Sve je tako nestvarno, kao da je san osim sto nas pijek sad sve vise i "pere"
Spustamo se ka "gradu" i dolazimo do kamila











Tu nas docekuje Mohamed, i upoznaje na sa Alibabom, to je ova kamila iznad, i ima 2 godine Pitamo ga za obilazak Mos Espe, i naravno, potvdjuje da moze uci. Ah, moze li bolje



Motore parkiramo unutar ograde, i idemo u obilazak









Moram priznati da se dosta prasine nakupilo, vjerovatno se slabo koristi





Kako se lokalitet nalazi na drugoj planeti, morali smo da nosimo maske sa kiseonikom



Vedza je bio pametniji, pa je ponio kacigu...





Kako sad vec oluja postaje jaca i jaca, odlucujemo da kupimo po maramu i taman ispostujemo prodavce koji se tu nalaze









Marame su nam oni naravavno vezali oko glave, i ja se sjetih da bi valjalo i pitati za tu tehniku i zamolih ga da snimim



Sjedamo na motore, puno se zahvaljujemo i grmimo dalje! Sad vec oluja stvarno pocinje da bude jaca, i pijesak nas sve vise zatrpava otprilike znamo da smo od glavnog puta koji iz Tozeura vodi ka Nafti skrenuli desno, tako da nam je povratak lijevo Orjentacija naravno nije bas kao po Cg ako cemo pravo : ))

Mozete zamisliti kako smo se osjecali kad shvatis da smo motorima kojima peglamo bespuca Crne Gore, u Sahari, i da smo tu upravo tog trenutka i da se to stvarno desava i da nije san, neopisivo jeben(na dobar nacin ) osjecaj! Nk i Dg tablice upravo dizu prasinu za sobom... Dok vozimo u pravcu puta, ili bar mi to mislimo jer nema orjenitira, razmisljam kako je ovo za mene definitivno veliki uspjeh, smijem to reci i u Vedzino ime takodje! Skromni smo mi momci
Svi mi imamo neke snove, nije bitno da li je to vezano za porodicu, profesiju ili putovanja, a ovo je bio jedan moj veliki san za avanturu, za koji nijesam ni pomisljao da ce se odjednom ostvariti. Motorima kroz pustinju...
Dok se ispod kacige, a i marame vrti bezbroj pozitivnih misli, takodje oko nas se vrte sve veci i veci oblaci pijeska... Kontas, je*em ti, pa ovo je pustinjska oluja : )) Peglamo i dalje ka magistrali, pravimo kratke pauze na kojima eventualno korigujemo rutu i dolazimo do maestralnog rjesenje jednog problema. Naime nije to problem, ali jeste briga, uvijek prvi koji ide, mora da se cesce okrece i prati ovog iza. Vise je razloga za to, a glavni je da se ne pogubimo. Moze biti milion razloga zasto bi se stalo, pukla guma, pokvario se motor, nesto se otkacilo sa motora, do ljepsih nacina scenarija, fotografija (ja), cigar (Vedza) itd... A maestralno rjesenje i inovativan nacin je taj, da mozemo voziti uporedo jer sirine ima da cijela Crna Gora napravi front.

Odusevljamo se tom novom idejom Kako smo pametni samo

Nailazimo i na opomene da se previse ne zanosimo i da dobro vodimo racuna dje smo!



Na jednoj od pauza ka magistrali smo pokusali da skontamo i repriziramo vezivanje marama, evo kako to izgleda u nasoj reziji... (Totalni smo antitalenti)



A put kojim trenutno idemo upravo ovako izgleda



Pokusavam da se zahvalim Jovanu jer mi je spremio motor samo tako, i slusa besprekorno, inace bih ga odje dobro psovao



Pisanje (s a ne š) u pijesku po jakom vjetru i ne ide bas kako treba...
Pijesak koji nas pjeskari se bas i ne vidi na snimcima, ali vjerujete mi na rijec, pijesak je svuda bio, pa i tamo dje sunce nikad ne grije Zubi i usta su puni prasine, jednostavno se ne mozes izboriti sa tim, drzimo usta zatvorena, ali je osjecaj takav da se jednostavno moras smijati ispod kacige dok se vozis, i eto pijesak je vec tu... Brine pomisao da i motori moraju da disu i ta prasina sigurno nije dobra za nase filtere vazduha, a opet sa druge strane to im je i posao. Vidjecemo posle da li su dobro posao odradili. Ja sam moj filter prije puta, detaljno oprao, namazao uljem temeljno i stavio jos jedan predfilter. Vjerujem da je do dovoljno...

