kako napraviti neplanirani djir kroz tri države...

[wulfy]

Brojka koja pokazuje predjenu kilometrazu na mom ,,kepestu'' prelazi brojku 11.900. Vrjeme je da se zakaze servis. Zovem servis i zakazujem u Petak. Taman poslije tri dana ,,Live Festa'', st ce reci i nepavanja moram da vozim do Dubrovnika... ma, nije problem. Taman da pobjegnem iz nevjerovatne guzve koja je u Budvi. Petak ujtro, budim se poslije punih 4 (cetri) sata sna.
Krenuh prema granici, na putu ogromne guzve. Na cataru ne cekam puno, vec zaobilazim kilometarsku kolonu, na granici ipak ne mogu da obidjem cijelu kolonu. Pola sata ostavih na cekanju oko granicnih formalnosti. Konacno, stigoh ispred servisa, motocikl pokazuje pravu kilometrazu za servis



Vidim da ima guzve i po Dubrovniku, dugacke kolone automobila i autobusa koje vise stoje nego -sto mile po cesti. A ja pobjegao iz Budve, iz guzve...



Ipak sledeca scena koju sam ugledao natjerala me je da pomislim kako u Budvi nema guzve (trenutna brojka je 18.000 stanovnika i 50.000 turista)



Probam da udjem, ne ide... pitam za neku mjenjacnicu van starog grada... odgovor je, ima na Stradunu. Moram da udjem, odlucujem se za laksu varijantu, i ulazim na neki drugu ulaz sa manje guzve. Unutar starog grada haos, promjenih eure i onda sto dalje od guzve...



Na izlazu cekam medu onu gomilu, dosta starijih ljudi se gura, iz gomile vire table sa brojevima. Jedan stariji covjek ulece na silu i gura se, umalo ne obori jednu gospodju, covjek u drustvo te gospodje prokomentarisa:
- Hay, carefully...
- ma sta hoces, this is my country...
tu se umjesa jedan vodic:
- ovo je i moja drzava i budi pristojan...
- ma je*ite se i vi i ovi starci
Uto dodje Policija da regulise saobracaj, kad osjetih pritisak od nazad, guranje, cujem i viku:
- Policija, e sada ce tek biti guzve, ma nisi oni sposobni da ovo rijese, guraj, guraj, idemo...
I tako se nadjoh van starog grada. Odlucio sam da sjednem, pojedem i popijem nestou lokalu gdje budem vidio najmanje ljudi. Naidjoh na fin (prazan) lokal, tu se odmorih, pa onda u servis...

Motocikl spreman za daljnu voznju (promjenjeno ulje, filter za ulje, filter za vazduh, svjecice i zadnje plocice). Podjoh do Babinog kuka (da vidim ima li sta od opreme povoljno) i tamo upoznah Litvanku koja se djira na Triumph Daytoni 675





Izvinjavam se sto nemam fotografiju vozaca ovog Suzukija pored iako je isto iz Litvanije, iako je plav, iako je muskog roda...

Napustam Dubrovnik, i logicno ovako neispavanom i umornom najbolje je da odem natrag u Budvu. Ipak, krenuh jadranskom magistralom na zapad. Kada sam presao most mislim da sam vidio i jedan od razloga zasto je tolika guzva u Dubrovniku.

[wulfy]

Poslije mosta nastavljam na zapad. Uskoro stizem Poljake na cruserima ispred kojih idu dva motocikla ZG tablica dobro natrpanih (mislim da su u povratku kuci)



Razmisljam gdje bih mogao, do Slanog... medjutim put me zove, odlicne krivine i ocas posla eto me na raskrsnici na kojoj skrecem lijevo.

Culi ste za kineski zid koji je ujedno i najveci fortifikacijski objekat na svjetu. No, poslije prvog uvjek ima drugi. Drugi je Ston. Velicanstvene zidine, jos uvjek u fazi rekonstrukcije. Kada se zavrse Ston ce vjerovatno biti prenapucen turistima. Ko zeli da ih vidi ja bi mu preporucio da to uradi dok jos nije zavrsena rekonstrukcija. Ako sam dobro zapamtio duzina zidina je preko 5 km. Na ovoj fotki se vidi dio zidina, kao i dio koji je trenutno u fazi rekonstrukcije.



