Ideja je prvobitno nastala kao vikend putovanje do Splita, ali smo kasnije kroz planove odlučili da probamo cijelu Jadransku magistralu do Rijeke, a kad smo već tu...
Tražićemo smještaj koji ima parking, to nam je bio jedini zahtjev. Smještaj smo rezervisali svaki put dan unaprijed preko Booking-a i nije bilo greške.
Od ekipe sa četiri motora na put krećemo nas dvojica, pri tom ni za jedan od motora se ni iz bliza ne može reći da su namijenjeni za duža putovanja
Imamo dvije Yamahe, MT-07 i X-MAX 300.Priprema motora, redovan servis i kupovina seta za reparaciju guma, sitan alat i to je to. Putovanje smo sproveli za praznike oko 21. maja kad su temperature oko 25 stepeni pa je bilo idealno za vožnju, a od opreme smo imali moto jakne, rukavice i kišna odijela.
I da, ja sam morao da vratim fabrički zadnji blatobran kako bi eventualna vožnja po kiši bila iole podnošljiva. Malo sam eksperimentisao sa kačenjem torbi ali sam već u Splitu našao idealan položaj.
Prvi dan: relacija od Budve do Splita. Krećemo oko 8h ujutru, do naše granice svima poznato, a onda kreće uživanje. Odličan asfalt, lijepo vrijeme i držimo se tempa od 80-100km/h. Nema gužve na putu i auta voze tim tempom i što nas je iznenadilo - nije bilo policije. Granice sa BiH se prolaze bez zadržavanja i u ovom smjeru oko Neuma nije bilo policije. Svraćanje u Makarsku na kafu i dolazak u Split oko 3 sata popodne. Ostavili smo stvari u hotelu (Porat u Stobreču) i iskoristili popodne za obilazak grada.
Upalo nam je u oči da u dosta kafića na rivi ne primaju kartice, samo kune.
Prešli smo oko 320 km.
Drugi dan: I pored sunca koje nas je probudilo dočekalo nas je neprijatno iznenađenje, put od Sv Marije preko Karlobaga do Senja je bio zatvoren za motore zbog jake bure. Put zbog kojeg smo i krenuli u ovu avanturu. Promjena plana, do Zadra vozimo magistralom a onda se penjemo na auto put do Rijeke. Moramo do izlaza Bosiljevo odakle je bliže Zagreb nego Rijeka, ali šta je tu je.
Očekivano, nama sa ovim motorima auto put je dosadan, a zbog jakog vjetra na vijaduktima oko Sv. Roka ograničenje je 60km/h. Važi...
Par pauza za kafu i stižemo do Rijeke, putarina je 11 eura.
Imamo isti plan kao juče, ostavljamo stvari u apartman (dio grada Matulji) i koristimo popodne za obilazak grada.
Rijeka je za razliku od Splita manje orijentisana na turizam, a više na lučki transport i to se osjeća svuda.
Vidjeli smo i bivši Titov brod Galeb koji je skroz zapušten u luci.
Prešli smo 480 km, umorili se, ali bez ikakvog opterećenja ili želje da skratimo put sledeći dan.
Treći dan: Rijeka – Trst - Venecija: Krećemo oko 9 ujutu iz Rijeke, granični prelaz Pasjak pa idemo put Kozine. Put je magistralni i prolazi kroz šumovite predjele, lijep za vožnju. Po ulasku u Sloveniju srećemo tri policijska BMW, išli su pun gas put granice.
Držali smo se magistrale iznad Trsta, kroz predjele koji su lijepi za vožnju, ali smo kasnije put Venecije izabarli magistralu sa dvije trake koja zna da bude spora zbog semafora i šlepera (malo dalje od obale je magistrala sa 4 trake).
Smjestili smo se u Lido di Jesolo odmah poslije 12 sati, malo odmorili i krenuli put Venecije. Dan pun uživanja, parkirali smo se na prvom besplatnom parkingu kad se pređe most.
Na ostalim parkinzima za motor cijena je 18€ po danu. Nijesmo imali problema iako smo čuli da se dešavaju sitne krađe. Čim smo došli na Trg pored željezničke stanice ostavio sam jaknu i kacigu u radnji, 5€ je cijena za cijeli dan. Marko naravno sa gepekom kao od Smarta nije imao tih problema
Uzinu smo imali u Lidl marketu (ko kaže da je u Veneciji sve skupo
)
Cijene hrane u restoranima u Lido di Jesolu su malo više nego kod nas, a cijene smještaja u ovom periodu su po osobi oko 20€ za noćenje sa doručkom, u solidnom hotelu.
Svaka plaža je tipski organizovana.
Četvrti dan: Venecija - Rimini: Provjeravamo sve sajtove za vremensku prognozu, najavljuju slabu kišu i razverdravanje. Oblačimo kišna odijela i krećemo.
Venecija – Ravena – Rimini. Ispostavilo se da je ovo bio najdosadniji dio puta. Asfalt je loš, u pitanju je industrijski dio zemlje pa ima mnogo više šlepera nego auta, a motor jedva po neki.
Prate nas jaki pljuskovi i kiša je stala samo na sat vremena, što smo iskoristili za ručak u Mek-u.
Prvi put da vozimo po takvim uslovima, iskreno motori se ponašaju bolje nego što smo očekivali. Kisna odijela su odradila posao, ali su meni noge bile skroz mokre. Na ulazu u Rimini kiša je opet stala pa se tu presvlačimo, da se odmorimo malo od kišnih odijela.
Hotel u Riminiju je u ovom periodu izuzetno jeftin, 4* Gallia Palace(to u Italiji nema veze sa našim rangiranjem) sa odličnim doručkom od 15-20€.
Uveče smo obilazili Rimini, cijene su kao u Lido di Jesolo, samo što je grad mnogo veći.
I probali njemačka piva
Moja preporuka kad ste u ovoj regiji je da posjetite San Marino, žičara ide do tvrđava na vrhu a cijena karte je par eura.
Takođe i stazu u Misanu (Autodromo Marco Simoncelli) na kojoj se voze trke MotoGP, Tavullia rodno mjesto Valentina Rossija i Coriano – rodno mjesto i muzej u čast Marka Simončelija. Sve je u krugu 30-ak km a više je nego dobar doživljaj.
