. veka bilo oko 15.000..." Sto se uklapa u gore navedenu pricu.Ne znam da li smem da pomenem i Blagoja Jovovica koji je takode operisao u Juznoj Americi,doduse 10 godina ranije.Ipak to je neka druga prica.
- wulfy
- NLB Moderator
- Posts: 4275
- Joined: 29 Jan 2009 14:03
- Vozim: Aprilia Pegaso 650 Strada
- Location: Budva - MNE
- Contact:
Re: Sta kazete na ovo?
OPERACIJOM HVATANJA LEGENDARNOG REVOLUCIONARA KOMANDOVAO JE CRNOGORAC ANDRES SELICH (ANDRIJA SELIĆ)
Če Gevara nije mogao iz zamke Moračanina
O životu i smrti legendarnog Ernesta Če Gevare ispričano je i napisano skoro sve, ali je malo poznato, bar u našoj zemlji, da je jedan od ključnih ljudi u akciji hvatanja najpoznatijeg svjetskog revolucionara, bio porijeklom Crnogorac, kaže Gordan Stojović – sigurno najbolji poznavalac crnogorske dijaspore u Južnoj Americi.
Andrija Selić na španskom Andres Selich jedan je od ljudi koji su rukovodili operacijom hvatanja Ernesta Če Gevare. Bio je potomak našeg iseljenika iz Morače, Božidara Selića. Bio je uzorni pukovnik bolivijske vojske, visoko školovan i obrazovan čovjek, častan vojnik .
“Na čuvenoj slici gdje je izloženo tijelo Ernesta Če Gevare nakon njegovog ubistva, Selić je čovjek u pukovničkoj uniformi sa brkovima koji stoji znad Če Gevarinog odra”, objašnjava Stojović.
U lovu na Če Gevaru bila je angažovana specijalna trupa iz sastava osme divizije bolivijske armije. Tom trupom je komandovao pukovnik Hoakin Zenteno Anaja. Komandant specijalnog bataljona „zelenih beretki“ bio je pukovnik Andrija Selić, koji je rukovodio operacijom na samom terenu. Ukupno je bilo angažovano više od hiljadu vojnika. U borbama koje su uslijedile učestvovali su i američki stručnjaci za borbu protiv gerile.
Kod sela La Igera 8. oktobra 1967. godine nakon kratkog i slučajnog okršaja vatrenim oružjem, bolivijska vojska je iz zasjede uhvatila Čea i jednog njegovog saborca. Če Gevara je bio ranjen u nogu i nije mogao da se brani. U čekanju da dođu nadležni nadređeni, prebačen je u obližnju seosku školu. Tu je prvi stigao pukovnik Andrija Selić koji je prvi i ispitivao Čea nakon hvatanja i kasnije učestvovao u sahranjivanju njegovih ostataka. Sjutradan ujutro stigao je i Feliks Rodrigez, agent CIA kubanskog porijekla, tada pod pseudonimom Feliks Ramos Medina. On je svojim pretpostavljenima u Vašingtonu odmah javio o hvatanju Če Gevare, potvrđujući do tada nezvanične novosti.
Nakon tog slučaja, Andrija - Andreas Selich, je zauzimao značajna vojna i politička mjesta u Boliviji: bio je ministar unutrašnjih poslova, ministar vojske i jedan od najuticajnijih ljudi u zemlji sve do tragične smrti početkom sedamdesetih. Ekstremni ljevičari su se svetili svima koji su imali bilo kakvu dodirnu tačku sa hvatanjem ili likvidacijom Ernesta Če Gevare.
“Ubistvo pukovnika Selića, prema nekim verzijama, kreirali su uticajni krugovi u Boliviji kako bi bio sklonjen kao opasnost po neke političke elite zbog svog uticaja u vojsci, autoriteta, ali i popularnosti. U trenutku kada je ubijen više nije zauzimao važne državne funkcije u Boliviji i bio je poslat u diplomatsku službu u Paragvaju. Dakle ubijen je kao ambasador Bolivije u Paragvaju. Mnogo je verzija i kontroverzi Selićeve smrti. Ovo je jedan od onih istorijskih slučajeva kada je zaista teško naći pravu istinu. Svako ima svoju verziju prilagođenu ideologiji, interesima i uvjerenjima, i veoma je teško znati koja je prava. Izvjesno je da su u sve bili umiješani prsti poznatih obavještajnih službi tog vremena i vjerovatno mnogi detalji će još zadugo ostati tajna”, kaže Stojović.
