fat boy wrote:hahahaha bravo!!! Jedinstven dozivljaj i bas "socno" opisan

Zahvaljujem!

U medjuvremenu mladjani Veljko Scorsese je napravio jos jedan video

Bravo Dr.Mračni! Nastavak....nastavak...

Sent from my SM-G935F using Tapatalk

Dok ne stignu pisane rijeci, evo jos jedan video nastavak:

Pa jos jedan

13. 11. 2018.

Jedno je sigurno, kabina je bila pun pogodak! Konacno smo se istusirali i naspavali, kako ponekad sasvim obicne stvari znace puno! Cesto toga nijesmo ni svjesni niti cijenimo to.
Kad smo vec kod toga pogledaje ovaj malo neobican film https://www.imdb.com/title/tt2396224/" onclick="window.open(this.href);return false; Its a Such a Beatiful Day (2012)



Spavanje na trajektu je kao da ti krevet zvoni cijelu noc, ali je "na vibraciju" brundaju motori uz dosta jak zvuk ventilacije koja mora non stop da radi. Ali je svakako bilo neprocjenjivo dobro!
Vani je more mirno, a jutro suncano, tako da izadjosmo na gornju otvorenu palubu da uzivamo u otvorenom prostoru, mirisu mora i cekamo da nam se na horizontu pojavi Afrika!
Naravno, dok smo izlazili vani prodjosmo pored sanka te uzemo po jednu espresso macchiato i cokoladni kroasan. Klupe obasjane suncem i nidje nikoga, sjajno! Tu nesto cavrljamo dok vrijeme prolazi, brod ide nekih 35km/h (testiramo telefone)
Vrijeme sve toplije, osjecaj da se ide ka drugom kontinentu, neprocjenjiv! Ok, necemo vidjeti lavove (nadam se) ali Afrika je Afrika!





Na palubi su bili i kavezi za pse, zatekosmo malu zenku vucjaka, prelija bi i cvili. Nekako se snadjosmo da joj damo vode i hrane, ali nije joj bilo do toga provela je cijelu noc sama i vjerovatno je bilo hladno jer se vlaha "uvuce u kosti". Te se malo druzismo da joj popravimo raspolozenje.

Dok cekam se pojavi tanka linija kopna, u mislima pokusavam da zaustavim vrijeme i da shvatim dje sam i da toga budem svjesniji : ) jer sve to brzo prodje, i dok trepnes eto te opet za radnim stolom, novi radni ponedeljak, i sve obaveze sto idu uz ovaj nam nametnutni moderni robovlasnicki stil zivota
U notesu pise: Falice ovaj trenutak do kraja zivota, i da, uzivam u njemu trenutno bas kako treba!

Hodanje po brodu, i pored mirne vode je kao posle 5-6 piva a da nijesi pijan.



U 11:25 prvi put da se vidi i ta Afrika, vidi se nesto nalik ostru King Konga



Kako se vice priblizavamo gledamo ostrvo koje je kao jedna velika planina na malom prostoru, i razmisljamo da sigurno ima staza za voznju i da bi bilo dobro sigurno. Cak i na mapama se vidi neki put sto vodi ka vrhu planine.





14:30 i Dan D, iskrcavanje!!!
I krocismo konacno, doduse, tehnicki ispravno govoreci prvi je Adzo napravio te famozne korake, i sa trajekta nas dovezao do policajske rampe. Pratimo karavan vozila, u tom trenu nam se javlja (mase) jedan policajac i mi se izdvajamo na posebni terminal.
Stajemo ispred kucice sa moje suvozaceve strane i ja dodajem pasose i saobracajne. Gleda policaja dokumenta, nesto rece na arapskom, slabo ga razumjeh iskreno da vam kazem
Naculjih usi malo bolje, ali nije bilo vajde, nije bilo do usiju : )) pokusavam nesto na engleskom, ne ide, pokusah na italijanskom, ne ide ni to...

Ok, gleda pasose, izadje iz kucice i signalizira da otvorimo kombi. Tek mu nista nije bilo jasno kad je unutra vidio dva motora. Igranka pocinje pomislih.

I mooooj prvi africki korak



Zove on starjesinu preko puta, covjek u gestapo crnom koznom mantilu i stariji, ocigledno iskusniji. Uspijevamo sa mojim a i njegovim slabim italijanskim da se sporazumijemo ali jako lose oko sigurno jako bitnih stvari!!! dobra kombinacija, zar ne?!

