Mogu vi rec da je bio veoma emotivan trenutak za mene a i za Madzu koji je bio samnom cijelo vrijeme
od republicke policije pa sve do zetatransa dje ga je preuzeo u moje ime.
`ebote...kako mi je lijep motor plakao bih...Tek kad se covjeku ovako nesto desi shvati shto ustvari ima...
Sledeci put pamet u glavu, josh jedna u nizu lekcija nauchena i sad konachno mogu zaspat ka` cho`ek.
P.S. U prilogu ce biti postavljene slike kako je taj emotivan trenutak izgledao u zetatrans, raspakivanje motora, paljenje, pranje...itd.
Lijepo je ruzne uspomene ostaviti daleko iza sebe a fotografije su napravljene tako da mi sluze kao podsjetnik svega onoga KAKO NE TREBA!:D
Eto tako dobri moji, htio sam da podijelim ovo sa vama.
Pozdrav.








