Plan mi je bio da idem put Danilova grada, pa preko Katunske nahije dokle stignem. Čisto da malo istražujem - motor, krivine, domovinu...
Međutim, bješe Markovina pod dimom te odlučih da obrnem na drugu stranu - put Studenog, i još malo reklamiram Bjelopavlićke staze, bogaze, katune...
Skapirah da sam zaboravio fotoaparat, a da mi je u telefon manjkalo piksela, tako da skrpih od tri, četiri slike – jednu.
Dakle, kroz Danilovu pjacu, preko mosta, desno pored Pažića, Sekulića, Gorice put Martnićia. Na tablu „Studeno“ lijevo i onda lagano uz brdo.
Bješe Bjelopavlićka ravnica sva pod dimom od silnih požara. Ne da nam se, snijeg, poplave, požari... svako čudo na nas.
Put je usak, asfaltni uz veliki nagib i česte krivine. Za nekih 20 km, koliko ima od ravnice do Studenog savladava se blizu 1000 metara visinske razlike.
Uz put ima puno skretanja i pogodnih terena sa ljubitelje offroada i kozijih staza.
Ne skrenuh na Studeno,nego produžih do đedovine, tačnije Ivan-ubla koji se nalazi na par kilometara odatle.
Ivan uba, kopan je ručno u doba Ivana Crnojevića čiji je ovo posjed nekad bio. Oko ubla su stoljetnje bukve.
U sred ljeta, na 40 stepeni ledna i pitka voda. Još bolje, ledno i pitko pivo, ako se spušti u njega.
Pored bunara je u kamenu urezana sablja – spomen obilježje oficiru Miliji Kalezicu koji je bio učesnik Balkanskih ratova.
Donje, je naša bukva, ostaci stoljetnje kolibe i neidentifikovani konj. Tu nedje planiram da posadim vikendicu, kad se mogne.
Vratih se na glavnu džadu i produžih dalje. Nedaleko je Jankov bor i mramor vojvode Kalete iz XV vijeka – rodonačelnika svih Kalezića.
Put dalje vodi do Topolova gdje se nalazi spomen obiljžje na mjestu odakle su jedinice odreda Bijeli Pavle 1941. godine krenuli u marš na Pljevlja.
Pošto obiđoh istorijske spomenike i đedovinu, krenuh nazad i svratih na Studeno. Studeno je planinski masiv na oko 1000 m nadmorske visine,
visine na kojoj se miješaju četinarsko i listopadno drveće, pa zbog povoljnih klimatskih uslova ono predstavlja svojevrsnu vazdušnu banju.
Bješe naroda, vikendica... pametni ljudi, pobjegli od pustinjskih vrelina. Odvozih do planinarskog doma, jer ne bijah osposobljen i opremljen za dalje, i bandere na kojoj piše:
- Vučje 57 km
- Konjski ubao 53 km
- Kutsko brdo 37,7 km
Ko nije za takve avanture piše, Podgorica 45 km, Danilovgrad 23 km – nazad!
Odmah pored bandere je planinarski dom PSD Prekornica iz Danilovgrada koji nudi ležajeve, kuhinju, grijanje, prostor za odlaganje opreme za 3 eura po osobi,
za domaće goste i 6 eura za strane. Tako bar piše na njihovom sajtu. Pa ko voli nek izvoli.
Eto još jedno moje skromno putešestvije.
Za kraj, posle sve ove zelene ljepote, $edoh u ljubičasti krevet diskoteke Central u Danilovgrad, da popijem pivo sa prijateljem iz Bjelopavlića.
Google mapa
