ADV week on Bjelasica, avgust 09

[DrMracni]

Prodje jos jedan vikend po prasnjavim bespucima Crne Gore, za koji bih volio da je trajao mnogo, mnogo duze… jedno je sigurno ljepota Bjelasice se ne moze opisati, prvi put sam bio gore I odusevio sam se, defitivno je steta ako ne napravimo u septembru jos jednu voznju, dok snijeg nije zatrpao puteve (sinoc dok sam zatvarao prozor na planinarskom domu ~1750nm, mislim da je snijeg provijavao, ali ajde da te halucinacije pripisemo umoru I makadamskoj bolesti – Tref kaze da je slicna morskoj… )

Znam odakle poceti, od NLB ekipe… NikGold sa prinovom TTR-om, SlowRider sa F650GS-om, Hellboy sa cetvorockasem, Tref sa kawasakijem, Honda xl 500 (Bebo) ali je bio takodje sa cetvorotockasem. Ostala ekipa... nadam se da nece zamjeriti jer nijesam uspio upamtiti svakom ime uglavnom Beranci, Rozajci, sve u svemu bilo nas je 12, zigosanih

Ekipa za pohvalu… Mislim na sebe prevashodno, naravno...

Pa da se pocne, kao I obicno, tref dolazi iz Kotora sa prikolicom po mene u Niksic, kao I obicno prikolicu prvo teba zavariti zavrsavamo to na brzinu, ali vidimo da je na kawasakiju zadnja guma izdusena… pravac vulkanizer i pumpanje, onda pravac pekara I konacno krecemo za Pg. Tamo nas cekaju Nik I Slow, brz pogled ka gumi… ali mrka kapa, srecom vulkanizer bi blizu



Kao po dogovoru u Kolasin smo stigli rano ujutro, nedje oko 12 I 15 ali ipak prije ekipe iz Berana. Spominjao se I neki rostilj, da ne kupismo koju pastetu za svaki slucaj, mislim da bi u onom planinarskom domu prije spavanja jeli jednom drugom nogu sa sve ukusnim I samoljepsljivim prilogom carapama
Konacno svi na okupu





I pocinje…



Pocelo je tako da sam mislio da necemo daleko dogurati, jer je hm… ajde da kazem put bio… neopsiv sirok metar I po, sa kanjom po sredini od nekih pola metra ali na muci se poznaju junaci


A onda su poceli da se nizu slike predjela, ne znas dje prvo da pogledas, lijevo ili desno, ili ipak ispred tocka da ne bi ostao bez istog















Banda na okupu



Repertitor na Zekovoj Glavici



U daljini obrisi Biogradskog jezera…



Oci pune… prasine a bogami I usta

[DrMracni]

Mlade beracice borovnica nijesmo bili raspolozeni za romantiku ipak smo mi pravi prasnjavi muskarci















A onda malo odmora kraj jednog izvora…









Kisa sa gromovima je kruzila, I polako nas opkoljavala (nemam paranoju) problem je jedino sto smo na vrhu…











Ako se popnemo dovoljno visoko mozda budemo iznad gromova?





Highway to hell

[DrMracni]

Poslije Crne Glave, Bjelasicka Kosa, sasvim logicno kad ides uzbrdo



Trazimo mjesto dje cemo najbolje I najblize cuti I vidjeti munje







Da se ne lazemo, izgasio sam bio mob (krca bogami guza orahe)



Ekipa na okupu



SlowRider









Malo poziranja na base jump litici











Posto nam je oluja vec ozbiljno ugrozila fizicki integritet, odlucujemo sici malo nize I pronaci mjesto dje se mozemo skloniti od nevremena, pa mozda I cak prespavati…

Dolazimo do Šiškog jezera


Nalazimo I kolibu



Malo poziranja





Rostilj

[DrMracni]

Kisa jos uvijek pada, a bogami I noc polako, mi totalno nepripremnjeni za spavanje pod nadstresnicom I na betonu… satori I vrece daleko od nas… kuju se ideje sta I kako dalje, to traje 2-3 sata… pola nas naravno nema svijetala I ideja da se ide nazad do kola po sator djeluje iluzorna… ok, spavamo tu dje smo… 18h je,noc je sve blize… beranska ekipa odlazi kuci, a mi gorski I morski vuci ostajemo
18:30+Kisa+beton+nista drugo=kljuc u bravu ili kurbla u odsustvu istog