Osjecam da su mi zubi puni pijeska, i shvatam zasto su Alibabi a i Mohamedu zubi iste boje, žuti bili bi i nama takvi zubi da odje ostanemo malo duze

Pratimo imaginarni put i dalje, srecom vozimo uporedo sto znacajno olaksava situaciju. Kopka me pomalo dok grabimo dalje, sta bi ovoj kamili, je li moguce da se izgubila, to bi ipak znacilo da nije bila bas blizu civilizacije... Djeluje da nema divljih zivotinja koja bi joj mogla doci glave, bar dok stoji Nadam se da je ipak bila bolesna ili nesto slicno, jer ne bi valjalo da se izgubila Vjerujem da se drzimo dobroh pravca jedino sta mozemo da omasimo je da recimo sad vec vozimo uporedo sa putem ili da ne idemo pod pravim uglom, nego recimo dijagonalom, a opet sa druge strane moramo nedje izaci.

Poslije par kilometara voznje ovim bespucem nailazimo na cobana sa svojim stadom koza ili ovaca, bio je daleko a i od pijeska nije se moglo bas razaznati, dobro je pomislih, na dobrom smo putu! Dobro je, na dobrom smo putu, potvrdi i Vedza i ispred nas se vec pojavi magistrala. Pijesam koji smo presli bas nije za veliki motor, to se da odmah skontati cim se ugazi prvi metar. Velikim motorom bi morali da pratimo te neke turisticke puteve i utabane staze a ovako smo imali pravu pravcitu slobodu u svakom smislu te rijeci. Kretali smo se dje smo zamislili i dje smo htjeli, pravili skokove dje god se ukazala prilika, jednostavno i stvarno uzivali u voznji! Zato smo i dosli, bas bih pogrijesio da sam uzeo veliki motor pored Frika. Pa cak i ako je 990 adv koji ceka kuci uzmisljen za ove avanture pored puta, pijesak je jednostavno previse sitan i previse mek, da i malim motorima plesemo non stop lijevo desno.. A u tome je i draz

Prije nego dodjosmo do puta, meni se upali lampica od goriva... Po mojoj procjeni do mjesta odakle smo krenuli ima sigurno jos 20-30km previse za rezervu. Lijepa okolnost je ta sto sam ponio rezevnog goriva (mada svega 850ml tolika je neka plasticna boca) medjutim losa okolnost je sto pjescana mecava raznosi, pijesak dere opremu i motore, zamislite sta bi bilo da sad stanem, otvorim rezervar i pocnem sipati goriva... Znajuci to, ne dajem znam Vedzi da stane, nadajuci se da cemo naci nekakav zaklon. Sad vec vozimo putem ka Tozeuru. I peglamo asfaltnim putem, dok vjetar pegla nas. Kako konstantno duva iz jednog pravca, juga i bije nas bocno, voznja je zamarajuca. Vozimo pod uglom, i opterecenje na vrat i na kacigu vremenom raste i umara. Kako ta voznja traje i traje, pritisak na vrat raste, a crvena od goriva nikako da se ugasi
Asfalt je uglavnom dobar, jedino sto je pravina nepregledna... Dolazimo do jedne raskrnice i tu stoji policajsko auto, stajemo pored njih i pitam ih cisto informativno da li smo se uputili u dobrom pravcu. Nekako rukama se slozismo da jesmo : )) mada mi je Vedza malo uskomesan i kaze da bolje idemo sto brze od njih Tu mu i rekoh da moramo brzo stati i nekako usuti gorivo...

Evo kako taj put izgleda



Pusto i naidje po koje vozilo...





Ono sto me iznenadilo je da prodje i koji motor, i naravno vozac bez kacige! Samo sa maramom, pa kako nije mi jasno, jer vjetar raznosi a mozete misliti sta tek pijesak radi...

