August trip, Alpi 2011

[jagerbd]

Kako je bezobrazan ovi Djole...
sve cekam kraj putopisa pa da izrecem rijeci hvale, a ovako samo
BRAVOOOOO :p

[djodja]

I doslo je vrijeme da krecemo sa Grossa. Destinacija je Insbruk.











U toku voznje smo vidjeli i lavinu, moze se vidjeti na donjoj slici. Ako obratite paznju, na trecoj liniji snijega
sa lijeva se moze vidjeti snijeg koji se spusta. Uzivo je izgledalo fenomenalno.



Sledeca scena je takodje bila fantasticna. Stali smo da se umijemo i Dragan je pomeno da mu se ucinjelo da je vidio
par momaka kako se spustaju na longbordovima, na cem sam odgovorio da je nemoguce, jer po mome nema sanse da bi
mogli da se spustaju i kontrolisu brzinu na ovakvom putu a da ne pominjem saobracaj.... kad ono









To sto su oni radili sa bordovima je bilo za za svaku pohvalu sa aspekta slucajnog posmatraca, docim sa aspekta
slucajnog posmatraca koji je razmislio malo o tome sto rade, onda je to izgledalo vrlo suicidno jer su kocili tako
sto su slajdovali a za isto im je bila potrebna cijela traka, nekad i dvije. Prodjose oni, mi im mahnusmo pa za
njima.









U svakom slucaju put do i sa Grossa je mnogo dobar u bilo kojem pogledu i zasta ga treba odvoziti. Na putu prema
Insbruku smo prosli pored nekog vodopada, docim ne mogu mu se sjetiti imena. U svakom slucaju, izgleda bas dobro i
u koliko budete prolazili obavezno pogledajte.









Odatle nastavljamo dalje. Sva naselja su fenomenalna jer svako naselje prati taj planinski stil kuca i nacina na
koje su one dekorisane (citajte okicene cvijecem)





Predvece smo stigli u Insbruk. Opet trazenje smjestaja u centar grada, motori se parkiraju u garazu, odmaranje i
setnja.











I jedna prije kretanja



Ujutro smo preskocili jutarnju gimnastiku, pa smo se odmah spakovali i krenuli prema Italiji. Sledeca stanica je
bila Cortina di Aampezzo.











Da ne ponavljam kakav je put do tamo, ili mozda kakva je priroda do tamo, sad vec gledam sto je manje i vise
fenomenalno U Cortinu stizemo u popodnevnim casovima. Naravno prelaz iz Austrije u Italiju je bas osjetan.
Kultura u saobracaju je znacajno drugacija, ugostitelji su drugaciji, genereralno sve je drugacije. Sada, nebih
rekao da je negdje bolje u odnosu na drugdje, jer zaista sve prodjeno je mnogo dobro, ali ipak moram da kazem da mi
je Austrija malko draza kada su u pitanju voznje motorom







Poslije malog odmora i naravno rucka, nastavljamo dalje. Sledeca stanica passo Sella. Inace prolazili smo pasove za
koje nisam ni znao da su tu, vec kad dodjemo na njega samo procitam znak na koji se navodi da je prelaz i ime istog.
Na dosta njih nismo ni stajali.















Inace passo Sella mi je najljepsi prelaz na koji sam bio. Mozda nema najbolji put do njega ali priroda je zaista
fenomenalna i taj prelaz ne treba propustiti.







Inace sliku gore su napravili dva drugara koji su imali cca 60tak godina i gore su dosli biciklima.... da da,
biciklima. Poslije toga se nisam usudjivao da kazem da sam se umorio )))

Sledeca stanica Madona di Campiglio





Tamo dolazimo u nekim predvecernjim casovima. Ista prica kao od prije, nalazimo hotel lagano i na moje iznenadjenje
po vrlo pristupacnoj cijeni s obzirom gdje smo odsjeli. Ikreno ocekivao sam da cujem neku cifro od 80, 90 eura po
osobi, docim za 50 smo dobili opet prelijep hotel u centru sa garazom. Ovo je hotel u kom smo odsjeli.