Gleda pasose, gleda nas, otvara kombi, zatvara vrlo brzo i kaze: Montenegro?! Trebaju li vama vize? U trenutku pomislih, bogami ne znam, rekose mi da ne treba valjda vam tako na sajtu vlade pise, ali rekoh odlucno Ne! kaze on, jesi li siguran? Ja reko jos odlucnije; Ne treba sigurno! Gleda mene, gleda pasose, i rece ok! : )) Dadose nam neke papire da popunimo, na arapskom naravno, srecom ima ispod i na francuskom jer im je to sluzbeni jezik.



Popunjavamo sto umijemo i sto mislimo da umijemo



Predasmo to, stavise nam pecate i to je to! Ja prosto ne mogu da vjerujem kako lako sve prodje Bas sam bio iznenadjen brzom procedurom. Super ispade ovo rekoh Vedzi, ajmo da nadjemo hotel sad.
Krecemo dalje, pokusavamo da shvatimo kuda da izadjemo, u tom nam se javlja (mase) sledeci policajac, i usmjerava nas na rampu/vagu koja mjeri tezinu i visinu vozila. Ali on je daleko nekih 20 metara, prolazimo kroz to, nemas pojma treba li da stanes ili ne, ali polako idemo dalje.



Ne znas je li to ok, medjutim ne lezi vraze, usmjerava nas u suprotnom pravcu od izlaza i drugih vozila, pokazuje u pravcu neke kucice i drugog velikog terminala, ali samo mahne i okrene se suprotno od nas. Kako je ta kucica iza njega jedno 10m tu stajemo medjutim tu neka nikog a ispred nas velika pravina i dosta hala. Malo se gledamo Vedza i ja, sa ocigledno velikim znakom ? iznad glava. Ajmo malo pravo, dako nas se ko sjeti. Kotrljamo se lagano i mozda na kilometar ispred, dosta kamiona i jedna ulica izmedju njih koja djeluje kao izlaz. Nemamo opcija, nemamo pojma dje idemo, ali kako nema nidje nikog i niko nam se ne javlja idemo dalje.

Prolazimo pored velikog hangara kad nam se opet javljaju, i policajac na vratima nas usmjerava unutra, konacno da se nesto konkretno desava Ulazimo kombijem unutra kad cijela hala puna kombija koji istovaraju robu, i djeluje da svi znaju sta rade. Pronalazimo prazno mjesto za nas te i mi stajemo.

Krisom fotografisem, sto znam kakva su im pravila, da ne na**bem zbog fotografije na granici.
Gledamo se Vedza i ja, cekamo i opet gledamo sa znakom ? iznad glava
I konacno stize policajac (zvacemo ga policajac br1 - a dobar neki mrčo na kraju ispade) nesto promrmlja na arapsom, vidje da se ne razumijemo i samo rece Ok! i ode, opet se gledamo ja i Vedza sa jos vecim znakom pitanja iznad glava i ne znamo da li treba da idemo ili cekamo jos. Nijesmo ni otvorili kombi bi nista. Ajde da sacekamo jos malo. Kad opet isti policajac posle 10-15 minuta i nosi papir. Daje nam papir, jako nam fino isprica sta treba da radimo sa papirima, jedini problem je sto nam je to rekao na arapskom, no ajde nekako i to ali kad ode vidjesmo papir...





Ok, pa da popunjavamo onda!

Moze se reci da smo malo zbunjeni



Dolazi opet br1, naravno ni u trecem pokusaju nista se ne razumijemo, imali smo samo 15 minut od poslednjeg vidjenja da naucimo arapski
Gleda opet papire, kaze ok i ode. Opet nam nista nije jasno... Nemamo pojma sta dalje ali cekamo, dok svi pored nas i dalje uredno svi odvezuju teret i polako izbacuju stvari vani. Sve mi se nekako cini da ima tu za nas jos procedure ali nemam pojma sta i kako doci do raspakivanja.