Nailazimo na neko udubljene ispod puta i Vedza skrece, nalazimo malo sklonista i vec nemamo izbora, ja moram sipati goriva, rukama i tijelom pravimo zaklon i sipamo supe u motor.
Tehnika se pokazala kao pun pogodak, ne samo tej vec i svih dana motor je radio kao sat!

Sad je vec lakse, i pritisak u glavi je manji, mada primjecujem da nam je grub asfalt rasturio bocne krampone a tek je prvi dan voznje. Vozimo previse nagnuti, ali sa druge strane i nemamo izbora... Sta je tu je...
Premotajte na 9:40

Auuuu...
Jel se moglo otići do tamo na motore? Koliko bi promijenilo organizaciju i doživljaj?

Šta reče za zvukove u pustinji?

Slikajte filtere, čisto onako...

Zikamu je super!

Koliko dobar putopis, kunem vam se, nasmijem se svaki put kad opisuje kako se smije ispod kacige.
Toliko vam zavidim, a i drago mi je u isto vrijeme, pa samo mogu da se nadam da ću i ja ovako, jednom kad porastem.

Kesha, moze se naravno obici Tunis i velikim motorom, ali tu tom slucaju da se vozi asfalt a ne i pustinja. Nama je ideja bila da vozimo Saharu dakle samo pijesam i dine, sto velikim motorom bi bilo nezamislivo.
Pa s obzirom na to da nijesmo imali pojma sta nas ceka, drugi put kad se bude islo, ja licno nista ne bih mijenjao sto se tice rute i organizacije, sve je bilo odlicno isplanirao i na nevidjeno. Mi smo kombijem putovali od ujutro pa do kasno u mrak, dok bi to sa velikim motorom trajalo puna dva dana, plus mnogo veci udmor, a ovamo smo bili odmorni i jedva cekali da se dohvatimo upravljaca motora. Moze se napraviti i jako fina voznja putevima, manje vise rutok kuda smo mi kombijem prosli, takodje da se osjeti pravi duh ove zemlje, a to je manje vise i duh svih zemalja u okolini, i Afrike naravno. Samo ne zaboravi da je ovo sve daleko van zone komfora, odje drzavne institucije tipa policije, vojske, bolnice, ti ne pruzaju bezbjednost kao sto je to u Eu. Restorani sigurno nemaju sanitarne i kakve sve ne inspekcije : )) A tek brze hrane dje se moras hraniti : )) Sve po Evropi je putovanje, ovo je za nekog ko zeli pravu avanturu. Poslednjeg dana dok smo cekali trajekt za Evropu spreli smo par na dva motora, njemci, voze se vec vise puta po sjeveru Afrike. Prodali su nove motore, Honda Crosstourer 1200 i zena ncx 750 jer su previse bili "upadljivi" i privlacili su paznju dje god su stali. Sad voze Xt660z i Royal Enfield, voze uglavnom Tunis, Alzir i Maroko. Oni su dobili policajsku pratnju cim su uslu u Tunis, cak su i uvece morali da se javljaju kad nedje izadju iz hotela i kad se vrate. Bili smo malo zacudjeni, a oni da to nama nije trebalo
Mozda ta pratnja nije bila potrebna, ali eto bila je.
Nemam nazalost fotografiju filtera, cistili smo ih svakog dana poslije voznje.


Evo kako izgleda Mos Espa, Star Wars





Irelevantije, hvala puno!!!

A evo kako izgleda i put na koji smo izasli poslije pustinje

Picimo ka hotelu, cak imamo i dosta vremena, jer je tek mozda bilo 3 popodne, gledamo presuseno jezero koje nam je sa desne strane, i ispostavilo se kad smo stigli ispred hotela da smo isto razmisljali, da li da se vratimo i vozimo jos malo, ali ipak kad smo se vratili odlucili smo da je dosta bilo za prvi dane je su uslovi nepodnosljivi.
Ono sto je sjajno bilo je da smo ipak bili dovoljno odmorni i imali vremena da setamo po gradu i upoznamo se sa lokalnom hranom prije svega a onda i vidimo kako Tozeur diše jer stara mu majka, ne svodi se sve samo na šturu voznju, valja malo i obici mjesta u kojima boravimo.

