Afrika & Sahara 2018 - Monteguide enduro ekspedicija

[DrMracni]

Prava pravcita dvorana iz Serious Sam-a mozda neki stari gejmer zna o cemu se radi.



















Tu nam naravno Rasid i njegov kolega, nude razno razne ostatke gradjevina kao suvenire, od rimskih novcica do svega i svacega Malo mi bi sok, smijem li to kupiti da me ne bace u "apsanu u povratku...

[DrMracni]

Poslije nekih sat vremena obilaska krenusmo dalje ka Tozeuru i pravoj Sahari...

Kako se spustamo dalje, sve postaje divljije i divljije...







A put ovako izgleda vec jedno 200km a i sledecih 200km sigurno







Kako pada mrak, jos smo daleko od Tozeura, odlucismo konacno da nesto krsteno kupimo za jelo, i opet ista procedura, ulazimo u prvi malo veci grad i trazimo brzu hranu koja djeluje ok. Konacno nalazimo nesto pored jedne skole, Vedza ostaje vani u kombiju a ja da nam narcim po pizzu. Ok, ulazim unutra, pokusavam meni poznatim jezicima ali nista... Ok, pokusavam univerzalni, i kazem pizza?! Dobijam odgovor Ok, super rekoh, ali sledece njegovo pitanje je sigurno bilo od cega zelis pizzu Br"t?! E je**em li ga, sta sad, slegnuh ramenima... Vidio je i on koliko je sati i nastavio je da mijesi tijesto, kaze nesto i pokaza na sir? Da, da dodah i ja, i plus pomfrit! I to je univerzalna rijec kao i pizza. I ubaci on u pecnicu dvije pizze, malo pricamo o zivotu i vremenu vani : )) salim se ali dodjosmo nekako do toga odakle sam, pa sam mu pokazivao slike iz Crne Gore, bar ja vjerujem da je to bila tema : )) on ne moze da vjeruj da imamo toliko jezera, sume i zelenih poljana. Onda i ja poceh o tome da razmisljam, oni da imaju metar obradive povrsine sa vodom sigurno ne bi posadili skladiste, vec zivjeli od poljoprivrede.



U to stizze pizza, pakuje bogami u kartonske kutije i ja vec hitam ka kombiju.
Sjedamo i krecemo dalje, otvaramo da konacno nesto jedemo i stvarno mirise dobro, ali posle prvog zalogaja vjerujete da nemamo pojma sta jedemo. Pizza je od nekog mesa, ja nikad nijesam do sad pojeo nesto slicno, ne mogu nikako da ocijem od cega je.... Posto smo bili mrtvi gladni nekako pojednosmo jednu a drugu ostavismo. I nista, putasestvije se nastavlja.

[DrMracni]

Bilo nam je krivo sto konacno ne ugledasmo pustinju, jer je mrak svuda oko nas ali se lagano primicemo Tozeuru, i zamisljamo kako ce nas ujutro pogled iznenaditi...

Prvo naravno barikade sa naoruzanim policajcima prije grada, ali se ne zauzravljamo, samo nam masu da prolazimo dalje. I vec smo blizu







Na prvi pogled, grad izgleda super! Nakon sve one pustare konacno svijetla i civilizacija Prvi utisak je stvarno nekako prjatan, ljudi opusteni, nasmijani, naravno sve djeluje jako siromasno ali na to smo vec navikli.

Pratimo telefon i dolazimo do hotela, Vedza ostaje u kombiju a ja odoh da pitam za sobu.
Soba ima, sjajna vijest, cijena 180 dinara za dvije noci, recepcioner prica eng te opet iskoristih priliku da progovorim koju. Dok nas upisuje, kaze dacu vam i popust, dvije noci ce vas kostati 160 dinara. Shukra! : )) nasmija se i on. Pitam da li imaju obezbijedjen parking i kako da dodjemo do njega. Sve mi fino objasni i dok on zavrsava paprilogiju ja odoh do Vedze da mu kazem kuda je ulazi u kapiju i da ce neko izaci da je otvori. Hotel djeluje super! Vratih se nazad da platim, i naplati mi 180 dinara. Pomislih ok, sta da se radi, idemo dalje. Uzimam kljuceve i idem ka sobi, kad odjednom hodnikom trci recepcioner, i zadihan mi se izvinjava i vraca 20 dinara Te ga ja castih 10 dinara.

Konacno pravi pijesak pustinje i ispred hotela


Otvaramo vrata, gledamo sobu i ne mozemo da vjerujemo sta dobismo, soba fenomenlna, hotel jako lijep u arapskom stilu, kupatilo veliko, sve besprekorno cisto i uredno...



Mi smo vec u Sahari i ovaj grad je ustvari oaza da se ne zaboravi!

[DrMracni]

Dok se rijeci slazu, evo jos jedan odlican video

[DrMracni]

15. 11. 2018.

I to je to, izvozali smo se fino i posle vratili kucama.