Madona je zaista mnogo lijepa, i s obzirom da je bilo ljeto, bas je bilo mnogo ljudi tamo. Naravno vecina gondola je
radila. Kad smo kod uspinjaca, zaista nema broja koliko sam ih vidio. Stotine mnogo dobrih skijalista i podjednak
broj liftova koji vode do mjesta do kojih se nekad jedva nazire kraj uspinjace. Nego jos po koja slika iz Madone.









Uz malo kreativnosti i rampe izgledaju dobro





Ujutro poslije setnje i soka pada pakovanje i nastavljamo dalje. Cilj tog dana je bio Stelvio i sve izmedju.















Ako bih morao da se odreknem necek u sledecem putu onda bi to bio definitivno passo Gavia, prvo put do gore je jako
los, pun rupa i vrlo uzan, s druge strane pratila nas je tako gusta magla da nista nismo mogli vidjeti sem znaka za
prelaz. Na slikama se moze od prilike vidjeti o cemu pricam.







Na Giaviu se nismo mnogo zadrzavali. Sada slijedi Stelvio













I stigosmo na Stelvio. Iskreno, stelvio je mnogo lijep, ali definitivno ga nebih stavio na vrhu pedastala osim po
nadmorskoj visini. Put do Grossa mi je bio bolji, priroda Selle mi je bila ljepsa, docim ne shvatite me pogresno,
Stelvio je definitivno nesto sto se ne smije zaobici, samo hocu da kazem da ostali pasovi su podjednako interesantni
za vidjeti.











Posto je kisa cas padala pa stajala, na Stelvio, nismo se dugo zadrzavali. Destinacija tog dana je bila St. Moritz.
Odmah po spustanju sa Stelvia ulazimo u Svajcersku i poslije manje od sat voznje nes docekuje kisa. I to ne stedi,
cak u jednom momentu pocinje da pada grad. Docim to nas nije sprijecilo da stignemo gdje smo namjerili, jer domacini
su nas odusevljeno primili. Svaki euro je dragocjen i njima treba mnogo Dalje necu komentarisati St. Moritz, samo
sto bih ostalima preporucio je da dobro jedu, napune gorivo prije nego dodju tamo, dodju oko podna da bi za dana
mogli da odu, u protivnom pripremite novcanike

















Ujutro smo malo setali spakovali se u puni gas za Italiju. Sada je vrijeme da se krece prema kuci. Destinacija za
taj dan je bila Lago di Garda i grad Simeone.









Na putu do tamo na benzinskoj srijecemo drugara iz Zagreba na GSR-u sa senf felmama (ovo nije bio komentar ni moj ni
Draganov ) koji ce dio puta nastaviti sa nama.











U Edolo rucamo i tu se rastajemo sa kolegom. On kuci a mi dalje



Oko nekih sest popodne, stizemo u Simeone i tamo nas docekuje fenomenalna guzva i nekih 40tak stepeni. Ako napomenem
da su nas to jutro ispratili sa 10 stepeni onda vam je jasno da ova promjena nije bas naivna ))





Po dobrodoslici i po malom dogovaranju zakljucujemo da produzimo za Sloveniju jer u Simeone je velika guzva, toplo
je i ponajvise, svi motori su zakatanceni u sto katanaca (pogodite sto je odavde bilo kljucno). Poslije komentara da
nismo dosli u Budvu da lezimo (bas je podsjecalo na ulaz u stari grad ako ne uzmemo u obzir gomilu katanaca) sijedamo na motore jer svega je 300totinak kilometara do Kozina. Naravno, auto put se odmah hvata i puni gas prema Veneciji i Trstu. Pred Trst nekih 50ak km nas hvata kisa, ali uz dobro kisno odijelo i
ne smeta mnogo. U Trst stizemo oko nekih 10 sati i spavamo na samoj granici Slovenije i Italije sa strane Italije.
Ideja je bila da se spava u Kozinama, ali posto je bilo kasno i posto znam kolike su Kozine, prvi smjestaj koji smo
vidjeli je bio nas i nismo se pokajali. To je ojedno jedina noc dje su motori proveli na otvorenom. ujutro dorucak
pa spremanje.









