Uglavnom, put je trajao 10 dana a ruta je bila otprilike sledeća:
Podgorica/Albanija/Grčka-Meteori-Solun-Halkidiki-Tasos-Solun/Bugarska-Sofija/Srbija/CG.
Dosta se viđelo i prošlo, ustanovilo se da su Grci za turizam ništa manje lijeni od nas, da i njima manjka vode za tuširanje a i to da su namrtvo slabi sa tuševima na plaže - čitaj NEMA IH. Druga stvar, cijene su im malo jače od naših - niđe se ne može nać smještaj jeftiniji od 40 ojra i OBAVEZNO se moraš cjenkat jer ćeš proć prilično skuplje.
Lijepe plaže imaju, more im čisto, kafane su ok, kokteli još bolji, žene... hm, aj da kažemo ovako da su Bugarke izmislile svijet za Grkinje.
No, sve je počelo ovako...
na Albansku granicu smo već gladni bili mi neki
klasika, Skadar-Drač-Elbasan pa put Ohrida, i kad ste na vrh brda skrenete desno put Korče-a da idete. Onda ugledate Ohrid
prođete sve te dosadne granice a ispred vas znak:
poslije vožnje od cirka uru ipo ukaže vam se ova ljepota...
a kad završite naporan dan na Meteorima poželite uveče da pojedete nešto. Sendvič možda? hmm, ne znam, aj da vidimo kako Grci pišu "sandwich"...
onda slijede teški dani sa obilaskom plaža Halkidikija i malo koktelčića pred spavanje
ok. dosta Halkidikija - misija Tasos!! penjanje na Ferry koji košta za 2 osobe i motor oko 16 ojra ako se dobro sjećam. vožnja do ostrva oko sat ipo sa pticama koje nas prate sve do destinacije
ovakav je tamo pijesak... noge nisu svuđe ovakve, khm...
i jedna žurka koju smo nažalost MOOOOORALI propustit.... apihhhh!!
ali zato NIKAKO nismo smjeli propustiti jagnjetinu u mjestu koje se zove Teologos. Procijenite sami junaci...
no, i toga nam bješe dosta. Uzesmo ferry nazad za kopno, pravac Solun ponovo. Ovaj put riješili da ostanemo noć jer oće đeca u akvapark da se igraju. Od tamo nemamo slika jer - što sa aparatom dok se brčkamo jel? dakle, Solun
đavo nam ne da mira tako da sjutradan odma palimo za Sofiju. Bugarska braća imaju dobre ceste, ok su vozači, a Sofija puna kontrasta. Jedna ulica puna modernih zapadnjačkih radnjica, ultramoderne kafane itd, samo jedna raskrsnica dalje i klošara koliko oćeš. Motor sam parkirao ispred hotela a gospođica sa recepcije me molila da ga maknem odatle jer će mi nestat čim pane mrak. Ne stopira mi se do kuće pa ga mičem
Sofija:
ova kuća je tik uz ultramoderni dio grada, ilitiga takvu ulicu. Centar sami
kad se nagledasmo Sofije uzjahasmo Bembaru i pravac u Srbiju. Uvatili smo krug po Vrnjačkoj Banji. Preporuka za sve koji žele da odmore psihofizički od svega. Za mene premirno
u povratku čujemo se sa jednim seljakom, čitaj Komom, i dogovorimo se da se nađemo u Čačak, malo vožnje, malo ručak pa rastanak. A žao mi čovjeka, vozi KTM...
pa non stop nekog posla oko njega...
sve u svemu bijaše više nego dobro. Provod odličan, vrijeme me poslužilo kao NIKAD do sad. Kišna odijela nismo vadili ni da vidimo jesu li tu a kamoli što drugo
nikakvih problema nismo imali ni na putu ni na granicama ni u gradovima... ama niđe. Što se Tasosa tiče, prelijepo mjesto bez puno halabuke i diskoteka. Ima finih mjesta da se izađe, prošeta, vidi, okupa... i da odmorite dušu par dana od svega. Preporuka!