Inace Trebinje - Tunis 760km (znam Trebinje - Palermo je bilo 750 ali to je zbog zakrivljenosti vremena i prostora, mora i trajekta, nije do moje hemijske i notesa)

Opet dolazi policajac br1 i konacno sa njim ide osoba br2 sa kojom se nesto kao sporazumjeh i rece nam da cekamo agenta carine i kako da pravilno popunimo papire. Tri papira, jedan za Adza i po jedan za motore.
Popunjavamo to nekako, i kad zavrsimo zovnusmo policajca. Tacnije to nijesu policajci no carinici Ne mogasmo se sjetiti kako nam je izgledao br1 a ni br2, srecom pozvasmo jednog do njih dvojice. Pogleda papire rece nesto fali, na ova tri papira nesto napisa i udari svojim pecatom na sva tri. E kako mi samo laknu kad je stavio te pecate! Konacno pomislih, dobro je idemo dalje, i tako i bi, ali ne bas toliko dalje, jer on pozva br2 a on nam rece da nam fale neki papiri : )) i rece mi da idem u biro 4. Ok, uzeh pasose, i one papire, izadjoh iz hale i vidim dvije hale ispred pisu brojevi, posle kilometar konacno terminal 4. Prilazi, a to je kao izlaz sa granice, kucica i unutra zena jedna, kako idem sa onim pasosima i papirima put nje, kontam da to nema veze sa vezom, vec da tu moramo doci vozilom... I okrecem se nazad prije nego sto sam stigao, odlucim da idem do prvog policajskog punkta koji smo prosli. Dolazim do njih i pricam im kako mi treb neki papir i naravno da nemam pojma koji tu tek ne mozemo da se sporazumijemo : )) ali u 3minuta te komunikacije koja nije licila ama bas na nista, jedan od njih sad vec 5 u kucici rece na arapskom ime nekog papira i meni se upali lampica! Ta, to nam je i br2 rekao da nam treba, neki Fish papir... Upucuju me na trecu kucicu... Dolazim tamo sa svim onim papirima i pasosem, unutra 5 novih carinika i naravno po dobrom starom obicaju komunikacija oko bitnih stvari mi je nula. U njihovim ocima to ovako izgleda: Dolazi neki stranac sa dva pasosa, tri saobracajne, tri nama poznata papira i nesto prica, e ako znamo sta i pravo da vam kazemo boli na briga najstrasnije jer nam opstina daje platu svakako a ocjena za customer servis je na dnevom redu za 50 godina, do tada cemo u penziju. Nastavljamo da nas boli briga dok se ovaj ispred jos nesto brblja : )))

A iz mog ugla, vidim da to ne ide nikud, te mi sinu ideja, da ja zamolim br2 da mi sve napise na papir, sta ja treba od njih da uzmem i sve smo rijesili te ja nazad opet skoro 1km do br2 objasnjavam mu moju brilijantnu ideju, medjutim on ima bolju, daje mi translator u ljudskom obliku uhvatio je prvog domaceg vozaca kombija i rekao mu da ide sa mnom i da nesto zavrsi. I konacno da neko zna malo italijanskog!!! Te se mi tu raspricasmo cijelih 3-4 recenice, uh kakvo olaksanje : ))

Odosmo do kucice, kod ovih carinika, uze dva papira i vratismo se nazad do br1, br2 i agenta. Ispunismo ta dva papira konacno



Zahvalih se vozacu, i htjeh da ga nesto castim ali on bas kao sto bi i mi, samo odmahnu i nasmija se. Rekoh da smo vec pomislili kako je narod dobar i prijatan, i jeste tako! Osim ovih opstinskih radnika koje zaboljeeeeeee

Zavrsavamo to, br2 sad stavlja potpise i svoj pecat ide do starjesine i on to isto uradi. Svi imaju svoj pecat, a onda do jos jednog starjesine iznad, To valjda dodje vise major u tom rangu
Ovaj zguvza jedan od ona tri papira (jedan Azdo, jedan KTM i jedan Honda) ali kako nesto izmedju sebe pricaju, valjda je dosta 2 jer se dva vozila vode na Vedzu. Stavljaju konacno svi svoje pecate i potpise i kazu mi da idem u Biro 4. Fuck! Kako opet tamo pomislih, nema sanse b"rt! Tamo se izlazi u grad : )) Uzimam pasose, saobracajne, i 4+ papira i idem tamo nedje... Razmisljam sta sad, nema sanse da je to Terminal 4, i kako idem ka kucici, pogledaj desno kad u ono stvarno pise Biro 4. Opet olaksanje : )) Dakle nije Terminal no Biro, a fino su mi odma i rekli bogamE.

