Počinje nova sezona, a nešto ne vidim da će biti nekih preventivnih akcija. Od policijskih zvaničnika uglavnom čujemo o represiji. Tim povodom prenosim u cjelosti emisiju Automanija(k) koja se emituje na talasima PONTA radija


1. Koliko često ste ove godine naisli na saobraćajni udes? Ko provodi dosta vremena na putu nagledao se udesa. U Evropi na milion stanovnika godišnje u saobraćajnom nesrećama strada oko 10 ljudi (preko te brojke se smatra da saobraćaj izlazi iz bezbjednih okvira). Kakvo je stanje u Crnoj Gori? Nažalost, po tome smo daleko iznad prosjeka Evrope. Mi smo sa 600.000 stavnovnika blizu cifre od 100 poginulih godišnje.

2. Policija saopštava brojke. Brojke o broju kažnjenih vozača, o broju oduzetih vozačkih dozvola, o broju napisaninih prekršajnih prijava o broju isključenih vozila... Ministar još kaže da je ove godine uvećan broj kažnjenih vozača, ali i pored toga broj stradalih se povećava, ili možda uprkos tome. Nažalost, pokazalo se još jedanput da se efikasnost rada saobraćajne policije ne mjeri brojem napisanih prijava, brojem oduzetih vozačkih dozvola, brojem isključenih vozila... To su samo brojke koje ulaze u statistiku i ne govore nam ništa o sigurnosti na našim drumovima. Šta radi sobraćajna policija?

3. Saobraćajna policija je tu radi nas i naše bezbjednosti. Ona treba da nam pruži dodatnu dozu sigurnosti. Zbog toga, tamo gdje ih ima trebalo bi da su primjetni na drumu. To je uostalom praksa i svih evropskih država. Na taj način ostali učesnici u saobraćaju znaju da su tu i osjećaju se sigurno. Da li je to slučaj sa našom policijom? Imamo li povjerenja u našu policiju?

4. Iskakanjem iz žbuna da bi se naplatila kazna prekoračenja brzine od desetak kilometara ili zaustavljanjem vozila na sred prometne dionice saobraćajni policajac neće pokazati da je tu radi naše sigurnosti. Mi, kao učesnici u saobračaju treba da imamo povjerenja u saobraćajnu policiju. Imamo li? ...

5. Postavljanjem policijskih patrola na relativno sigurne dionice puta, ali sa većom mogućnošću za pravjenjem prekršaja takodje se ne stiče poverenje u policiju. Da, na toj dionici će najverovatnije i manje rizični vozači napraviti neki prekršaj. Tu skrivena policijska patrola iza nekog žbuna koja sa radarom lovi nekoga ko će za par desetina prekoračiti ograničenje brzine svakako ne utiče na poboljšanje bezbjednosti na putevima. To utiče na statisiku o broju kažnjenih vozača. Hoće li vozač koji je na ovaj način kažnjen ubuduće voziti pažljivije? Ili će biti ogorčen postupkom policije? Policija bi trebala da preventivno utiče na vozače.

6. Na opasnim dionicama, gdje su zabelježeni česti saobračajni udesi, gdje prekšaje uglavnom i čine rizični vozači, po nekom pravilu nema saobraćajne patrole. Na taj način bi bilo manje kažnjenih vozača, ali bi saobraćaj bio sigurniji. To bi bila razlika izmedju represivnog i preventivnog djelovanja policije. Ako se stvore vozači ogorčeni radom policije to neće stvoriti preduvjete za sigurnu vožnju. Preventivnim djelovanjem se stiče i medjusobno povjerenje.