Nakon njegove smrti, Selićeva porodica prolazila je pravu golgotu. Njegova supruga sa četiri kćerke otišla je u egzil. Danas su članovi te porodice rasuti po skoro svim kontinentima.
U Boliviju dolazili kao građevinci
U Boliviji se početkom prošlog vijeka našao veliki broj naših iseljenika i oni i danas predstavljaju najizolovaniju i najviše zaboravljenu crnogorsku dijasporu. Istovremeno mnogi pojedinci iz crnogorske zajednice u toj zemlji, posebno u proteklih šezdeset godina su umnogome uticali na kreiranje političke, ekonomske i svake druge istorije te zemlje, kao i regiona. Njihov uticaj jak je i danas, kaže Stojović.
Crnogorci su u Boliviju stigli u dosta velikom broju na razne načine, neki su tamo došli iz Argentine, drugi iz Čilea, treći iz Paragvaja.
“Najveći broj je došao da radi na velikim infrastrukturnim projektima i mogu slobodno reći, zaštitnik prvih naših doseljenika u Boliviji bio je Pavle Popović - živa legenda - rođen u Doljanima kod Podgorice.
Pavle je bio jedan od rijetkih koji su se istinski obogatili u Latinskoj Americi. U njegovim građevinskim firmama koje su radile najveće infrastrukturne projekte u Boliviji i na sjeveru Argentine radilo je mnogo naših iseljenika, i uglavnom ih je zapošljavao kao nadzornike. Jedan od mnogih koji su preko Pavlovih veza stigli da rade u grad Koćabambu u Boliviji bio je i Božidar Selić, Andresov otac. Kada se govori o Crnogorcima u Boliviji nezaobilazan je dugogodišnji ministar odbrane dr Jorge Otašević, i takođe bivši ministar Cesar Petričević”, kaže Stojović.
Posljednih godina često se po svjetskim medijima, a od prije neki dan opet intenzivno pominje ime Branka Marinkovića Jovićevića, vođe autonomaša iz provincije Santa Kruz, koji je po majci Crnogorac.
Če - čovjek
Erneasto Gevara de la Serna, poznatiji kao Če Gevara ili samo Če bio je marksistički revolucionar, kubanski gerilski vođa i teoretičar, ljekar, diplomata i pisac. Rođen 14. juna 1928. u mjestu Rosario, u Argentini, a ubijen 9. oktobra 1967. u selu La Igera, u bolivijskoj provinciji Valje Grande) .
Gevara je predstavljao jednu od ključnih ličnosti u revoluciji Fidela Kastra na Kubi (1956–1959), kao član pokreta „26. jul“. Nakon pobjede revolucije, nekoliko godina je bio aktivan u promociji revolucije društva, putujući po svijetu kao diplomata Kube, a zatim se lično angažovao u pokretima za oslobođenje od diktatorskih režima kroz gerilsku borbu, najprije u Kongu, a potom u Boliviji.
U Boliviji, spregom američke obavještajne agencije i bolivijske vojske, Gevara je prvo uhvaćen, a odmah sjutradan ubijen. Njegov lik, kao borca za oslobođenje i žrtve imperijalizma, i danas, nekoliko decenija poslije njegove smrti, predstavlja jedan od glavnih simbola i ikona društvene i političke revolucije širom svijeta.
„Nadimkom Če u cijeloj Latinskoj Americi, često zovu Argentince, jer je u Argentini to svakodnevna uzrečica-poštapalica sa značenjem čovjek – čovječe. Zato ja izbjegavam da Ernesta Gevaru oslovljavam tim nadimkom“, objašnjava Gordan Stojović.