Naravno, cilj tog dana je bio da stignemo kuci. E sada moram da budem iskren, emocije su bile razlicite. Sada ako
kazem da mi se nije islo kuci, znam da ce da uslijede komentari svakojake vrste i da ce neki na njih da se odnose na
moje novo bracno stanje, tako da cu da kazem da mi se vozilo jos koji dan malo vise nego sto mi se islo za PG
Naravno u povratku se svraca u Dainese outlet (nije mi jasno zasto bas outlet kad su cijene iste kao svugdje drugo,

mozda sam ja dosao u lose vrijeme). Odatle izlazimo sa majicom i sa parom rukavica. Nastavljamo dalje. Sledeci stop
je naravno Top Cars, tamo sam na FZ6 (sada kod druga Mikelija) zamijenio gume i bio odusevljen uslugom. Naravno i
ovaj put momci iz Top Cars su bili super usluzni. Iako nismo kupili nista dobili smo par savjeta kako da izbjegnemo
guzve na auto putu, tako da umjesto da idemo odmah na auto put, vozimo jadranskom magistralom sve do Zadra. I to smo
se tako dobro izvozali jer vec od Rijeke guzve nije u opste bilo, to je mozda i najbolja voznja na ovom putu, ko je
vozio taj put zna o cemu pricam.





Poslije Zadra idemo na auto put i tu je vec ona prica sa pocetka samo u smjeru ka kuci





Sada vec po noci vozimo od Ljubinja prema Trebinju ali tempo se ne popusta. U jednom momentu lisica prolazi iza
Draganovog i ispred mog motora, cisto da nam se javi i puni gas u sumu. U Trebinje pada odmor u kafe kolege bajkera,
koji je naravno kao i uvijek nas super srdacno docekao.





Odatle pravac CG. Ljubazni granicari kao i uvijek i bas im je drago da cuju a smo bili da setamo a da oni sjede u
njihovim kucicama, ali sto da se radi, idemo dalje. U NK stajem da punim gorivo i prvi put u zivotu me docekuju
zurka da benzinskoj pumpi. Da, dobro ste culi, cepa muzika puni gas, pitah gospodina koji sipa gorivo "jeli se sto
pridalo", docim on rece da neko nesto slavi i ne bi bas ovijen slavljenickim duhom. Mislim da je htio svudje drugo
biti sem tu dje je. Kako god, sipam gorivo i pravac Podgorica. Drugar Dragan i ja se rastajemo bas onamo gdje smo
krenuli. On pravac za CT, ja pravac u garazu, parkiram motor pa u taksi i kuci. Instrumental tabla govori pet sest
rijeci o vremenu dolaska i predjenoj kilometrazi:)



I naravno, vec sjutra dan mi se islo opet

[Filip]

Svaka cast, prelijepo putovanje. Kad ocovjek ovako nesto dozivi i vidi osjeti se bogatijim, u nekom drugom smislu....

[bokibd]

Cestitam, kolega uspjesno si se zarazio virusom "alpipassus" ) Na zalazt za ovu bolest ne postoji lijek. Sreca je sto ovaj virus nije smrtonosan, vec podstice covjeka da zivi "punim plucima". Simptomi se mogu ublaziti jednio odlaskom u Alpe barem jednom godisnje.

Svaka cast!!!!

[DUKA]

bravo jos jednom.

za uzivalje alpima definitivno avgust.

bio sam prije mjesec dana i nijesam vidio nista. samo maglu, i kisu


super slike djodja.

[SlavkoPejovic]

...iako sam vec "odgledao" putovanje, jos je ljepse kad se lijepo opise... Brao "vi" ga...

[Luchka]

momci, ostavili ste me bez teksta...respect!

[Ljubishnja]

Prelijepi predjeli,samo rijeci pohvale
i po malo ljubomore....

[Charo]

fenomenalno!

[kojot]

Svaka cast, super putopis