7. Ipak, da li je saobraćajna policija kriva zbog ovolikog broja smrtnih slučajeva na našim drumovima? Nije. Ipak saobraćajna policija radi svoj posao. Npr. U Budvanskoj opštini najrizičnija dionica puta se pokazala od Jaza do Lastve Grbaljske. Ima li tamo saobračajne policije? Naravno da ima, jer su očigledno potrebni na toj dionici. Nažalost, to je jedan od ređih primjera. Ali kada patrola stoji na pravcu poslije Markana prema Kotoru gdje je iscrtana raskrsnica na putu (koja ne postoji) i tu hvata prekršitelje onda se kod velike večine stiče utisak da policija nije na putu da utiče na sigurnost, već da se popuni budjet. No, policija ne uzrokuje saobračajni udes.

8. Ako ne možemo da okrivimo policiju, možemo li naše ceste. Kada pogledamo stanje puteva u Crnoj Gori možemo doći samo do jednog zaključka. Katastrofalno stanje. Ko je vozio do susjedne Hrvatske, ili Srbije, pa i Albanije biće mu još jasnije u kakvom očajnom stanju su naši putevi. No, i pored katastrofalnog stanja naše putne mreže ne možemo ih okriviti za ovoliki broj stradalih u saobraćaju.

9. Kakva nam je kultura u saobraćaju? Jesmo li svjesni kada kršimo propis ili nam je to postalo toliko uobičajno da više i ne primetimo da smo u prekršaju. Poštovanje saobraćajnih propisa znači i kulturu u saobraćaju. Upravo je broj stradalih u srazmjeri sa našom kulturom u saobraćaju. Po tome smo na dnu evropske ljestvice. Opet, kultura u saobraćaju je odraz opšte kulture nacije... a to je sociološki problem koji zadire mnogo dublje od problema u saobraćaju. Zato, tu i nije dovoljan saobraćajni policajac da reguliše takvo stanje. Možda da sa njim radi tim psihologa i sociologa. Kultura je problem našeg društva.

9. Zašto se tako ponašamo? Imamo razne izgovore, tipa: policija ne radi svoj posao kako treba, putevi su nam očajni, automobili još gori jer je standard loš, ili nam je automobil premoćan za ove puteve... Pitanje: jesu li to dovoljni razlozi da ne stanete ispred pješačkog prelaza i propustite, recimo, djecu koja idu u školu, ili nekog tamo antipatičnog lika. Opet kultura, pa tek onda i ona saobraćajna.

10. Ova 2009-ta godina protiče uobičajno, a to je da u crnoj hronici skoro svakodnevno čitamo o nekom sobraćajnom udesu. Zajednički imenitelj večine tragedija je brzina. Koga da krivimo za ovakvo stanje u saobraćaju? Nema pravog odgovora, mada najviše smo krivi svi mi. Hoće li biti bolje?. Teško. Ne postoji nikakva najava neke kampanje koja bi pozitivno uticala, a stvari se same od sebe neće rješiti. Kombinacijom svega navedenog u ovoj emisiji zapravo je čudno što nema i više stradalih u saobraćaju. Putevi jesu loši, i na to ne možemo da utičemo, ali možemo da utičemo na kulturu u saobraćaju i to vrlo jednostavno. Krenimo od sebe.

Teshko da ce se ishta rijeshiti u neko dogledno vrijeme....
Kultura, ne na nuli, nego u minusu, kako saobracajna tako i svaka druga...
Ne moze tu nista ni policija, ni stanje puteva, niti nista ne pomaze... sve dok se ne promjeni svijest o sebi i drugima.
A to se mijenja sporo. Jako sporo.

Pozdrav
Vuki, bravo ti ga brate moj. Kao iz knjige da si procitao (obicno kazu Biblije). Sve ti je istina ziva, a rjesenje je po svoj prilici jos veoma daleko...