Dok smo se sinoc raspakivali ispred hotela, imali smo konacno priliku da prodjemo prstima kroz pravi pijesak Sahare, toliko dugo cekan taj trenutak! Podjednako bitan i kao prvi korak na ovom kontinentu! Dvoriste hotela je ogradjeno i unutra su palme, i naravno pijesak!!!



Budnjenje i jutro u Sahari, ovo se bas tako dugo cekalo, zbog ovoga smo i krenuli, motori su cijeli vrijeme spremno rezali dok su se vozikali kombijem.
Otvaranje prozora sobe iiii pogled ka oazi, nije bas kako smo zamisljali dok smo obilazili vrleti crnogorskih planina i u pauzama pravili planove. Jos je bolje! Jer je sasvim izvjesno i tu, nadomak ruke, tacnije noge, tacnije noge i ruke

Palme ispred nas, temperatura skroz ok, mozda nekih 20tak stepeni, dok gledam vani vrijeme vec u glavi kombinujem sta od opreme da nosim. Nijesam znao kakvo ce biti vrijeme osim preko online prognoze. Ako vas to zanima ja koristim yr.no i bas su dobri. Naravno nijesu Vidovita Zorka, ali u domenu prognoze i vjerovatnoce, pa recimo da su u 95% slucajeva tacni!

Da je ovo film, sledece scena bi bila da jasemo kamile ili motore, medjutim, posto nijesmo u Holivudu, moramo prvo nesto jesti bogamE : )) iii ceka nas omiljeni Vedzin dorucak! nedje na pola dana putasetvija je i priznao da je zavolio maslac i marmeladu!



Restoran hotela je jako fin, cist i uredan sa dosta pravih fotografija! Da ne zaboravim da su imali neki strasno dobar domaci sok, ali ne znam od cega, definitivno limun i pomorandza ali nije to ukus ako sto je kod nas...



I konacno ono pravo, otvaranje kombija, odvezujemo spanere i pustamo krdo divljih konja vani Dobro, ne bas divljih, ja imam "samo" nekih ~27+ a Vedza mozda i do 40. Opet solidno moglo bi se reci





Uzbudjenje je toliko veliko da je opipljivo! Bez pogresnih tumacenja molim! Stavljamo rance, vezemo gorivo, gume, noz i kapija hotela se otvara!! Salim se, dovezli smo se do kapije, ja sam sisao sa motora, otvorio da Vedza izadje, pa ja izgurao motor, zatvorio vrata za sobom i tek onda je filmski dan poceo : )))
Vedza je prije toga naravno vezao selotejpom telefon za motor i spremni smo da krenemo u nepoznatom pravcu! Prvo, opet realan, zivot, moramo naci pumpu! Ok, pravac pumpa i izlaz iz grada! Voznja gradom i taj prvi osjecaj prolaska Tozeurom je neopisiv, vjerujem da smo izgledali kao da smo spremni za velike ekspedicije u svoj toj opremi i motorima koji su njima nazalost daleko stotinama godina. Djeca koju samim prolaskom odusevljavamo, i svako dijete nam daje znake rukom da prodjemo pored njih na zadnji tocak. E djeco moja, razmisljam, to je samo sarena oprema, ne znaci da smo Dakar vozaci, bar ja, Vedza i zna da ode na zadnji A ja, vise volim to da radim na skokove, nesto nikad nijesam ni imao vremena da vjezbam tockarenje.



Definitivno ljudima nije novo da vide ovakve motore, vidi se da su navikli, ipak je Tunis turisticka zemlja i pustinja je raj za sve koji vole enduro voznje.
Upijam svaki metar koji pravimo, u saobracaju je haos kakav se ne moze zamisliti, a moramo sudjelovati jer da bi dosli do pustinje moramo proci ovaj pakao Ono sto je zanimljivo i sto se odmah vidi, tu ama bas niko nije nervozan, stani kreni, guranje medju autima, malih motora koliko hoces, recimo da je situacija kao u kosnici, ali sve funkcionise, niko ne svira, niko ne pada, sve lagano. Tu shvatih porazavajucu istinu, kakvi smo mi divljaci, koliko smo mi daleko od civilizacijskog ponasanja. Odje su oni ispred nas daleko...

Pratimo vec rutu koju je Vedza napravio, i prva stanica pumpa



"A sada, pravac more" viknu Žuga iz sve glasa. Pišonja (Vedza) je vozio i pusio duhan.

Idemo zapadno, ka Alziru i Nefta gradu - to saznao tek posle voznje, jer nije me bilo briga dje cemo samo dok idemo ka tamo

Gazimo prvo malo magistrale, da vam docaram kako to izgleda, ispred nas crni asfalt a lijevo i desno zuti pijesak. Uzbudjenje je toliko veliko da je opipljivo! Sad mogu pogresna tumacenja
Skrecemo desno poslije nekih 10km i ambijent biva sve bolji i bolji kako i zadnji znak civilizacije nestaje... Osjecaj je neopisiv, smijem se ispod kacige a nista smijesno nijesam rekao sam sebi, niti sam pjevao. To ponekad znam da radim dok vozim i kad je malo dosadno, i onda se smijem sam sebi koliko nemam sluha i kako to smijesno zvuci. Dok nedje ne opizdim tako...