Racunamo do 19 I po se vidi… Do auta nam treba bar sat I po… Naravno kakva bi to bila avantura kad bi sve islo po planu… 19:15 neki jos uvijek nijesu uspjeli da upale motor, ali nazad nema, gornja racunica je bila jasna…

Da vam docaram jedan dio mog puta, evo kako sam ja to vidio svojim ocima





Jedna ekipa sa jednim sviijetlom je bila ispred mene I vise nije bilo sanse njih da vidim a kamoli put..

Moram da dodam jednu doktorsku disertaciju tj rad na temu “kako se vozi kad ne vidis nista”, imao sam vremena I o tome da razmisljam, ukratko da ne gnjavim puno, zakljucak je sledeci: rupe I sve ostale prepreke na putu se mnooogooo lakes preskacu, prelijecu ili sta li vec kad vozis punim gasom I nikako ne diras kocnicu (ko je ima )

ipak odlucujem da sacekam drugu grupu iza mene… postaje neprijatno

nijesam vidio put ali bar jesam stop svijetlo

[DrMracni]

U sred nekog mraka, nailazimo na nase, ugaseni motori pored puta, kad malo bolje pogledas vidis I kucu tj planinarski dom… hm…. Prva ideja I zelja… krov nad glavom… tus bi bio sad previse, da ne precerujemo
Tu stojimo jedno vrijeme, nidje nikoga, nidje svijetlo… odjednom se pojavljuje, ko bi drugo vec lada sa sve recepcionerom doma
Poslije malo vise negodovanja ipak placamo krevet 10e po covjeku, pardon pravom muskarcu  … premoreni jedna cekamo da se dokopamo neceg mekog


Konji su obezbijedjeni…


Od umora sam jedva zaspao…. A mozda I nijesam jer sam ujutro cuo neke da su se zalili da je bilo medju zavidan broj hrkaca
Jutro nazalost oblacno… kvari planove…

Fine Scottish weather



Hellboy:







Tref I ja odlucujemo krenuti nazad, jer ipak njega ceka put do primorja…



suma sumare… kao I svaki put, puno srce I usta prasine, sa poprilicnim bolom u svim misicima, pa kud I sta vise od pravog muskog zivota da trazis

[Roki]

Super vam je bilo a sledeci put makar petrolejku sa sobom ponesi , zlu ne trebalo

[Hellboy]

Da da da, ali ima jos nesto da se doda da su SlowRider, nik gold i hellboy nastavili odatle pravac ka biogradskom jezeru zahvaljujuci trefu koji je zrtvovao gorivo iz svog rezervoara sipajuci u moj i nickov . Mogu vam samo reci da ste propustili najljepsi dio puta, a slou ce vam to i dokazati . Postavio bih neku sliku, al ih nemam e imam video, pa ce se vidjet jedan jako mali dio puta;)

[NikGold]

