sjeti da mi kaze da je sezona istekla i da sam ja pisao penisu pjesmu, tako da se ja malo najedih, ne mnogo, i
digoh ruke od te rabote sve do sad.
Od prilike ovo ovako izgleda...
Poslije vise mjesecnog mastanja i dvosatnog planiranja desi se i put do Alpa i nazad. Protagonisti ja i Dragan
Martinovic (nekima poznat kao Bajica), sedam dana, sest noci, nekih 3200km i nekoliko drzava.
Ideja je bila da se vidi dobar dio passova, a ujedno da se vide i gradovi na putu do tamo ili konkretnije mjesta u
kojima cemo odsijedati. Vec u startu smo odlucili da odsijedamo u centar svakog grada u koji odlucimo da nocimo tako
da nebi morali da po parkiranju vise diramo motore do sledeceg dana. Spisak gradova bi izgledao od prilike ovako:
Ljubljana SLO, Lienz A, Insbruk A, Madona Di Campiglio IT, St. Moritz i Trst IT (ovo je jedino mjesto gdje smo
odsjeli na periferiji i to da budem precizan, nekih pola kilometra od granice sa Slovenijom).
Sad za ekipu koju interesuju finansije, zlatno pravilo /100 eura dan/ se jos jednom dokazalo u svim slucajevima lise
St. Moriza (tu vec sva pravila ne vaze, da prezivite dan treba izmedju 200 i 300, a da ga pristojno provedete mozete
slobodno da nadjenete par stotina jos a mozda i cetvorocifren broj nebio bio na odmet). U principu hoteli su nas
stajali oko 50 eura po osobi (ne racunajuci St. Moritz), gorivo malo skuplje nego kod nas (osim Svajcerske dje je litar skoro 2 eura) ali
osjetno kvalitetnije, tako da se ta cijena dovodi u pitanje koliko je u realnosti stvarno skuplje. Cijene hrane su
malo vece, ali ako ste ikad bili u BD u toku sezone onda ce vam ovo biti sasvim normalno, mozda cak i jeftino.
Toliko o pametovanju i besjedi, krenusmo 30 Jula, Dragan iz CT, ja iz PG (oko 6 i 30), direto Trebinje dje stajemo
na prvu pauzu i dorucak.
Poslije pauze, prema Ljubinju pa na auto put. puni gas prema Rijeci. Na mjestima dje smo dopunjali goriva zatekosmo
imitaciju R2D2, losu ali ipak vrijednu pomena. Cak i vozac se potrudio da odradi posao, imase bradicu i liniju ali
on vec nije bio vrijedan slike.
Jos po koje stajanje...
Kod Delnica se odvajamo i pravac granica sa Slovenijom. Bez problema ulazimo u EU. Malo prije Ljubljane nas hvata
malo kisice i tu sa kolegom na Trans Alpu se sklanjamo da navacucemo kisna.
Ubrzo i staje kisa, taman pred ulaz u grad. Pratimo znakove za centar i tamo trazimo hotel. Nalazimo smjestaj u samom
centru i ostavljamo motore u garazu, kratko odmaranje, skidaju se svecane odore, oblaci se nesto komotnije i idemo
malo da prosetamo. E sada, ako se sjetite onog bureka u Trebinje, od tada do Ljubljane (u tom momentu vec nekih 20h) navece nista se
konkretno nije jelo. Red je bio da se nadoknadi. Recepcioner pominje neki meksicki restoran u blizini hotela i
kaze da se tamo dobro jede. Ukratko, to je bio jedan od boljih, ako ne i najbolji savjet koji smo dobili za vrijeme
puta. Znaci, grandiozan T-Bone steak, nekih pola kila vrhunskog teleceg mesa, medium done, sa A1 sosom (gurmani sam
siguran da su upoznati sa cuvenim A1 BBQ sosom), i jos nekim svakojakim dodacima sa strane (docim mogli su da ga posluze bez icega opet bi bio podjednako dobar). Vec prvi dan sam odusevljen i razbijen, ovaj put od hrane. Sve propusteno za taj dan sto se hrane tice, je posteno nadoknadjeno
)) Poslije toga pada dvocasovna setnja gradom, jer se ni jedan od nas nije usudjivao da ode u krevet poslije takvog obroka. Posto smo
malo dozvolili to da se slegne ide se na pocinak.
Sjutra ujutro opet setnja gradom
Pogledaj te im sramotne kontejnere za smece, neka sto su ih obojali no nema menija ispred njih koji naslucuje
sadrzaj. Nema kao nasih kontejnera, dje se sve uredno odlaze pored, da smo transparentni pred drzavom i komsijom.
Ovdje obratite paznju na stanje ovih bicikala.... primijeticete da ni jedno nije 450tobrzinac
)) Da ne pominjem koliko se inace tamo bicikla voze.
PAkovanje, odore na sebe pa polako prema Austriji. Prije nego stignemo tamo, svracamo do Bleda.
I Kranjska Gora se ne propusta. Tu naravno posjecujemo cuvenu skakaonicu na kranjskoj gori. Od tog momenta sticem
posebno postovanje za ljude koji se usudjuju da se popnu na nju a kamoli da skoce sa nje. Oni koji su to vidjeli
znaju o cemu govorim, oni koji nisu.... samo cu reci da slike i video prenosi su daleko od onog kako to izgleda kad
stanes ispod nje, a mogu zamisliti kad sjednes na startnu rampu i cekas da krenes...
Prelazimo u Austriju i jednino sto se mijenja je to da vec nas niko vise ne razumije, sto naravno nije lose, cak sto
vise
Sad vec poznavanje stranih jezika pocinje da bude od koristi. Inace od svih zemalja Austrija mi se najvise svidjela. Putna infrastruktura (makar ono sto smo mi prosli) je odlicna, priroda fenomenalna, van grada ogranicenje
100km... sto hocete vise
Pred Lienz bas kao dan ranije nas hvata kisica, ali ovaj put manja tako da ne oblacimo kisna.
Punimo gorivo da nebi to morali da radimo sjutra dan i trazimo hotel. Best Western u centu Lienza, 50e po osobi sa
garazom... bez daljeg trazenja ostavljamo motore i ide ista prica kao od dana prije, na zalost bez dijela sa
steak-om
Ne shvatite pogresno, jeli smo dobro, ali ne TAKO DOBRO )) Setnja gradom, pa spavanje. Ujutro opet setnja
Interesantan cetvorotockas sa kojim smo dijelili garazu
Pakovanje i sada krecemo prema onom zbog cega smo i dosli. Sad pocinju pasovi. Naravno prvi je Gross. Od ovog
momenta ideja o llijepom dobija novu dimenziju. Da nebih pametovao, samo cu reci da slike mogu samo djelimicno da
priblize kako tamo vidjeno izgleda i samo su mali dio onog sto smo prosli. Zaista se mora otici i vidjeti da bi se
razumjelo zasto su Alpi destinacija za motorcikliste iz cijelog svijeta.
Na rampu placamo 19 eura ulaz za motor (29 za cetvorotockase), i svaki cent placen za ovaj put vrijedi. Impresivno je to da je
put tako dobro napravljen da nema ni jednog krpljenja a kamoli rupe na takvom terenu.
Nastavljamo dalje
I stizemo na Gross
))
Nastavak slijedi