I taj neki asfaltni put pocinje da iscezava u daljini, ali prije nego sto dodjosmo do te daljine, Vedza sprenu desno i pocesmo da peglamo... Ah... Uzbudjenje je jos vece Pijesak je kao brasno, nije ni nalik nasem prijesku sa Ade. Motor se cudno ponasa, mislim na upravljivost, srecom Ali ide to kako treba. Vrlo brzo smo se pohvatali sa novim uslovima voznje i grabimo, grabimo, vozimo uporedo i oci sve govore, rijeci nijesu potrebne. Kako se udaljavamo od civilizacije stvarno sve postaje bolje i bolje, i onda prava sloboda, pijesak na svih 360 stepeni oko nas. Vjerujete mi na rijec, a to sam i rekao Vedzi ubrzo na pauzi sto smo napravili. Da smo se tog trenutnka vratili kuci, ja bih bio prezadoovljan, i sva ona muka sto nas ubi oko procedura je mala kompenzacija za ovaj osjecaj slobode! E pa zamislite moje odusevljenje kad je to samo bio prvi dio, prvog dana voznje...

Slijedi foto story








Ruta nas ocigledno drzi ovim nekim utabanim putem, ali pjescana brda u daljini su nas i isuvise izazivala da odemo i vidimo jesmo li tamo

[Pejamachine]

Ja mislio u saharu 300+ stepeni kad ono vidim vi sa ovom opremom sa kojom se penjete na Kapetanovom jezeru u sred zime i veljih snjegova


Al duva, duva, cuje se na ovom snimku

[DrMracni]

To oko temperature je jako cudna stvar, veliki su varijacije u toku dana, mada ovih prvih par dana bilo je i uvece fino i toplo. Jako se suv vazduh i toplo je, ali svakako moras jaknu zbog stitnika. Dan nakon ovog u hladu je bilo 24 stepena. Duvao je jak vjetar (pjescana oluja) tako da je fino rashladjivalo. Ja sam imao taknu merino majicu dugih rukava, gladijator i djile preko, i bilo je skroz ok. Djeluje da smo nabundani ali nije. Uvece kad smo setali po gradu, isto je bilo cudno. Mozes u majicu kratkih a mozes i jaknu... I ljudi se tako i oblace, jedan u sortsu i majici a pored njega drugi obucen kao kod nas za zimu. Ali nas je vjetar tako ispjeskario da je to bilo nevjerovatno...

[DrMracni]

Pogledajte samo ovu ljepotu











Inace ovi oblaci iza nas, nijesu kisni oblaci kao sto sam prvo pomislio, vec pjescana oluja koja nas je i u ovom trenu dobro pjeskarila

[DrMracni]

Peglamo fino, i uzivamo za sve pare. U ovom trenutnku vozimo po isusenom jezeru Chott Chtihatt Sghat. Vec su nam ranije upozorili da koliko god to bajkovito bilo da se pazimo gliba i zivog blata, tako da se drzimo boje pijeska koja djeluje ok.





Stajemo cesto jer je predio nevjerovatan a dje god se okrenem kao da smo u filmu. Teren vise nije ni nalik Zemlji kakvu sam do sad vidio, kao da smo na Marsu! Jezera koja su presulila su inace slana.





Kako smo se vec malo "izdjipali" stajemo da Vedza pogleda telefon i kaze, osim kako je ovo nevjerovatno, da nam je blizu i Mos Espa, filmski lokalitet dje je snimam Star Wars

https://www.starwars.com/databank/mos-espa" onclick="window.open(this.href);return false;

https://www.filmquest.co/locations/mos-espa/" onclick="window.open(this.href);return false;



U tom trenutku mislio sam da me nista vise na bolje ne moze iznenaditi, ali bih bas slagao. I uputismo se ka tamo. U jednom trenutku nailazimo na "kafic" u sred nicega

Otvoreni sank je bio prazan ali srecom tu je bio telefon te iskoristismo priliku da se javimo da smo ok : ))









Uzivam u punom nosu prasine





Ono sto me je odusevilo je da je bilo vode i sokova na vidnom mjestu, ostavljeno za putnike u nevolji. Nesto kao kod nas u planinarskim domovima koji su uvijek otvoreni.





Peglamo dalje kroz pijesak

[DrMracni]

Vedza sije pijesak, pravi neku garazu pa treba da je malterise brzo







Dok se vozimo, pronalazimo i tragove 4x4 vozila, sto znaci da smo na dobrom tragu i da nema brige. Poslije nekih 5km od jezera, penjemo se na jednu veliku dinu, kad se odjednom ispred nas pojavljuje... Mos Espa!!! To je to! Vedza definitivno zna posao navigatora