Malo socijalističke istorije. 1945 godine na konferenciji održanoj na Jalti odlučeno je da se Njemačka podjeli na četri okupacione zone: Američku, Britansku, Francusku i Sovjetsku. Советская военная администрация в Германии (СВАГ) odnosno na njemačkom Sowjetische Militäradministration in Deutschland (SMAD) je upravljala sovjetskom okupacionom zonom Njemačke do uspostave Deutsche Demokratische Republik (DDR) 1949 godine. Ono što je nama bitno je da je SMAD donjela odluku o eksproprijaciji 65 tada postojećih industrija kako bi državala imala potpunu kontrolu nad proizvodnjom. Upravo u Saksoniji je SMAD formirao Industrieverband Fahrzeugbau, skraćeno IFA koja je objedinjavala proizvodnju vozila koja su se u predratnom periodu proizvodila na teritoriji Saksonije. Iz IFA konglemorata su se stvorile kompanije: Trabant, Wartburg, Barkas, Robur, Multicar, Simson i 1956 godine MZ (Motorenwerke Zschopau) gdje se uveliko proizvodio prednatni DKW RT 125 sada sa imenom MZ RT 125 koji se pravio do 1964 godine.
Sa predratnim (velikim) iskustvom pravljenja dvotaktnih motora i sa razvojem tipičnim za kontrolisane privrede zadnja evolucija dvotaktnih agrehgata od strane MZ-a je viđena početkom osamdesetih godina kada je prestavljena serija ETZ (Einzylinder Teleskopgabel Zentralkastenrahmen). Postojele su dvije verzije ETZ serije i zvali su ih velika (od 250 do 300 ccm) i mala (od 125 do 150 ccm). Ime ETZ se prvi put pojavljuje 1981 godine kada je prestavljen ETZ 250 kao zamjenik modela TS 250/1. Imao je disk kočnicu na prednjem točku koja je izgledala kao tadašnje brembo kočnice. Iako nisu imale brembo potis radile su se po licenci tog italijanskog proizvođača. Električne instalacije sa 12-voltnim naponom postaju standardne. Za izvoz se ugrađuje bolja uljna pumpa, dok se naprijed i nazad nalaze 18-colni točkovi. Ovaj dvotaktni motocikl je imao dobar odnos uloženo/dobijeno pa se za razliku od ostalih istočnonjemačkih proizvoda izvozio i na zapadna tržišta. Mogao se naručiti i sa fabričkom bočnom prikolicom.
Tehnički podaci za MZ ETZ 250:
Zapremina: 243 ccm
Snaga: 17 ili 21 KS
Težina: od 145 do 152 kg
Maksimalna brzina: 130 km/h
Poslije četri godine i uspješnosti serije ETZ lansiran je 1985 godine i model ETZ 150 koji nasljeđuje TS 150 sa kojim ima malo šta zajedničko. Mogao se uzeti sa prednjom disk kočnicom, ali postojale su i verzije sa doboš kočnicama. Naravno usljedila je i verzija ETZ 125
Tehnički podaci za MZ ETZ 150:
Zapremina: 143 ccm
Snaga: 12,2 ili 14,3 KS
Težina: od 118 do 122 kg
Maksimalna brzina: 110 km/h
Tehnički podaci za MZ ETZ 125:
Zapremina: 123 ccm
Snaga: 10,2 KS
Težina: od 118 do 122 kg
Maksimalna brzina: 100 km/h
Dalje unapređenje je usljedilo 1988 godine kada je prestavljen ETZ 251 i ETZ 301
Tehnički podaci za MZ ETZ 251:
Zapremina: 243 ccm
Snaga: 17 ili 21 KS
Težina: od 141 do 145 kg
Maksimalna brzina: 130 km/h
Tehnički podaci za MZ ETZ 301:
Zapremina: 291 ccm
Snaga: 23 KS
Težina: 145 kg
Maksimalna brzina: 135 km/h
Sudbina ETZ modela jednaka je i sudbini države zvane DDR. Pada berlinski zid, njemačke se ujediniju i ubrzo 1991 godine MZ bankrotira. Turska kompanija kupuje licencu čime nastavlja proizvodnju modela ETZ 251 i ETZ 301 do 1997 godine, a ti modeli su se prodavali i van Turske, pa su se mogli kupiti i u Njemačkoj. Kada je 1990 godine nestalo zatvoreno istočnonjemačko tržište MZ se morao suočiti sa (daleko) modernijom konkurencijom te je odlučeno da se ETZ napravi sa četvorotaktnim agregatom. Za tu svrhu uzet je Rotax agregat zapremine 494 ccm. Zbog veće snage od 34 KS nešto je izmjenjen i ram i taj prvi četvorotaktni MZ imao je ime Silver Star. Zadnji je razvijen naslijednik sa imenom ETZ 252 sa poboljšanim dvotaktnim agregatom koji ima vodeno hlađenje. Napravljeno je nekoliko prototipova, ali zbog političke situacije ETZ 252 nikada nije zaživio kao komercijalni model, a to je zaravo bila zadnja faza evolucije dvotaktnog agregata po čemu je bila poznata Saksonija.