Stojović: Oni su dio nas na dalekom kontinentu
“Bavim se isključivo starom dijasporom - samo onim dijelom koji su druga, treća, četvrta, peta generacija, tj. ljudima koji nose naše porijeklo”, objašnjava Stojović.
Ističe da je to nevjerovatan potencijal kako u Južnoj, tako i u Sjevernoj Americi, ali da je veoma malo ljudi koji se bave ovom problematikom u Crnoj Gori.
U okolnim zemljama mnogo se radi na “oživljavanju” - ponovnom uspostavljanju veza sa ovom populacijom jer su oni istinski resurs povezivanja država, kultura , ekonomija.
Stojović već deset godina o svom trošku istražuje, putuje, ugošćava Crnogorce iz južnoameričke dijaspore, ali u domovini to, kaže, niko ne cijeni.
“U šali kažem da mi svaki drugi dan dođe da odem tamo zauvijek, jer ako možemo dozvoliti da zaboravimo na dio sebe koji živi na tom dalekom kontinentu, onda ćemo zaboraviti i na sebe jednog dana. To je neminovnost”, zaključuje Stojović.
“Moja Latinska Amerika” u izdanju Centra za iseljenike Crne Gore, je Stojovićevo originalno svjedočanstvo kako se povezivao i istraživao dijasporu u Latinskoj Americi, koje bi uskoro trebalo da izađe iz štampe.
Tekst napisala Slavica KOSIĆ u dnevnim novinama Vijesti
Če Gevara nije mogao iz zamke Moračanina
O životu i smrti legendarnog Ernesta Če Gevare ispričano je i napisano skoro sve, ali je malo poznato, bar u našoj zemlji, da je jedan od ključnih ljudi u akciji hvatanja najpoznatijeg svjetskog revolucionara, bio porijeklom Crnogorac, kaže Gordan Stojović – sigurno najbolji poznavalac crnogorske dijaspore u Južnoj Americi.
Andrija Selić na španskom Andres Selich jedan je od ljudi koji su rukovodili operacijom hvatanja Ernesta Če Gevare. Bio je potomak našeg iseljenika iz Morače, Božidara Selića. Bio je uzorni pukovnik bolivijske vojske, visoko školovan i obrazovan čovjek, častan vojnik .
“Na čuvenoj slici gdje je izloženo tijelo Ernesta Če Gevare nakon njegovog ubistva, Selić je čovjek u pukovničkoj uniformi sa brkovima koji stoji znad Če Gevarinog odra”, objašnjava Stojović.
U lovu na Če Gevaru bila je angažovana specijalna trupa iz sastava osme divizije bolivijske armije. Tom trupom je komandovao pukovnik Hoakin Zenteno Anaja. Komandant specijalnog bataljona „zelenih beretki“ bio je pukovnik Andrija Selić, koji je rukovodio operacijom na samom terenu. Ukupno je bilo angažovano više od hiljadu vojnika. U borbama koje su uslijedile učestvovali su i američki stručnjaci za borbu protiv gerile.
Kod sela La Igera 8. oktobra 1967. godine nakon kratkog i slučajnog okršaja vatrenim oružjem, bolivijska vojska je iz zasjede uhvatila Čea i jednog njegovog saborca. Če Gevara je bio ranjen u nogu i nije mogao da se brani. U čekanju da dođu nadležni nadređeni, prebačen je u obližnju seosku školu. Tu je prvi stigao pukovnik Andrija Selić koji je prvi i ispitivao Čea nakon hvatanja i kasnije učestvovao u sahranjivanju njegovih ostataka. Sjutradan ujutro stigao je i Feliks Rodrigez, agent CIA kubanskog porijekla, tada pod pseudonimom Feliks Ramos Medina. On je svojim pretpostavljenima u Vašingtonu odmah javio o hvatanju Če Gevare, potvrđujući do tada nezvanične novosti.