EO i j da kažem dvije. Moj Roki da smo u Njemačku imali bi smo vodiča , sve bi bilo pefektno organizovano , Bjelasica bi imala uličnu rasvjetu a veći dio puta bi bio asfaltiran i pokriven nadstrešnicom . Ali avaj da smo u švabiji pola bi nas isključili iz saobraćaja zbog loših guma ili bolje reći slik, neispravnih motora koji ne ispunjavaju ni euro -60 normu , a drugu polovinu uhapsili jer od papira za motor imaju tolet papir . Za divno čudo niko nije vozio u japankama premda sam ja bio ponio moje ali mi ostadoše u ruksaku a ruksak u Trefovim kolima sa ostalim ruksacima , vrećama za spavanje i šatorima , jer valjda tako treba kad se ide u planinu -opremu ostaviš na sigurno i avantura ti je zagarantovana .
Mračni vam je slikovito dosta toga dočarao , meni je bilo žao da stajem i gubim vrijeme na slikanje .
Čitavo vrijeme razmišljam koga da proglasim junakom vožnje , dal Trefa koji nam je svima izmamljivao uzdahe vozeći po liticama i vozeći na zadnjem po jarugama i vododerinama navodnih puteva , dal mračnog čiji sam motor probao i vratio mu ga posle 20 msekundi sav u znoju i nevjerici jer njegov motor nema K OD KOČNICA - koči se nogama , dal brata iz berana koji je na planinu došao u trenerčici i patičicama bez i jedinog parčeta motoopreme , dal Slowridera koji je sa slik gumama na magaretu od 200 i kusur kila plus oprema došao i prošao čitavu planinu ravnopravno sa nama a da čak ni jednom nije pao . Da ne pominjem helboya , ljudi koliko je on kurblao i bio uporan svakog puta kad je trebao da upali makinu , ma ja bi je upalio upaljačem već u prvom satu vožnje i Hondu xl500 - našeg beba kome se pokvario motor na putu za bjelasicu pa je uzeo tuđi četvorotočkaš na kome mu puca guma pa se čova vraća u Berane i čitavu noć uzaludno pokušava da popravi motor .
Ma svi su pobjednici i junaci jer nam je stvarno bilo super i fino smo se družili i izvozali i kao što reče DrMr ovo se mora ponoviti u neko dogledno vrijeme.
A meni , meni je bilo više nego super , premda sam milion puta pomislio što će tebi moj pobro sve ovo . Na vožnju sam pošao malo pod pritiskom ,malo jer mi je žena u poodmaklom 9 mjesecu i čitavo vrijeme sam osluškivao telefon očekujući poziv i riječi evo počelo je, malo jer sam fizički nespreman , povrijeđen (ruku sam slomio prije mjesec ipo i trenutno idem na fizikalnu terapiju jer mi hvali jedno 30% pokreta) i u strahu od pada i moguće obnove povrede , a malo i usled nepoznavanja moje kobile koju sam skoro uzeo i na njoj sam do ove vožnje imao prevaljenih jedno 70-80 km. Ali klin se klinom izbija odmah na startu par stresnih situacija čak i jedan mali mali pad mene ali ne i motora ( motor je ostao zaglavljen u vrlo dubokom kanalu) je učinjelo da mi adrenali skoči na iljadu i samo gas . Samo kadkad bi me oštar bol upozorio da vizim iznad svojih mogućnosti ali manje se vozilo a više letjelo pa ni to nije bio problem . Ja nemam dovoljmo riječi a ne mogu da nađem ni pravu riječ kojom bi mogao da opišem koje je to uživanje , ljepota . U trenucima odmora diveći se Božijoj tvorevini a i samom tvorcu kako je sve predivno stvorio zamišljao sam sebe na motoru kako vozim za stadima ovaca -zov prirode - proradio je praroditeljski gen .

MOMCI KAD ĆE MO SLEDEĆI PUT

[Space Director]

Hehehe, svaka cast momci, svaka cast Goldu Niče na poetskom postu. Gledao sam slike i jos sinoc razmisljao sta da napisem i kazem. I meni se vrzmala ideja o tome pobjedniku cijele, nazovi etape, avanture. I odlucih.
Momak sa f650gs, koji je uzeo od tebe, Slowrider, cini mi se, svaka mu cast i svaka mu dala. Koliko znam, rookie, ove godine uzeo motor i to dosta kasno, ako se sjecam, svaka mu cast i kapa mu do poda. Gledao sam toga zutoga BMW-a svuda po putu ove godine, samo ga ufatim krajem oka kako prozuji. Cini mi se, svaki put kad sam nedje na magistralu izasao, vidjeo sam ga.

Onroad, a bogami i ofroad.
Junace, koliko si presao ove godine?!
Duzan sam ti pice, ma jebes pice, duzan sam ti rezervoar goriva, imacemo kad piti pice zimus, sad samo rokaj dok je jos lijepoga vremena. U konkurenciji je i kolega SlowHand, Ma$a na Big1, koji je ako se dobro sjecam presao skoro 20.000 ove sezone. Ili ako nije, preci ce ih garantovano.


Svima ostalima svaka cast, zavidim im na lijepo provedenom vremenu.

[DrMracni]

SlowRideru svaka cast na voznji!
sa slik gumama po onakvim putevima...