i neutešna stromerska družino,
brat moooj više nije medju nama,
srce moje obuze mi tama.
Trudim se iz žila ne preseć sebi venu,
Izustih samo ovo u tužnomu trenu:
...BRAT MOOOJ, BRAT MOOOOJ
OTIŠO JE ONAJ LEPI
STROMAŠ TVOOOJ, STROMAŠ TVOOOJ...
Na iste smo skupove zajedno odili,
iste mi smo đ'ojke zajedno smorili,
isto su nam tekli ti stromerski dani,
od sveg samo osta gorka so na rani,
i stih tužan, eto, glavom da odzvanja,
ko sekira posred sirovoga panja:
BRAT MOOOJ, BRAT MOOOOJ
OTIŠO JE ONAJ LEPI
STROMAŠ TVOOOJ, STROMAŠ TVOOOJ...
Kako sebi samom ja da priznam sada
izgore mi duša od čemera i jada,
Kratko im'o sam ja motor najbolji na svetu
sad eto kunem tu sudbinu kletu.
Od svega samo osta ova pesma tužna,
na sudbu da seća to je dužnost nužna:
...BRAT MOOOJ, BRAT MOOOOJ
OTIŠO JE ONAJ LEPI
STROMAŠ TVOOOJ, STROMAŠ TVOOOJ...

Tvoj neutešni brat Irfan