Ali nikako mi nije bilo jasno sto su me vamo slali jos prije 2 sata, da ovo vec toliko traje... Ulazim unutra sa svim papirima i dokumentima, e tu je vec covjek ocigledno evropskog porijekla (privilegije visokih pozicija). Gleda mi one papire, uzima dva pasosa, nesto prica, opet se naravno nista ne razumijemo, nesto poce da piskara u Vedzin paosos i to je to. Ja rekoh a moj?! samo mi mahnu da izadjem...



Ok, imamo nesto napisano na jednom pasosu, te se ja sa gomilom papira vratih do svih "brojeva" nazad. Tu vec pocinje nervoza medju njima, ocigledno nesto ne ide kako treba. Lazem kad bih vam rekao da mi ne bi bilo lakse da i ja znam i sta

Nekako na sve jade ubjedjujemo carinika br2 da nam posalje br1 sa nama kako bi se bolje razumjeli u Birou 4. Sad vec idemo i ja i Vedza i br1. Situacija opet izgleda rjesiva i opet vidim svijetlo na kraju tunela : ))
Dajemo sva dokumenta cariniku br1 i ulazimo u famozni Biro 4. Ovaj "glavonja" poce da vidno nerzovan razgovara sa br1. a on nista, kontam, alo sefe, buni se, reci nesto sad je vrijeme da kazes nesto inace ostasmo mi odje. Ali nista, zadnja rijec osta ovom arijevcu : )) Fuck man, i izlazimo iz kancelarije bez "zavrsenih papira". Ocigledno je svijelo na kraju tunela bio teretni voz sa Bioca bez kocnica : )) Inace PRAVDA za DROBNjAKA!!! #pravdazadrobnjaka

Samo da napomenem, da se ovo sve desava izmedju ogromnih hala i da sam se pjesaci od kombija do biroa 4 sigurno i 1km....
Sad vec put kombija ne idemo samo mi nervozni vec i carinik br1. Malo mi je lakse jer dijelimo teret
On vidno iznerviran prica nesto na arapskom, razmisljam, sefe, znam i mi smo malo nerzovni
Ali neka samo to, nego i pokazuje na sat, ocigledno se sve tu brzo zatvara jer i pada mrak lagano. Jeste, u pravu ste, malo nas je neizvjesnost drmala

Dolazimo sva trojica i srecom nalazimo sve one od prije na gomilu, ovaj nas mrco im nesto objasnjava svi se kolektivno cude i nesto kao prepiru. Sjajno zar ne

Poslije polemike izmedju njih, koja je potrajala dolaze do zakljucka da je onaj zguzvani treci papir znacio i nas izlazak iz ovog pakla : )
Jedno je sigurno, ceka nas s v e i z p o c e t ka
Ali kontam pada mrak, nema sanse da pokupimo sve potpise i pecate, jer ama bas nemas pojma ko tu sve treba da se potpise. Srecom salju br1 da nam pomogne da uzemmo novi papir i krenemo u novu proceduru... Naravno da je on vrlo veselo prihvatio tu naredbnu i da je bas jako srecan bio zbog toga. "Vrlo" voljno napusamo hangar, i opet put kucice sa opstinarima. Pjesacimo naravno, dolazimo do kucice, on ulazi unutra, sjeda sa njima, i nista. Gledam njega, gledam Vedzu koji je pored mene, i opet gledamo njega koji je usao unutra i on nista.
To nista potraja sigurno 5-10 minuta, a nama je bila vjecnost. Kontam zabolje ga, ceka kraj radnog vremena pa sjutra mozda nece biti lose srece da ga opet mi zapadnemo...

Ali mrco prozbori posle nekog vremena, poce da brblja, uze papir te se vratismo nazad do gomile agenata dje je bio i br2 ovaj put stvarno svi na brzinu popunise opet taj treci papir. Ne mogu da vjerujem
I opet sa br1 konacno sa svim sto nam treba idemo u Biro 4. Tu nam "glavonja" srusi snove ) nece opet da potpise, te se ja i Vedza ukljucismo, nesto svak brlja na svom jeziku, ukljucise se i neki ljudi koji isto cekaju, udari ladno Vedzi pecat, ali meni nece, Vedza mu prinosi moj pasos medjutim on kaze Ne! Vedza jos jednom pokusa, podize "glavonja" pogled, i kaze odje pecat? Pokazujuci na moj pasos. Vedza rece Da, on samo spusti pogled uradi pecat i to je to

Izadjosmo sva trojica vani u nevjerici... Izgleda da je gotovo konacno! Mrak je odavno pao, malo koga ima vise na svim termimalnima i hangarima. Br1 nas vodi do terminala 4 i izlaza, ali smo bez kombija, no ajde valjda zna sta radi. Dodjosmo do zene, udari nam i ona pecate i to je to. Opet nevjerica samo ovaj put samo ja i Vedza, br1 se uputi konacno kuci, zavrsilo mu je radno vrijeme.

