Jedan đir (i izbjegavanje životinja)
Posted: 12 Sep 2011 01:36
Promukao sam od vikanja ispod kacige i svih mogućih i, mnogima, nemugićih psovki. Ne, đir je bio odličan, opuštajući, ali, jadne životinje ...
Budim se ujtro oko sedam a planovi za taj dan su ... pa, nikakvi, osim što moram doći uveče oko 23 časa na posao jer radim treću smjenu. Supruga oće na plažu, no, ja se tamo baš i ne opuštam. Kratki dogovor, ona ide sa nekim svojim društvom na plažu a ja sjedam na motocikl ... Krećem, izlazim iz Brajića i vozim ka Obzovici, kad, iza jedne krivine krdo konja na magistrali, tri-četri konja iz grupe počeše uznevereno da trče. Nimalo prijatna scena, samo, pitam se odakle toliki konji na sred puta. Nastavljam dalje prema Podgorici, pa Nikšiću gdje me u tunelu Budoš pristižu tri motocikla sa ČA tablicama iz susjedne Srbije. Vozimo zajedno do Žabljaka gdje zatičem dobar dio društva iz MK Poseydon. Ogrebem sa za kafu i krenem u Pljevlja, a u Pljevljima ... Idem dalje, ulazim u Srbiju, spust od Jabuke, asvalt izrovan a ograničenje ili 70 ili 80
Vozio sam ispod ograničenja. Kada sam već došao do Prijepolja greota bi bilo ne produžit i potrošit gume preko Zlatibora 
Idem do Mačkata i onda prema Mogroj Gori i u jednoj krivini naglo kočim. Krave na putu. Uh, lagano između, i eto me na Mogroj Gori, te onda prelazim u Bosnu i Hercegovinu, a u Višegradu spazih da sam ipak ponio fotoaparat i naravno slijedi slikanje čuvenog motiva ...
,,Jes' čitao ,Na Drini Ćuprija'?'' ,,Ču, bona, čito, hod'o po njoj''
I s' druge strane mosta
Od Višegrada se spuštam na Goražde gdje mi na izlazu istrčava konj ispred motocikla. Očigledno, konje iritira zvuk motocikla pa počnu da trče ko bez glave, ali, opet, meni na motociklu nije svejedno kada vidim konja u trku. Kako se približavam Gacku tako učestalije kočim ili se zaustavljam jer se po putu često šetaju krave, nekad same, nekada u grupi. Tri puta sam i isprobavao kako drže gume pri naglom kočenju zahvaljujući kravama na putu. Kada sam se deseti put zaustavio radi krava na putu prestao sam da brojim, ali u prvi restoran koji stanem narućiću nešto goveđe. A, na nekada popularnom mjestu sve pusto, hotel ,,Mladost'' i hotel ,,Sutjeska'' su ruine, isto tako oni silni restorani, prodavnice, ... Tek, jedna kafana otvorena koju su napunili gosti iz autobusa novosadskih tablica
A ta kafana gleda na:
Idem dalje i više ne brojim krda krava po putu. Do Bileće me već hvata paranoja da ću da motociklom udarim u neku životnju na putu. U Trebinje se kratko zadržavam i vozim ka granici i u jednom usjeku sjetim se da je jedan kolega imao tu bliski susret sa kozom i usporavam. Paranoja, kažem vam. Iznad Boke stajem da uporedim sa kojim je sredstvom bolje putovati
Ček, da približim ono u pozadini
Hm,
Da li bi na onom čudu imao ovako blesav kez? Ne, sigurno. Da li bi me na onom čudu hvatala neke paranoje? Od životinja ne bi, ali, ostale paranoje nisu isključene. Dok se prebacujem trajektom na drugu obalu pada mrak. Lagano stižem u Tivat, a od Tivta non-stop kolone. Vozim lagano, ne žurim, već sam dosta kilometara napravio i imam sasvim dovoljno vremena. Prolazim rasksnicu ,,kod jugodrva'', ispred mene dva automobila koja idu oko 50 km/h i ja ih ne pretićem već pratim taj tempo (srećom). Kad, na vozilu ispred mene se pale stop svjetla i automobil naglo koči, ja se instiktivno prebacujem u susjednu traku i kočim, dok prvo vozilo koči i takođe skreće u susjednu traku. Ne shvatam šta se dešava, mrak je, a farovi nisu dovoljni, kad odjednom shvatam, tri klinca su bacila psa ispred prvog automobila 
Popizdio sam u momentu i odlučujem da se ne dižem sa motocikla već da prvo brojim do deset, ova dvojica su izašli iz automobila ... Valjda neće sjutra biti o tome u novinama. Definitivno, današnju vožnju mogu nazvati vožnjom izbjegavanja životinja na putu, no, nisu krive jadne životinje, krivi su (ne)ljudi. Napravio sam nešto preko 700 km što je bilo dovoljno da se opustim. Ipak, onaj icident koji se desio pred sam kraj vožnje ne može pokvariti dobro raspoloženje.
