Danas sam sa još jednim drugom napravio dobar krug, Podgorica-Virpazar Starim putem do Ostrosa-Vladimir-Ulcinj-Bar-Sutomore-Podgorica, i ništa tu nebi bilo posebno (naravno osim prirodnih ljepota krajolika kroz koje smo prolazili) da nam se na svakom zastanku koji smo imali, nije neko od motorista, koji su tuda prolazili, zaustavio i pitao da li imamo kakav problem i treba li pomoć.

U povratku, negdje iza Sutomora, moj Guzzi je počeo da štuca (malo začepljenje karburatora koje je relativno brzo riješeno), i stali smo da na brzinu pročačkamo dizne. Već je pao dobar mrak, kad pored nas prođe jedan skuter, prošao nas jedno 20-tak metara, staje, okreće se i dolazi do nas naš kolega "GROZNI" i na standardno ljubazan način pita treba li kakva pomoć i odmah se nudi da pomogne.

Ovo sve sam naveo jer sam divno iznenađen ljubaznošću i spremnošću da pomognu, svih motociklista koje sam danas sreo uz put, a bilo ih je mnogo, čak i jedan bračni par iz Njemačke na KTM-ima, je stao i malo popričao sa nama dok smo bili negdje visoko iznad Skadarskog jezera.

Divni običaji i divni ljudi.

P.S. Grozni hvala još jednom

Bravo Grozni, mada ti je to normalna pojava svuda...

To me podsjetilo na jednog starog motociklistu iz (mislim) Vojvodine koji je na popusi stanovništva u rubrici nacionalnost htio da stavi: motociklista (biker).

Zašto je htio da napravi vidi se iz tvog prvog posta.

što reče Gasho, to je manje više svuđe tako kad su bajkeri u pitanju solidarnost je jedna od ljepših stvari kod bajkera

E ljudi to je stvarno jedan fenomenalna stvar.
I drago mi je sto je i kod nas to pocelo da bude normalno.
Svaka cast

Svaki put i svugdje mi se desava ista stvar, mnogo dobar obicaj.
Ako hocete da izbjegnete to jedini spas je FOTOAPARAT U RUKE i onda vas samo pozdravljaju.
Salim se ali u tim situacijama stvarno mozete racunati na pomoc bajkera i to svugdje