Idemo pjeske nazad do kombija, sve je prazno vec, sjedamo u kombi, palimo i idemo ka izlazu. Naravno da je nevjerica i dalje!
Idemo ka izlazu kad nas zaustavljaju dva inspektora u civili, gledaju dokumenta, gledaju motore, uzimaju papire i jedan kaze, odje pise da jedan motor odje ostaje. Nov hladan tus... Zamolih ga nekako da pogleda sta pise u pasosu i pored toga sto ja nemam pojma sta i pominjem da je pecat i piskaranje iz Biroa 4 (kontam da je nesto bitno kao i njegove epolete na ramenima). Gleda sve on to i kaze, i dalje pise da motor ostaje odje, ali vidite naprijed sa policajcima. Rekosmo vazi vazi, uzesmo dokumenta i papire i nastavismo ka izlazu. Prolazimo kraj Terminala 4, masemo zeni, i ugledasmo izlas na 30m od nas, ne mogu vam opisati olaksanje (5to po redu tog dana ali su lazna bila prije toga). Kotrljamo se lagano, kad novi policajac nam se javlja, zaustavljamo se, gleda papire, otvara kombi, zatvara i kaze, ne valja ovo. Vise nije hladan tus, nego pola kila leda niz ledja se spusta. Opet ga zamolim da pogleda pasos jer nam je tu nesto "glavonja" iz Biroa 4 napisao. Gleda i cita ono, poslije minut, kaze ok i zguvza sve papire!!! Ja skocih, kao ne, kad on rece tako treba to sve kod njega ostaje, i samo dva papira daje nama naravno i nasa dokumenta nam vraca. Opet nevjerica, ali ovaj put mozemo da idemo dalje ka izlazu! Uh konacno! Krecemo metar kad opet policajac! Pa majku mu dokle vise, i opet ista prica, samo sad dajemo manje papira, jer je to sve sto nam je ostalo. Gleda sve ono, i kaze ok. Gledamo ga u fazonu, jesi li siguran da je ok?! Potvrdi nam jos jednom... Fuck jeaaaaaaaaaa
Dokotrljasmo se do izlaza i ladno nas niko vise ne zaustavi... Izadjosmo sa carine, i opet smo slobodno turisti ali potpuno osamuceni i iznenadjeni sta nam se ovo desi.
Znate onu poslovicu, e pa mi smo oni zbunjeni... Procedure i sistem im funkcionise pefektno )



Nekako dodjosmo do hotela, ulicicama prateci mape sa Vedzinog telefona. Vec je uveliko mrak, grad djeluje pomalo zastrasujuce ili nam je to osjecaj zbog prethodnog iskustva...
Ispred hotela kapija i ograda, ja ulazim unutra da nam uzmem sobu i pitam da li mozemo unutar kapije hotela da se parkiramo. Dolazim do recepcije, pitam za sobu, kaze ima mjesta, parking je isto ok, nikakav problem. Konacno lijepe vijesti, pitah za cijenu, gledali smo prije toga na bookingu je bilo oko 50-60€ ili nize, kad ogovori recepcioner 85 za nas dvojicu... Opet tus, svuda li nas deru pomislih ali nista uzimamo sobu, izlazim da javim Vedzi da moze uci i uzmem stvari, i pricam mu za cijenu i naravno i njega kao da cigla zviznu po glavi. Par sekundi tisine, i ja se sjetih, Vedza, samo tren, mozda je on mislio dinara! Odoh nazad da platim, i stvarno 85 bi dinara : )) 1€ = 3 dinara, e od tog momenta je sve krenulo kako treba!!! Osim kad nas je pleme ljudozdera uhvatilo u oazi i skuvalo, ali to je druga prica

Soba je bila 30 e na booking,a recepcioner ti je rekao 85,dinara ispostavit ce se.
Tek kad smo platili karticom,vidjeli smo da je soba 28 eura,odnosno da smo mi njima uzeli 50 i kusur eura