Trebalo je 16 mrtvih na drumovima CG i 3 mladića iz BP koji su poginili u Srbiji za ovih nepunih mjesec dana da se ipak neko zapita: Kako se može smanjiti ovaj negativan ishod? Malo sam pratio emisiju na RTV Vijesti danas i uglavnom se priča podudara sa ovim textom. Nekako ne mogu da se oduprem dojmu da je punjenje kase ipak važnije nego fluidnost saobraćaja i povećanje sigurnosti istog. Malo logike ne bi bilo na odmet kao npr,čemu tri trake,ravnanje krivina,itd,itd ako se stavi ograničenje brzine od 40 ili 50 km/h? A gdje je ograničenje 70-80,tu radi presretač... Ne,nije to zbog para već zbog sigurnosti

Dok se zaista ne zapne na buđenju svijesti još u osnovnim školama,uz neprekidno "ispiranje mozga" i podizanju kulture,saobraćajne kulture neće biti ništa od svega ovoga,koliko god se pravilo tv emisija ili pisalo po forumima.

Biće zanimljivo pratiti kako će prolaziti CG vozači po putevima Evrope od 20.12. Kako će se ponašati u državama gdje "rođo ne može da sredi",da li će i tamo biti mangupiranja ili neće?

Galiot wrote:Biće zanimljivo pratiti kako će prolaziti CG vozači po putevima Evrope od 20.12. Kako će se ponašati u državama gdje "rođo ne može da sredi",da li će i tamo biti mangupiranja ili neće?

Naputovavsi se u prethodne 3 godine poslom, ustanovih da nasi zemljaci u drzavama gdje "rodjo ne moze da sredi" na volseban nacin postaju svjesni saobracajnih pravila, ogranicenja brzine, vezivanja pojasa, itd. Pitam se zasto?

Na kraju se sve svede na statistiku (brojke), a ona za predhodnih nekoliko godina za crnogorske drumove izgleda ovako:

2004. godine - poginula 91 osoba, teže povrijeđeno 468, a lakše 1.282 učesnika u saobraćaju
2005. godine - poginulo 95 osoba, teže povrijeđeno 483, a lakše 1.459 učesnika u saobraćaju
2006. godine - poginulo 85 osoba, teže povrijeđeno 509, a lakše 1.748 učesnika u saobraćaju
2007. godine - poginulo 122 osobe, teže povrijeđeno 583, a lakše 2.213 učesnika u saobraćaju
2008. godine - poginulo 112 osoba, teže povrijeđeno 517, a lakše 1.956 učesnika u saobraćaju
2009. godina - do sada poginule 92 osobe.

O posranom gripu ubiše a za mjesec dana ode 20 LJUDI i to kad vidite prosek godina sve đeca željna života i neprimjetih neku pretjeranu reakciju državnih organa. Ma strah me bre više da sjednem za volan što se čini .

wulfy wrote:Policija bi trebala da preventivno utiče na vozače.

Policija i utječe preventivno - pa sami priznajete da usporite kada ju vidite! Problem je što vam to ništa ne znači...

Oduvijek mi je bila fascinantna potreba odraslih, punoljetnih, pismenih osoba koje sve znaju i sve mogu - da imaju uzore, da njima netko stalno bude uzor, da im je osigurana preventiva, da ovo, da ono...

Meni to smrdi samo na traženje solidarnosti u vlastitoj krivici - jer policija nije institucija koja služi kao učitelj i instruktor, ili koja ima edukativni karakter, jer policija kao uzor i ne može biti, obzirom ista nije u istoj poziciji - nemaju ista prava i obaveze - kao i obična vozila i obični vozači. Policija niti u jednoj zemlji nije izjednačena sa ostalim građanima - jer da je, ne bi mogla obavljati svoju dužnost. I malo dijete je učilo u prvom razredu da je policija, zajedno sa hitnnom pomoći i vatrogascima, posebna služba koja ima prednost i prioritet u velikom broju situacija (koje su opisane zakonima).

Zato je malo nejasno - kakav bi to policija trebala biti primjer i kome?