Ostavljamo motore vani kraj kombija, i sjedamo na par stolica i jednu ljuljasku i sumiramo utiske, a malo je reci samo puni utisaka... Slazemo se jednoglasno da je dan bio potpuni uspjeh, navigacija kroz pustaru pustinje odlicna, voznje sjajna a motori su sluzili bas onako kako treba. Palimo wifi, javljamo se grupi i pravac soba, skidanje opreme, tusiranje i pravac vani. Kolicina pijeska koja je bila na nama je neopisiva... Svaki moguci dzep je bio pun prasine, zubi, usta, nos, oci, usi... svi otvori

Od naseg hotela do centra grada je bilo nekih finih 15-20 minuta hoda, to mi i nije djelovalo pjeske puno, jer smo bili puni novih tema i vrijeme pjesaceci gradom je prolazilo jako brzo! No to tek vidis motorom dok smo se vracali sa voznji, nikad doci do odredista

Ja naravno koristim svaku priliku da uhvatim fotografiju, i bas sam zahvalan sebi na tome

Evo Jovanov kolega, Jodza, kao sto sam ti rekao, da odje otvoris radionicu, ubio bi se od posla, ok, ne bi nista zaradio ali bi poslao imao preko glave







Nalazimo brzu hranu koja djeluje pristojno, narucujemo kebab i pomfrit. Vec sam se navikao na narucivanje a da se ama bas nista ne razumijemo : )) ali kebab i pomfit su univerzalne rijeci, uvijek ima priloga koje odabiramo sistemom lutrije ) narucimo pa cekamo da vidimo sta smo dobili.

Snimak Bedouine kafica dje nikod ne nadjosmo



Tozeur, centar

Obratite paznju na benzinsku pumpu



Na svakih 200m se nalazi po jedna ovakva





Red je da sjedemo u jednoj od njihovh lokalnih kafana i vidimo kako to izgleda



Sjedimo bogami i 10minuta, i nema nikog, nema sta nego moramo potraziti konobara. Ulazim unutra kad on igra karte Stvarno odmah usta, fino se ispicasmo, a da se nista ne razumijemo

Tea & Kafa - univerzalne rijeci. A ono od cega ces caj, koliko sladak i isto to za kafu, zaboravi, i ovo je bio uspjeh!

Ja uzimam caj i cekam da vidim sta ce mi stici... Caj se sluzi u ovim malim casicama i ne da je dobar, nego sam pao na dupe... Nikad tako dobar i jak ukus mente nijesam okusio... Izgleda da je i kafa bila jako dobra






Na putu do hotela sretosmo i dvije Toyote LC iz Austrije, parkirani pored puta



Hotel El-Arich, slikao sam ga i poslao Jovanu prvog dana, trudio sam se svako jutro prije voznje da mu javim dje smo, kuda nam je namjera da vozimo i kad se vratim da se opet cekiramo, jeste da je on u Cg ali neka, valja i to za svaki slucaj. Ja sam mu se javljao onako bezazleno mada mislim da je i on kontao da tu ima dosta safety procedura koje nam nijesu nepoznate cak i za voznje po Cg



Vedza, gleda uputsvo i uci da veze maramu

nijesam pratio par dana pa mi se skupilo gradiva... uživanje

Nama je cilj bio pustinju da vozimo,kombijem nismo osjetili put do tamo,a vozili sno od jutra do mraka.hoteli su nam sluzili kao baza,odakle smo pravili dnevne ture.u tozeur smo ostali 3 dana,i u ksar ghilan 4 dana,sto je ispalo pun pogodak,jer smo stalno bili odmorni,nidj3 nije bilo zurbe,selidbe svaki dan i sl.

Za asfaltne motore se stvarno moze vrhunska tura napravit,cak ce se moc i do ksar ghilana stic,jer asfaltiraju taj dio od nekih 40tak km.a pute prave da trajuuu...

Ovo je blizu matmate
http://i1.trekearth.com/photos/2437/toujane_road.jpg

3 ljudi u ekipu min,i nema problema kroz tunis.
Tunis je blizu,za 30tak sati c9jek moze bit tamo..

Momci svaka čast. Vrhunski