Vrjeme je da se popije neka tecnost pa gledam tablu i vidim mjesto koje mi svjedelo po nazivu (Luka). Idem tamo. Lijep mjestasce, nema ni kafane... Zapravo odusevilo me, mirno, tiho, a na moru... takvu scenu nisam mislio da cu vidjet u toku ljeta. Da, tamo sav vidio i jednog ,,Srbina'' ,,obucenog'' u hrvatske nacionalne boje



Odlazim iz Luke i usput stajem u Malo Selo (ako sam dobro zapamtio naziv), ni tamo nema kafane, ima samo jedna zgrada sa apartmanima, i ima turista. Vracam se u Ston i tamo unosim tecnost u moj organizam. Kuda dalje? Vracam se na onu raskrsnicu i odlucujem da vidim kakvo je more u Bosni i Hercegovini.

[wulfy]

Neum, pa, opet guzve, jedino sto ovdje u manjoj mjeri mogu cuti neki od ,,nerazumljivih'' jezika. Uglavnom se prica nekim jezikom koji je razumljiv na prostorima bivse SFRJ. Napravih fotku mog motorcica ispod palme koja raste u BiH.



Kada smo vec u BiH, ajmo malo da se vozimo. Upitah za misljenje najnoviju verziju GPS koji sam ugradio na ,,klepesto''





naravno, da imam i dodatak zvani ,,kartu citaj, a seljaka pitaj''.
,,GPS'' me vodi kroz brtske putice. Puno krivina, saobracaja skoro nimalo. Susta suprotnost nego na Jadranskoj magistrali. Cilj mi je Ravno. Usput zastanem da bi bacio pogled na meni nepoznate predjele





Ispred Ravnog zuta traka sa natpisima ,pazi mine''. Ostatak nedavne ne bas slavne proslosti. Poslije Ravnog ukljucujem se na magistralni put od Mostara prema Trebinju. Tada shvatam da nisam usuo goriva u Neumu (iako sam planirao). Zadnje tankovanje je bilo u Herceg Novom. Bezinske pumpe nigdje. Uh, tu me stize umor, i razmisljanje sta da radim ako ostanem na putu... Stucanje i masina se gasi. Okrecem na rezervu i smanjenim tempom idem prema Trebinju. Valjda ce biti goriva. Konacno, Trebinje, pravac benzinska pumpa. Stigao me je umor, tri noci nespavanja, onda ova briga hocu li u sred Popovog polja ostat bez goriva. Popih pice i nastavih put. Najkraci put bi bio i najdosadniji. Idem preko Grahova...

[wulfy]

Od Trebinja, vozim ka Zupi, tamo skrecem sa magistrale i putem sirene 3m stizem na granicu. na granici, naravno, nema guzve. Na crnogorskoj strani ceka me uspon. KLE voli serpentine



Stizem u Grahovo, tu se put grana na vise smjerova. Pratim putokaze koji me navode na put prema Kotoru. I dalje nastavljam putem sirine puna 3m. A onda, gore na planini, usred nicega pocinje ovako nesto...



Raj za ljubitelje brzih i predglednih krivina, uz to, sa vrlo malo saobracaja i u spicu sezone. Treba paziti na tunele (tri komada) jer na ulazu/izlazu iz pojedinih zna biti raskrsnica, a na ulazu u jedan je i kafana sa naravno parkingom. No, samo treba paziti na saobracajne znakove i sve je u redu. Narocito treba ispostovati saobracajni znak postavljenim u sred savrsene krivine sa tri trake koji ogranicava brzinu na 30km/h. Naime tu se put brutalno zavrsava. Inace to je dionica buduceg puta od Boke Kotorske (Lipci) do Niksica. Put je u izgradnji, a ovo je zavrsena dionica. Dobar put vodi ka Crkvinama (mjesto sa najvise padavina po metru kvadratnom u Evropi)



no ja skrecem lijevo prema Risnu



Jos neki su stali da uzivaju u pogledu (madjarske registracije)



Silazim u Risan i pravac Kotor. Ponovo dolazim u guzve, kroz Kotor kolone vozila koje vise stoje nego se krecu (poceo Refresh festival). Dolazim do Budve i vidim da sam napravio neplanirani djir koji je bio duzine od 420 km. 420 km je dovoljno da se provoza kroz tri drzave. No, da sam taj isti djir napravaio prije dvadeset godina onda ne bi vidio inostranstva. Ovako imam jos po koji pecat u pasosu...

[blazo.milic]

ovo ispade da se najbolje provozas kada ne planiras
sto i jeste kad bolje razmislim