Povod za ovu (relativno kratku) turu je bio koncert Davida Gilmoura u Puli, koji se održao 12.09.2015...
Zanimljivo je to da sam karte za koncert kupio prije više od pola godine, kada još uvijek nisam ni imao položeno za motor, niti kilometar iskustva na motoru, ali sam nekako znao da ću otići motorom i nisam odustajao od tog plana
Pošto sam svakako početnik, plan mi je bio da ne vozim iz "cuga" do Pule, već da to razbijem na po dva dana u svakom pravcu, i da maksimalno uživam u vožnji bez žurbe...
Uz to sam svakako išao i sa saputnicom i stvarima, pa se nisam samo ja pitao
Dakle da počnem... (Saputnici sam dao aparat, nisam se opterećivao fotografisanjem, tako da nema možda previše fotki, al biće bolje sledeći put...)
Polazak je bio u četvrtak ujutru (10.09 oko 8:30) iz Kotora... Tokom noći je padala kiša, bilo je tmurno jutro, put pomalo vlažan...
Na granici je bilo gužve, međutim obilazimo kolonu i završavamo sve brzo bez problema... Kiša nas malo prati i oko Dubrovnika, a prva planirana pauza je bila Neum... U Neumu se razvedrava, i obećava dobar ostatak dana...
Plan je svakako bio da ne vozimo autoput, iz prostog razloga što ne žurimo nigdje, a i motor ne može baš iskoristiti prednost autoputa (jbg jedan cilindar
)Iz Neuma nastavljamo Jadranskom magistralom, preko Makarske i Omiša, do Splita (većini vas dobro poznata magistrala, nije bilo previše gužvi, odlični uslovi za vožnju)...
Bio sam tokom prošle i ove godine nekih 7-8 puta u Split, kolima svaki put, napokon da dočekam da ga parkiram na čuveni parking za motore
Nakon pauze za kafu, i tradicionalnog obilaska City Centra One
predveče odlazimo do smještaja koji se nalazi u Zaboriću blizu Šibenika...Malo primorsko mjesto, idealno za odmor - nažalost nemam fotografija, osim jedne iz sobe...
Inače, ispostavlja se da žena kod koje smo uzeli smještaj (random preko Bookinga) je djevojački isto Mijanović kao ja, i reče mi kako je njoj otac pričao da su davno došli iz Crne Gore, itd... Uglavnom moja daleka rođaka nije živa htjela da mi naplati i zaista me dočekala i ispratila kao svog najrođenijeg... Kuća se nalazi na samoj obali mora, ima parking u dvorištu, i ukoliko neko traži smještaj blizu Šibenika na obali mora, moja topla preporuka za gospođu Sandru (+385915240716).
Narednog dana (petak, 11.09), nakon kafe sa Sandrom, pozdravljamo se i nastavljamo svoj put Jadranskom magistralom prema Rijeci i krajnjoj destinaciji Puli...
Idemo pored Zadra, planirana prva pauza za ručak u Karlobagu...
Inače, moram da napomenem za one koji ne znaju, put Zadar - Karlobag - Senj - Rijeka je savršen za vožnju, mješavina blagih i nešto oštrijih krivina uz samo more, odličan asfalt, i više bajkera nego kola... Uz to primjetna je saobraćajna kultura, ljudi su navikli na bajkere, svi se pomjeraju u desno kada ih sustigne motor, itd... Naravno, zvuči nevjerovatno
Svraćamo kratko u prelijepu Rijeku (doduše u tržni centar kratko) i u sumrak stižemo u Pulu... Išli smo preko Opatije, i divni su predjeli i pogled, nažalost nema fotki
U Puli dolazimo kod smještaja koji je na samo par minuta od Arene, i ispostavlja se da je i ovdje gazda Crnogorac, Radulović iz HN... Daje nam čak da parkiramo motor u box u dvorištu zgrade, tako da je skroz bezbjedan... Još jedno pozitivno iskustvo, tako da i ovdje ću preporučiti smještaj kome treba u Puli, blizu starog grada, sa parkingom - Zoran i Nada (+385921410436).
Sledećeg jutra (subota 12.09) pošto smo odmorni, odlučujemo da odemo kratko do Slovenije pošto je blizu, a svakako sam željeo da posjetim Piran jer mi je tu nekada baba živjela i imala kuću... Tako da krećemo ujutru, prva destinacija Piran... Takođe ne koristimo autoput, već normalnu magistralu...
Ovdje bih samo napomenuo da smo ušli u Sloveniju na maloj granici koja ide ka Portorožu, i nikakvih problema nismo imali (pošto je Poka ranije imao problem na maloj granici ka SLO pa je morao autoputem)... Jedino su nam malo duže zagedali pasoše
Prolazimo kroz Portorož, divno sređen... Slovenci imaju baš malo obale, ali su je zato pošteno sredili...
Stižemo u Piran, kojim sam zaista oduševljen... Prelijep mali gradić, prosto mi je žao što je baba svojevremeno prodala kuću, mada su neka druga vremena bila...