Nakon tog slučaja, Andrija - Andreas Selich, je zauzimao značajna vojna i politička mjesta u Boliviji: bio je ministar unutrašnjih poslova, ministar vojske i jedan od najuticajnijih ljudi u zemlji sve do tragične smrti početkom sedamdesetih. Ekstremni ljevičari su se svetili svima koji su imali bilo kakvu dodirnu tačku sa hvatanjem ili likvidacijom Ernesta Če Gevare.
“Ubistvo pukovnika Selića, prema nekim verzijama, kreirali su uticajni krugovi u Boliviji kako bi bio sklonjen kao opasnost po neke političke elite zbog svog uticaja u vojsci, autoriteta, ali i popularnosti. U trenutku kada je ubijen više nije zauzimao važne državne funkcije u Boliviji i bio je poslat u diplomatsku službu u Paragvaju. Dakle ubijen je kao ambasador Bolivije u Paragvaju. Mnogo je verzija i kontroverzi Selićeve smrti. Ovo je jedan od onih istorijskih slučajeva kada je zaista teško naći pravu istinu. Svako ima svoju verziju prilagođenu ideologiji, interesima i uvjerenjima, i veoma je teško znati koja je prava. Izvjesno je da su u sve bili umiješani prsti poznatih obavještajnih službi tog vremena i vjerovatno mnogi detalji će još zadugo ostati tajna”, kaže Stojović.
Nakon njegove smrti, Selićeva porodica prolazila je pravu golgotu. Njegova supruga sa četiri kćerke otišla je u egzil. Danas su članovi te porodice rasuti po skoro svim kontinentima.
U Boliviju dolazili kao građevinci
U Boliviji se početkom prošlog vijeka našao veliki broj naših iseljenika i oni i danas predstavljaju najizolovaniju i najviše zaboravljenu crnogorsku dijasporu. Istovremeno mnogi pojedinci iz crnogorske zajednice u toj zemlji, posebno u proteklih šezdeset godina su umnogome uticali na kreiranje političke, ekonomske i svake druge istorije te zemlje, kao i regiona. Njihov uticaj jak je i danas, kaže Stojović.
Crnogorci su u Boliviju stigli u dosta velikom broju na razne načine, neki su tamo došli iz Argentine, drugi iz Čilea, treći iz Paragvaja.
“Najveći broj je došao da radi na velikim infrastrukturnim projektima i mogu slobodno reći, zaštitnik prvih naših doseljenika u Boliviji bio je Pavle Popović - živa legenda - rođen u Doljanima kod Podgorice.
Pavle je bio jedan od rijetkih koji su se istinski obogatili u Latinskoj Americi. U njegovim građevinskim firmama koje su radile najveće infrastrukturne projekte u Boliviji i na sjeveru Argentine radilo je mnogo naših iseljenika, i uglavnom ih je zapošljavao kao nadzornike. Jedan od mnogih koji su preko Pavlovih veza stigli da rade u grad Koćabambu u Boliviji bio je i Božidar Selić, Andresov otac. Kada se govori o Crnogorcima u Boliviji nezaobilazan je dugogodišnji ministar odbrane dr Jorge Otašević, i takođe bivši ministar Cesar Petričević”, kaže Stojović.
Posljednih godina često se po svjetskim medijima, a od prije neki dan opet intenzivno pominje ime Branka Marinkovića Jovićevića, vođe autonomaša iz provincije Santa Kruz, koji je po majci Crnogorac.
Če - čovjek
Erneasto Gevara de la Serna, poznatiji kao Če Gevara ili samo Če bio je marksistički revolucionar, kubanski gerilski vođa i teoretičar, ljekar, diplomata i pisac. Rođen 14. juna 1928. u mjestu Rosario, u Argentini, a ubijen 9. oktobra 1967. u selu La Igera, u bolivijskoj provinciji Valje Grande) .
Gevara je predstavljao jednu od ključnih ličnosti u revoluciji Fidela Kastra na Kubi (1956–1959), kao član pokreta „26. jul“. Nakon pobjede revolucije, nekoliko godina je bio aktivan u promociji revolucije društva, putujući po svijetu kao diplomata Kube, a zatim se lično angažovao u pokretima za oslobođenje od diktatorskih režima kroz gerilsku borbu, najprije u Kongu, a potom u Boliviji.