Budim se ujtro oko sedam a planovi za taj dan su ... pa, nikakvi, osim što moram doći uveče oko 23 časa na posao jer radim treću smjenu. Supruga oće na plažu, no, ja se tamo baš i ne opuštam. Kratki dogovor, ona ide sa nekim svojim društvom na plažu a ja sjedam na motocikl ... Krećem, izlazim iz Brajića i vozim ka Obzovici, kad, iza jedne krivine krdo konja na magistrali, tri-četri konja iz grupe počeše uznevereno da trče. Nimalo prijatna scena, samo, pitam se odakle toliki konji na sred puta. Nastavljam dalje prema Podgorici, pa Nikšiću gdje me u tunelu Budoš pristižu tri motocikla sa ČA tablicama iz susjedne Srbije. Vozimo zajedno do Žabljaka gdje zatičem dobar dio društva iz MK Poseydon. Ogrebem sa za kafu i krenem u Pljevlja, a u Pljevljima ... Idem dalje, ulazim u Srbiju, spust od Jabuke, asvalt izrovan a ograničenje ili 70 ili 80
Vozio sam ispod ograničenja. Kada sam već došao do Prijepolja greota bi bilo ne produžit i potrošit gume preko Zlatibora Idem do Mačkata i onda prema Mogroj Gori i u jednoj krivini naglo kočim. Krave na putu. Uh, lagano između, i eto me na Mogroj Gori, te onda prelazim u Bosnu i Hercegovinu, a u Višegradu spazih da sam ipak ponio fotoaparat i naravno slijedi slikanje čuvenog motiva ...,,Jes' čitao ,Na Drini Ćuprija'?'' ,,Ču, bona, čito, hod'o po njoj''
I s' druge strane mosta
Od Višegrada se spuštam na Goražde gdje mi na izlazu istrčava konj ispred motocikla. Očigledno, konje iritira zvuk motocikla pa počnu da trče ko bez glave, ali, opet, meni na motociklu nije svejedno kada vidim konja u trku. Kako se približavam Gacku tako učestalije kočim ili se zaustavljam jer se po putu često šetaju krave, nekad same, nekada u grupi. Tri puta sam i isprobavao kako drže gume pri naglom kočenju zahvaljujući kravama na putu. Kada sam se deseti put zaustavio radi krava na putu prestao sam da brojim, ali u prvi restoran koji stanem narućiću nešto goveđe. A, na nekada popularnom mjestu sve pusto, hotel ,,Mladost'' i hotel ,,Sutjeska'' su ruine, isto tako oni silni restorani, prodavnice, ... Tek, jedna kafana otvorena koju su napunili gosti iz autobusa novosadskih tablica
A ta kafana gleda na:
Idem dalje i više ne brojim krda krava po putu. Do Bileće me već hvata paranoja da ću da motociklom udarim u neku životnju na putu. U Trebinje se kratko zadržavam i vozim ka granici i u jednom usjeku sjetim se da je jedan kolega imao tu bliski susret sa kozom i usporavam. Paranoja, kažem vam. Iznad Boke stajem da uporedim sa kojim je sredstvom bolje putovati
Ček, da približim ono u pozadini
Hm,
Da li bi na onom čudu imao ovako blesav kez? Ne, sigurno. Da li bi me na onom čudu hvatala neke paranoje? Od životinja ne bi, ali, ostale paranoje nisu isključene. Dok se prebacujem trajektom na drugu obalu pada mrak. Lagano stižem u Tivat, a od Tivta non-stop kolone. Vozim lagano, ne žurim, već sam dosta kilometara napravio i imam sasvim dovoljno vremena. Prolazim rasksnicu ,,kod jugodrva'', ispred mene dva automobila koja idu oko 50 km/h i ja ih ne pretićem već pratim taj tempo (srećom). Kad, na vozilu ispred mene se pale stop svjetla i automobil naglo koči, ja se instiktivno prebacujem u susjednu traku i kočim, dok prvo vozilo koči i takođe skreće u susjednu traku. Ne shvatam šta se dešava, mrak je, a farovi nisu dovoljni, kad odjednom shvatam, tri klinca su bacila psa ispred prvog automobila Popizdio sam u momentu i odlučujem da se ne dižem sa motocikla već da prvo brojim do deset, ova dvojica su izašli iz automobila ... Valjda neće sjutra biti o tome u novinama. Definitivno, današnju vožnju mogu nazvati vožnjom izbjegavanja životinja na putu, no, nisu krive jadne životinje, krivi su (ne)ljudi. Napravio sam nešto preko 700 km što je bilo dovoljno da se opustim. Ipak, onaj icident koji se desio pred sam kraj vožnje ne može pokvariti dobro raspoloženje.
? 
