Shkodër rules
Posted: 11 May 2013 22:15
Podgorica, tuška džada... naumili mi put Skadra. Bješe lijepo jutro, ogrijalo sunce. Novi put prema Božaju i pogled na Skadarsko jezero, zaista užitak za vožnju.
Dobar dan milicijo, možemo li naprijed. Ajte, ne ozuvajte se veli čika milicajac. Prije dvije godine kad sam vozio preko Albanije, ovaj put je bio makadamski, malo je reć užasan. Danas smo uživali u vožnji, iako je bilo raznoraznih kamikaza na točkovima. Gazimo zemljom Mercedesa i magaradi. Zaista kontrast na svakoj strani, vile i trošne kuce, sjaj i bijeda rame uz rame.
Primičemo se Skadru, kad na samom pragu grada makadam, rupe, lokve, prodaju se ovce, vrti mješalica, jedan gospodin me slika i maše... kao da ulazimo u Kabul. Transformacija drustva se vidi na svakom koraku. Naravno, tranzicija sa preležanim dječijim bolestima.
A onda kaffe Podgorica, trg demokratije, bulevar sa milion ljudi, ulazimo u Bari... šarenilo na sve strane, motri, bicikala kao da smo u Amsterdamu, konji, ma svašta. Popunjene gospođe, šarmantne cure, panjati... svi voze svasta, svuda i iz svih pravaca. Neprestano traje osjećaj da će još kakvo vozilo i s neba da sleti.
To vam je Skadar, Amsterdam, Italija i Kabul. Albanija je posle poluvjekovne vladavine Enver Hodže počela sa reformama, napredkom, razvojem, ali se i dalje vide tragovi zatvorenosti i duge izolacije u kojoj je bila.
Odavno mi je želja da prodjem ovim krajevima, kojima su prađedovi mnogih od nas ostavili kosti. Nedavno je bio i pohod planinara na Taraboš, jedno od uzvišenja na kojem su stradali crnogorci, njih deset hiljada. Interesantan mi bi podatak da je vojskovođa , čini mi se da mu ime bješe Mitar ili Mirko Martinović prilikom ulaska u Skadar rekao: živote i dobra lokalnog stanovništa ostavljam vam na obraz. To je bila jedina i dovoljna komanda... ostavljam vam na obraz. No ostavićemo bitke i borce za neki drugi putopis.
Malo smo se vozikali po gradu, parkilrali u centru, popili po kafu, prosetali se i pozorili glavnom ulicom. Bogami disaše Evropom.
Odlučismo da pođemo do čuvene tvrđave Rozafe. Priču o lijepoj Rozafi i njenom žrtvovanju ste vjerovatno čuli, pa da se ne ponavljam. Ona se nalazi na izlazu iz Skadra, a odmah ispod nje je skretanje koje vodi za Sukobin i Ulcinj. Na Rozafi i sa Rozafe ima što da se vidi. Zaista lijep pogled. Ulaz se naplaćuje 200 leka ili ti 2 eura.
Dođe vrijeme da se prti doma. Obaveze i tajming nametnuše da se vratimo istim putem, iako smo razmatrali krug oko jezera. Biće prilike, obećasmo Skadru i Rozafi da ćemo se vratiti. Nadam se da smo i vas motivisali da posjetite ovo zaista živo mjesto, na samo sat vožnje od Podgorice.
Dobar dan milicijo, možemo li naprijed. Ajte, ne ozuvajte se veli čika milicajac. Prije dvije godine kad sam vozio preko Albanije, ovaj put je bio makadamski, malo je reć užasan. Danas smo uživali u vožnji, iako je bilo raznoraznih kamikaza na točkovima. Gazimo zemljom Mercedesa i magaradi. Zaista kontrast na svakoj strani, vile i trošne kuce, sjaj i bijeda rame uz rame.
Primičemo se Skadru, kad na samom pragu grada makadam, rupe, lokve, prodaju se ovce, vrti mješalica, jedan gospodin me slika i maše... kao da ulazimo u Kabul. Transformacija drustva se vidi na svakom koraku. Naravno, tranzicija sa preležanim dječijim bolestima.
A onda kaffe Podgorica, trg demokratije, bulevar sa milion ljudi, ulazimo u Bari... šarenilo na sve strane, motri, bicikala kao da smo u Amsterdamu, konji, ma svašta. Popunjene gospođe, šarmantne cure, panjati... svi voze svasta, svuda i iz svih pravaca. Neprestano traje osjećaj da će još kakvo vozilo i s neba da sleti.
To vam je Skadar, Amsterdam, Italija i Kabul. Albanija je posle poluvjekovne vladavine Enver Hodže počela sa reformama, napredkom, razvojem, ali se i dalje vide tragovi zatvorenosti i duge izolacije u kojoj je bila.
Odavno mi je želja da prodjem ovim krajevima, kojima su prađedovi mnogih od nas ostavili kosti. Nedavno je bio i pohod planinara na Taraboš, jedno od uzvišenja na kojem su stradali crnogorci, njih deset hiljada. Interesantan mi bi podatak da je vojskovođa , čini mi se da mu ime bješe Mitar ili Mirko Martinović prilikom ulaska u Skadar rekao: živote i dobra lokalnog stanovništa ostavljam vam na obraz. To je bila jedina i dovoljna komanda... ostavljam vam na obraz. No ostavićemo bitke i borce za neki drugi putopis.
Malo smo se vozikali po gradu, parkilrali u centru, popili po kafu, prosetali se i pozorili glavnom ulicom. Bogami disaše Evropom.
Odlučismo da pođemo do čuvene tvrđave Rozafe. Priču o lijepoj Rozafi i njenom žrtvovanju ste vjerovatno čuli, pa da se ne ponavljam. Ona se nalazi na izlazu iz Skadra, a odmah ispod nje je skretanje koje vodi za Sukobin i Ulcinj. Na Rozafi i sa Rozafe ima što da se vidi. Zaista lijep pogled. Ulaz se naplaćuje 200 leka ili ti 2 eura.
Dođe vrijeme da se prti doma. Obaveze i tajming nametnuše da se vratimo istim putem, iako smo razmatrali krug oko jezera. Biće prilike, obećasmo Skadru i Rozafi da ćemo se vratiti. Nadam se da smo i vas motivisali da posjetite ovo zaista živo mjesto, na samo sat vožnje od Podgorice.
