Citav put nam je i bio u tom stilu, po danu da vozimo a kad mrkne da trazimo kakav konak.
Mislili smo svratit malo u nezaobilaznu postaju Zmajevo ali je domacin bio, kumovskim obavezama sprijecen, odsutan.
Posto smo krenuli u petak kasno popodne vozili smo dok nije pala noc i nakon nekih 400 km uzeli hotel u mjestu Jihlava negdje na pola puta izmedju Praga i Brna
U subotu nastavljamo dalje i sve biva u redu dok ne stigosmo do Budimpeste dje izgubismo 2 debela sata u zastoju zbog velikih radova na zaobilaznom autoputu i sirenja mosta na Dunavu
Prodjosmo i to i stigosmo u neka zla doba na Madjarsko srpsku granicu gdje nije bilo ama bas nikakve guzve. Ja kao primjeran stanovnik Balkanskih predjela navikao na svakakve kontrole stajem a Detlef, na drugoj prolaznoj rampi, prolazi nonsalantno pored madjarskog policajca bez namjere da stane dok se ovaj ne razdra i Detlef ka ukopan zastade i cudi se kao nesto. Polako , rekoh, druze .... nije ti ovo 1941. godina, promijenila su se vremena. Ne bi mu nesto jasno, mislio je da mu se djed nije dzabe mucio
Posle ulaska u Srbiju vozimo, uz kratku "burek" pauzu kod Subotice, do Lipovackih suma gdje nocimo u prelijepom hotelu "Konak Knezevina" i posle dorucka krecemo prema Kokinom Brodu gdje nas, na Zlatarskom Jezeru, cekaju Blazo Milic i Dusko "Kojot" Draskovic.
Kad smo ustali vidjeli smo da je pocela je, ali bas jako, da pada kisa i ja resavam da uzmem duboke Daytona cizme jed su one za ovakvo vrijeme strava. Otvaram kofer, vadim cizme i vidim da nesto ne stima .... zagledam i vidim da su mi cizme popustile na savovima
...nista mi nije jasno... oblacim ih i tek tada vidim da sam uzeo stare Alpina Star cizme koje sam kupio prije nekih 10 godina za turu u Dolomitima i secam se da sam ih i tada, nove, psovao jer su, a nisu smjele, pustale vodu i od tada sam ih nosio samo po suvom .... ....mislim .... razmisljam .... pada mi Suzana na pamet ... pa nije valjda .... i tek se posle sjetim da ih je Rajko nosio par dana prije toga kad smo dovodili neki motor koji smo kupili i skontam da ih je, magarcina, bacila dje ih je skinuo, u mojoj kancelariji. One ljetnje sam vec bio zapakovao i rijesim da idem u njima ... lijepo. Da skratim pricu, zamalo zavrsise u Zlatarskom jezeru nego mi ih Kojot, onako kulturan, uze i ubaci ih u kantu za smece. Odatle smo vozili do Konobe u Kolasinu gdje je Blazo bio narucio kacamak i svega necega
i posle obilnoga rucka / vecere stigosmo u Podgoricu