Na trgu je neka promocija-prodaja italijanskih proizvoda, među kojima i mortadela od 250 kila
Nakon Pirana, nastavljamo do Kopra, gdje nakon pauze i kafe se vraćamo nazad u Pulu, pošto je predveče koncert...
Inače ovaj kratki izlet do SLO bi bio nemoguć kolima za ovako kratko vrijeme, jer su gužve na granicama bile ogromne, pogotovo na Kaštelu... Samo jedan djed Njemac se drznuo na granici put mene kolima iz suprotnog smjera, vjerovatno nervozan što je dosta čekao a ja tako lagano zaobilazim kolonu... Vjerovatno je mislio da sam iz neke od zapadnih zemalja pa je htjeo da se malo pravi pametan, a ne zna da sam iz "divljačke" CG i da sam bio sAm rado bih "porazgovarao" sa njim pored puta... Ovako sam ga samo iskulirao...
Popodne se vraćamo u Pulu, obilazimo malo grad i Arenu, kako bi se raspitali kad se otvaraju kapije itd...
Oko 7 i nešto ulazimo u Arenu, koncert je zakazan u 8:30... Inače, još jedna meni rijetka scena je ta da security na kapiji ljubazno odgovara ljudima na engleskom gdje je koji ulaz itd (porediti sa našim securitijima iz NK na festivalima itd), kao i da ljudi normalno ulaze na koncert, bez guranja, svađi... Svako sijeda na svoje mjesto, itd... Totalno sam iznenađen kulturom
Organizacija i produkcija je na visokom nivou, koncert počinje tačno u 8:30:00... Zaista spektakal, koncert urađen u klasičnom Pink Floyd-ovskom stilu, puno efekata, i maestralni David Gilmour... Možete ga voljeti ili ne voljeti, jedno je sigurno - da je među najboljim gitaristima svih vremena...
Nakon 2 i po sata čiste muzike i pola sata pauze, spektakl se završava tačno u 11:30... Kratka šetnja kroz grad, gotovo je sve zatvoreno ili se zatvara, jedna nađosmo jednu pekaru pred zatvaranje da uzmemo nešto za jelo
U nedjelju ujutro (13.09) krećemo nazad... Plan je da popjemo kafu u Rijeci, nakon toga ručak u Karlobagu i noćenje u Trogiru...
U Rijeci srećemo dosta T-Max-ova, valjda su se vraćali sa nekog okupljanja... Tako da se stariji brat pridružio družini
U povratku smo prije Zadra odlučili da poslušamo navigaciju (opcija da se izbjegavaju autoputevi, i da se traži najkraći a ne najbrži put) pa smo napravili prečicu preko nekih sela... Naravno, ne može se porediti sa Jadranskom magistralom, ali lijepo je nekada vidjeti i neke predjele koje ne bi inače vidjeli da smo žurili...
Nakon kratke pauze za kafu u Šibeniku nastavljamo takođe prečicom preko brda do Trogira, gdje stižemo u sumrak...
Trogir prepun turista i živ do kasno u noć... I ovdje smo imali sreće sa smještajom, vrlo prijatni ljudi, sa velikim dvorištem odmah kod mosta koji povezuje ostrvo Čiovo sa starim gradom Trogirom... Da ni njih ne preskočim - Anton (+385916526462).
U ponedjeljak ujutro (14.09) povratak kući, kafa u Splitu, i onda dobro poznatom Jadranskom do Neuma na ručak i onda nazad do Kotora...
U sumrak ulazimo u Boku, gdje nas dočekuje divan jedrenjak...
I to bi bilo to...
Ukupno 1.850km...
Motor se odlično ponašao, uz fantastičnu potrošnju iako je bio natrpan, sa dvoje putnika...
Pun rezervoar je imao domet od nekih 500km, a ja sam obično stajao nakon 400km prije rezerve da dopunim...
Inače, kao što pomenuh negdje na početku, tek sam u aprilu položio i sjeo prvi put u životu na motor od 200 i kusur kila i 660 kubika (ne računajići saputnika i prtljag)...
Ove sezone sam prešao preko 12.000km, većinom lokala, uz po jedan izlet do Zlatibora, Dubrovnika i Trebinja (pošto sam tablice za motor dobio tek u avgustu)... Bilo je planova da se pođe i do Rumunije, ali to ćemo ako bude zdravlja dogodine... A možda bude i neki izlet do Poljske, vidjećemo...
Dakle, svi vi koji se razmišljate o motoru, nemojte čekati, sve se može kad se hoće i kad se dobro isplanira... Ne može se uporediti putovanje motorom i kolima...
Kako vrijeme neumitno prolazi, završiću ovaj putopis stihovima od Floyda "Time":
"You are young and life is long and there is time to kill today.
And then one day you find ten years have got behind you.
No one told you when to run, you missed the starting gun.
So you run and you run to catch up with the sun but it's sinking
Racing around to come up behind you again.
The sun is the same in a relative way but you're older,
Shorter of breath and one day closer to death.
Every year is getting shorter; never seem to find the time.
Plans that either come to naught or half a page of scribbled lines
Hanging on in quiet desperation is the English way
The time is gone, the song is over,
Thought I'd something more to say..."
