Ovaj put na Lolu podjosmo SlowRider,Milos i ja
Plan je da se preko Krnova,ukljucimo na put za Milosevise,Bijele,Lole,i izadjemo na Semolj.Put i predjeliiiii...nemam rijeci,bio sam iznenadjen ljepotom Lole
i naravno,"losinom" puta
Idemo sa slikama,skretanje sa puta za za Vucje,prema Lukovu
Na vucje sretosmo i bracu NK ADVencere.Oni na posa',a direktoru ni traga ni glasa
Oni su posli na voznjicu do Kapetanovog jezera,a mi smo imali druge planove..
Idemo preko Krnova,i ukljucujemo se za Milosevice
Nakon manjih lutanja(zbog lose organizacije
),izlazimo na put za Lolu,i zabava pocinje 
Malo se svercuju sa glibanjem...aaaaa
Naidjosmo i na ovog gospodina,bez cijih savjeta i energetskog pica,ne bi mogli prec' Lolu
Daj te rakije
Lola je puna ovih lokvi
Ovaj put,od Milosevica do Semolja
Stajemo na malu pauzu,i setajuci po okolnih brda,naidjog na groblje.Dva groba za odraslog covjeka i jedno za dijete,najvjerovatnije se zavejali i smrzli,jer je to x puta vidjen scenario na ovoj planini
Idemo dalje
Imali smo i jedno proklestvo u put: Ko uzme moj aparat,mora panut'
Prvi je bio Milos,pa onda i SlowRider
Naravno,nje do aparata,nego do tzv. 'cobanica',koje ne bi predstavljale problem da su obiljezene...
Imali smo plan da dodjemo do na izvor Morace(Moracka kapa),i da joj damo mali doprinos,ali sto zbog loseg usmjeravanja ljudi koje smo pitali,sto zbog manjka vremena,plan nam je propaoooo
Idemo dalje,i pocinje spustanje za Semolj
Vratismo se na Krnovo preko Semolja i Savnika.Lola je prelijepa
Na Krnovo nam se pridruzise Endurio i Poka,i sve je bilo spremno za sjutrasnju avanturu,ali malo trasju
Ima li koji?
Ok,kao sto rekoh,drugog dana napadosmo Goliju.Malo poznatu planinu,koja se nalazi sjevero-zapadno od Niksica,i proteze se sve do crnogorsko-bosanske granice.Put preko Golije je izvanredan,jer predstavlja kombinaciju lokvi,blata,sljunka,stijena,voznje kroz sumu i lijepog tzv."brzog makadama".
U Niksic stali da natocimo stomake
I idemooo
E posto je put stavrno bio top,lako izaziva adrenalinski sok
,i lako se pretjera na gas 
E ono sto ce se desit,shebalo nam je voznju totalitis.
Naime,vec dugo sa sobom vucem akumulator,zvanog crkotina.Do sada kad kod je steka,stajao sam i dopunjavao ga sa vodom(jer je redovno isparivala skroz),i nastavlja ok jedno nedelju dana.Mislio sam da ce i ovog puta biti tako,ali vise nije padao na tu foru,vec je crkotina toliko crkla,da ni najveci decrklazator ne bi mogao da ga odcrkne
Cijenu svoje lijenosti da kupim akumulator skupo platih: skidao plastike i akumulator 6 puta,1 put rezervoar,gurao se 7-10 puta,sam gurao uzbrdo,presvlacio se 1000 puta...ali najgore od svega,sjebao voznju ekipi..ekipo,u ime organizaora,prastajte Velika steta,jer smo mislili da pored Golije,dodjemo do Stabaljskih jezara i Trnovackog jezera na samoj granici,aliii...bice dana za megdana
E sad,kako cemo-sto cemo sa pegasom...
Kad u grupi imate Enduria,iznenadjenjima nikad kraja....
Pa da se slepamo
Jako zeznuta rabota,narocito za onog sto vuce.Na svako zatezanje kanapa,zadnji tocak bukvalno sklizne za koji cm.Ne bik preporucio ovu avanturu,osim u narocito depresivnim situacijama,kao sto je nasa bila
Eto toliko od mene
Pozdrav bikeriii