U Boliviji, spregom američke obavještajne agencije i bolivijske vojske, Gevara je prvo uhvaćen, a odmah sjutradan ubijen. Njegov lik, kao borca za oslobođenje i žrtve imperijalizma, i danas, nekoliko decenija poslije njegove smrti, predstavlja jedan od glavnih simbola i ikona društvene i političke revolucije širom svijeta.
„Nadimkom Če u cijeloj Latinskoj Americi, često zovu Argentince, jer je u Argentini to svakodnevna uzrečica-poštapalica sa značenjem čovjek – čovječe. Zato ja izbjegavam da Ernesta Gevaru oslovljavam tim nadimkom“, objašnjava Gordan Stojović.
Stojović: Oni su dio nas na dalekom kontinentu
“Bavim se isključivo starom dijasporom - samo onim dijelom koji su druga, treća, četvrta, peta generacija, tj. ljudima koji nose naše porijeklo”, objašnjava Stojović.
Ističe da je to nevjerovatan potencijal kako u Južnoj, tako i u Sjevernoj Americi, ali da je veoma malo ljudi koji se bave ovom problematikom u Crnoj Gori.
U okolnim zemljama mnogo se radi na “oživljavanju” - ponovnom uspostavljanju veza sa ovom populacijom jer su oni istinski resurs povezivanja država, kultura , ekonomija.
Stojović već deset godina o svom trošku istražuje, putuje, ugošćava Crnogorce iz južnoameričke dijaspore, ali u domovini to, kaže, niko ne cijeni.
“U šali kažem da mi svaki drugi dan dođe da odem tamo zauvijek, jer ako možemo dozvoliti da zaboravimo na dio sebe koji živi na tom dalekom kontinentu, onda ćemo zaboraviti i na sebe jednog dana. To je neminovnost”, zaključuje Stojović.
“Moja Latinska Amerika” u izdanju Centra za iseljenike Crne Gore, je Stojovićevo originalno svjedočanstvo kako se povezivao i istraživao dijasporu u Latinskoj Americi, koje bi uskoro trebalo da izađe iz štampe.
Tekst napisala Slavica KOSIĆ u dnevnim novinama Vijesti
brum brum brm brm brrrrrrrrrrrrrm.... i kez od uva do uva
-
ZoranM
- Grijač guma

- Posts: 324
- Joined: 09 Mar 2009 21:49
- Vozim: Suzuki V-Strom 650
- Location: PG-MNE
Re: Sta kazete na ovo?
Ako sam dobro shvatio bio je stomatolog...I bio je bajker...Sa nekim motorima su on i neki mu kolega kao studenti odvozili cuvenu
Panamericanu...Pa svi su motoristi pomalo Che...
Eto svi znamo neke nase (sa ovog foruma) koji malo - malo pa u sumu ...
sa motorom...
.
Panamericanu...Pa svi su motoristi pomalo Che...
Eto svi znamo neke nase (sa ovog foruma) koji malo - malo pa u sumu ...
sa motorom...
Putovati je dva put zivjeti...
- wulfy
- NLB Moderator
- Posts: 4275
- Joined: 29 Jan 2009 14:03
- Vozim: Aprilia Pegaso 650 Strada
- Location: Budva - MNE
- Contact:
Re: Sta kazete na ovo?
Treći post u ovoj temi http://www.nolimitbikers.com/forum/view ... f=17&t=890" onclick="window.open(this.href);return false;ZoranM wrote:Ako sam dobro shvatio bio je stomatolog...I bio je bajker...Sa nekim motorima su on i neki mu kolega kao studenti odvozili cuvenu
Panamericanu...Pa svi su motoristi pomalo Che...
Eto svi znamo neke nase (sa ovog foruma) koji malo - malo pa u sumu ...
sa motorom....
brum brum brm brm brrrrrrrrrrrrrm.... i kez od uva do uva