evo jedna interesantna tema koja se pokrenula na 600rr.net pa reko da je prebacim ovdje

pishite. zashto vozite motor?


pa da krenem

ja vozim motor jel je to jedina stvar koja bilo shto da se desi koliko god ljut, nervozan, razocharan usamljen bio kad sjednem na nju kad je upalim proshetam oko nje dok se ne zagrije i krenem da se vozim odma mi je osmijeh na licu, i shto god da se desilo se zaboravi.

shto bi rekli im happier because of my bike

a da chujem ostale ;D: D

"Kad sam ja bio klinac od svojih šta znam sad koliko godina,pa eto,imao sam dovoljno da bi razmišljao o drkanju.
Na jednom posteru je bila jedna super riba i rastezala se na nekom motoru. Posle "obavljena posla" sam tako razmišljao kako da i ja uhvatim takve ribe i normalno,spazio sam da se te ribe lože na motore. Zbog toga vozim motor."


Ovo nije moja životna priča,ali je najbolja koju sam ja pročitao vezano za ovo pitanje!

Prije svega,zbog putovanja,koje je na motor jedinstven dozivljaj.Nepoznati putevi puni krivina...gradovi...onaj osecaj dok "lezis" u krivini...pozdrav bajkera ...druzenja.. .Motor mi daje moc i brzinu.Dok vozim,na sve ostalo zaboravim.Ispuni mi dan...stalno nesto cackam oko njega,i svaki cent ulozim tu(a ne u kladionicu )...vozim,jer je nesto najjace

^^ istina ziva shto se kladionice tiche
sve zivo shto imam je u njih poshlo od krosera do elektrice
ne moguce je opisat osjecaj voznje... ne znam rijechi mi fali

Osjecaj kad sjednem...kad ga upalim i krenem...sve stane, ne postoji svakodnevnica, problemi i obaveze...
Zadovoljstvo koje mi pruza osjecaj kad vozim je naboj i eksplozija emocija sa samim sobom.
Cesto mi se desava kad vozim da razmisljam koliko je ustvari zivot lijep i koliko toga ima da se vidi i dozivi a u isto vrijeme
i osjecaj kad znam kolika je privilegija imati taj trenutak i sve to osjecati iskreno...
Od kad sam poceo da vozim motor chulo mirisa, vida i ukusa mi je drugachiji.
Mnogo kvalitetnije posmatram stvari oko sebe, biljke, zivotinje, ljude, sve mi je kristalno jasno a prije svega i to
koliko je ustvari malo potrebno chovjeku da bude srecan...
Voznju posmatram kao vrijeme posveceno sebi, kao ventil za dobro raspolozenje, luftiranje od svega i prociscavanje vazduha u organizmu...
Najiskrenije, uz njega mi je zivot mnogo kvalitetniji i laksi...
Zahvalan sam Bogu sto imam tu privilegiju da budem vlasnik svega ovoga o chemu pisem jer sve ovo o chemu pricam je
zaista nesto uzviseno, za mene nesto mnogo licno, "INTIMNO I SAMO MOJE" i mislim da su ljudi koji nemaju ovu privilegiju
u zivotu bukvalno kao pjesma bez muzike...

Poceo sam zato sto mi se svidjelo kako se bajkeri druze... i tako je prosla hiljada, dvije, tri, cetiri... a onda sam postao ovisnik o krivinama, pravcima, vazduhu... put kojim sam prosao 1000 puta, kada bih motorom prosao prvi put, bio bi mi sasvim novi... vazduh, sloboda, krivine, osjecaj avanture i neponovljivoga...zivjeli!

Ja ovo pitanje sebi postavi dosta cesto...

Ja stvarno ne znam o cemu vi ljudi pricate

N-i-k-O wrote:Osjecaj kad sjednem...kad ga upalim i krenem...sve stane, ne postoji svakodnevnica, problemi i obaveze...
Zadovoljstvo koje mi pruza osjecaj kad vozim je naboj i eksplozija emocija sa samim sobom.
Cesto mi se desava kad vozim da razmisljam koliko je ustvari zivot lijep i koliko toga ima da se vidi i dozivi a u isto vrijeme
i osjecaj kad znam kolika je privilegija imati taj trenutak i sve to osjecati iskreno...
Od kad sam poceo da vozim motor chulo mirisa, vida i ukusa mi je drugachiji.
Mnogo kvalitetnije posmatram stvari oko sebe, biljke, zivotinje, ljude, sve mi je kristalno jasno a prije svega i to
koliko je ustvari malo potrebno chovjeku da bude srecan...
Voznju posmatram kao vrijeme posveceno sebi, kao ventil za dobro raspolozenje, luftiranje od svega i prociscavanje vazduha u organizmu...
Najiskrenije, uz njega mi je zivot mnogo kvalitetniji i laksi...
Zahvalan sam Bogu sto imam tu privilegiju da budem vlasnik svega ovoga o chemu pisem jer sve ovo o chemu pricam je
zaista nesto uzviseno, za mene nesto mnogo licno, "INTIMNO I SAMO MOJE" i mislim da su ljudi koji nemaju ovu privilegiju
u zivotu bukvalno kao pjesma bez muzike...

Lijepo razmišljanje i lijepo rečeno... Za jednog huligana koji maltretira poštene stanovnike i posjetioce centra grada pokazuješ zavidan literarno-mislilački kvalitet

I ja sam kontemplirao na temu zašto li se posle 15 godina ponovo napalih kao mladi majmun, pa sam došao do zaključka da pored ovoga što su Galiot i Niko lijepo rekli, postoji i momenat oslobađanja od kutija u kojima smo povazdan odvojeni od ostalog svijeta i života. U autu, kući, stanu, avionu, vozu i sl. uvjek imaš zid ili staklo koji predstavlja granicu mi/oni, dok si na motoru dio svega toga i prije ili kasnije shvataš da "oni" i nijesu tako loši.
Elem, prilažem i ilustraciju:

Prvi put sam prosle godine sjeo na vespicu, da probam i ja nesto na dva tocka, kako sam prosao 10 metara osmijeh se sam pojavio i odlucio da ga zadrzim ali ocekujem taj smijeh i uzbudjenje u vecim kolicinama