kako je sam se nekako u njega razočara. prvo smo došli sa neke lijeve strane, sa koje se ređe dolazi
onda i u tom prilasku gradu, promašim neko skretanje. reko evo ga alternativni put, može i ovuda. skrenem. posle nekoliko desetina metara lakat krivina na dolje. idemo! odma iza krivine nizbrdica, pada put, betonski, tako naglo i strmo da nisam moga vjerovat! nikad na većem nagibu nisam bio. silazio.
držim sve nekako. nas dvoje i sve
ušli u gradić.

nikoga!


odjednom neko viče: crnogorci!!!
dva para slovenaca, muvaju se mjestom, i oni i mi zaključujemo da ništa ne radi. neđelja je! nađemo lokalčić za popit kafu sa njima. i ćakulamo. oni su smješteni na jednom mjestu, i svaki dan voze na drugu stranu ostrva. razmijenimo kontakte, planove i informacije, i rastajemo se. mi malo još razgledamo mjesto u kojem je sve zatvoreno. i muzej mafije i sve.




















