Policija ima svoj djelokrug rada opisan u Zakonu o policiji (ili kako li se već zove u Crnoj Gori - kod nas u Hrvatskoj je Zakon o policijskim poslovima i ovlastima), a isti je detaljnije razrađen u nizu Pravilnika (kao npr. onaj o načinu postupanja policijskih službenika prigodom nadzora prometa na cestama, a i mnoge druge dužnosti policije su detaljno definirane pravilnicima).

I nigdje ne piše da policija ima dužnost ili obavezu ikoga išta UČITI, ili bilo kome složiti kao uzor ili pozitivan primjer!! Policija nije učiteljica, policija nije teta u vrtiću. Policija ima druge poslove od učenja starih konja značenju prometnih znakova koji stoje uz cestu. To oni već odavno trebaju znati i sami, bez policije...

Zato ste bili u auto-školi, zato ste bili i u svim ostalim školama, zato ste polagali ispite u kojima ste verificirali da razlikujete i poznajete prometne znakove i pravila - pa tko bi vam ih poslije još trebao tumačiti, ili vam služiti kao uzor, uz ono najgluplje što možete čuti - "ako može on, mogu i ja..."...

Na prometnom znaku vam sve piše, mislim da svi jako dobro znate što je isti htio reći - znate mu i naziv, i značenje, i moguće posljedice. Također, isto se odnosi i može (mora) reći i za prometna pravila. I u tome se svatko treba zamarati SAMO i ISKLJUČIVO sam sa sobom. Nikakvi uzori, nikakvi primjeri, nikakva preventiva - niste djeca u vrtiću koja galami ako tete nema, i mirna je ako tete ima...

Zašto se zamarati sam sa sobom?? Pa jednostavno zato jer - ako do nečega dođe, ne možete se na niti jednom sudu ispričavati na ikoga i na išta osim na svoj osobni postupak. Ne možete reći da ste vozili brzo - jer se i drugi voze brzo. Ne možete reći da ste pretjecali kolone ili se okretali preko duple pune jer vam se "žuri". Takvi izgovori ne pale, i zato svoje ponašanje u prometu i ne treba oblikovati kroz takve filozofije.

Mislim - možete reći što hoćete, ali to vas ne oslobađa krivice. A u tome je poanta.

Sledge, sve si ti ovo fino iznio i uvio, al ti moram reć da si slijep pored očiju kad pričaš ovako stvari.

Naime, ako oćeš da kažeš da policija, kao velika sila države, ima pravo da prolazi kroz crveno, da vozi bez uključenih farova, bez vezanih pojaseva, da prelazi ograničenja koja su propisana saobraćajnim znakovima, da voze bez kaciga, da tolerišu kolegama kad ih zaustave a obične građane terorišu... i još da ne nabrajam koliko stvari, a sve to bez uključene rotacije - mislim da nemaš pojma o čemu pričamo mi ovdje. Svataš li ti da mi naše saobraćajce iz zajebancije nazivamo žbunari, jer ne možeš vjerovat đe se oni sakriju nebi li te uvatili radarom i ispisali svakojake kazne za prekoračenje brzine u nenaseljenom mjestu đe je ograničenje na 60 a ti si vozio 75.

Za presretače imam mišljenje da treba da odgovaraju ako se nekom nešto desi u toku jurnjave jer, po meni, nije im posao da te jure nego da te snime i jave sledećoj patroli koje vozilo da zaustave. Zamisli napaljenog momka koji vozi bijesno auto, ima društvo u kolima i presretač ga snimi i vozi mu u branik. Mali nema pojma da je to policija i misli da se neko primio da se trkaju... i što se dešava tada? ne treba ti puno mašte...

Policija TREBA da bude najbolji prijatelj svakom normalnom građaninu, i tako su nas učili u školi, a ne najveće zlo svakom i da se strahuje od nje

Ice samo dzabe trosis energiju

"Polizei Dein Freund und Helfer"



Ovaj logo ima na svakom policijskom autu u Njemackoj i policajci se upravo tako i ponasaju dok se kod nas ponasaju kao da im je znacka od djeda ostala