Drugarice i drugovi,
Prisiljen sam ovaj putopis početi tužnim tonom, jer do sada sam na svaki moto event odiJo sa svojim wingman-om, Srbinom sa Cetinja, ali ovaj put ne beše tako... Naime, on više nije među nama i njemu posvećujem sljedeće stihove:

"...mi bili smo drugovi, što se kaže "mrak",
al mi njega odnese pošast zvana brak..."

Eto toliko, a sad da krenemo redom,

DAN 1. (i noć )
Dakle, u ponedeljak krenuh na posao sa namjerom da efikasno iskoristim svoje radno vrijeme i da kasno popodne zapalim pravac sjever, pa dokle mognem. I tako i bi, krenuh oko 7 popodne sa jedinim ciljem - da me mrak ne fata u kanjon, i da se primaknem majčici Srbiji. I tako dadoh po gasu, ali sve u okvirima ograničenja .
Prvo stajanje napravih u Bijelom Polju, dje me mrak već uveliko prigrlila. Posle kratkog odmora odlučih da na Zlatibor konačim i nastavih dalje. Na samoj granici dosta kamiona čeka na carinski pregled, ali se provukoh i bez mnogo zadržavanja prodjoh granicu. Moram reći da na putu ka Zlatiboru nije bilo nešto kola, već samo ti kamioni sa šleperima koji su stvarno bile prave kamikaze i znali su da u noći, u lakat krivini, pod velikim gasom ulete i predju na suprotnu stranu, tako da sam morao baš da pazim da ne završim kao suvenir na braniku nečesovog kamiona

Oko 11 uveče stižem na Zlatibor, stižem tek da raspakujem stvari i nedugo zatim usnem snom pravog pravednika

DAN 2.

Ujutru nakon doručka, krećem dalje uz malu razmenu mišljenja sa recepcionerom, koji po svom nahodjenju odredi konverziju dinara u euro metodom "Ako Prodje Prodje". Budući da sam ja staaaari Miloševićev pregalac koji već godinama prima platu u jedinoj ispravnoj valuti - NAŠEM dinaru, nameru sam u potpunosti osujetio

Na Zlatiboru nastaju sljedeće slike

Tankam gorivo i nastavljam dalje.
Primjećujem da mi punjač od navigacije ne puni, a pošto sam planirao da posjetim ujaka u BG, odlučim da istu ugasim i da kupim mapu na benzinskoj pumpi, kako bih GPS iskoristio kada se približim Beogradu. Tako i bi.
Sada, nastaje najbolji dio putovanja, dolazim do Čačka i odlučim da napravim pauzu i nailazim na auto-električarsku radnju i rekoh da stanem i provjerim što je sa tim napajanjem. Momak me pušta preko reda, počinje da provjerava stavku po stavku i dolazi do zaključka, prethodno ponijevši tu navigaciju do svog druga koji se bavi elektronikom , da je crkao punjač "made in China". Nemoguće .
Ništa ne bi neobično bilo da otac toga momka ne pridje i ne kaza kako to nije ništa strašno i da ću u Čačak sigurno naći rezervni, i da ne palim svoj motor da se vrtim po gradu, već će on svojim kolima da skokne do tamo i da ga kupi za mene. Priznajem, u tom trenutku pomislih kako ovaj čovjek misli da sam veslo sisao i da hoće dobro novčano tu uslugu da naplati... Primjeti i on to i samo se nasmija i podignu rukav od majice na kojem je bio istetoviran motor .
Bio je to brat bajker, koji je samo htio da učini dobro djelo i da pomogne. Upali svoj auto i ode po novi punjač.

Uz sve gore navedeno, on i njegov sin su uporno odbijali da uzmu pare za svoje usluge, tako da sam bio primoran da skoknem do obližnje prodavnice i kupim bilo što u znak zahvalnosti za sve učinjeno tog dana.

Dakle, gospodinu Marinoviću i svom osoblju njegovog servisa u Čačku jedno veeeeliko hvala za sve .
Ako koga pritisne neka muka, znajte da su tu da iskreno pomognu, nalaze se na Bulevaru oslobodjenja, a broj tel. im je +38169 840 39 40

Evo i slike iz servisa


to be continued...

A brao ti ga brate mooooooj no ti reče da si slobodan od prvog do trećeg, pa jesi li ovo ranije uteka s rabote ili pišeš ovi putopis dva dana unaprijed

Bravo maestro, samo napred

Gazi Stromeru samo tako zovi me ako nedje zapnes

Drugi dan vec u servis.

fat boy wrote:A brao ti ga brate mooooooj no ti reče da si slobodan od prvog do trećeg, pa jesi li ovo ranije uteka s rabote ili pišeš ovi putopis dva dana unaprijed

Bravo maestro, samo napred

Pa... iskoristivši svoje radno vrijeme maksimalno efikasno, može se reći da putopis pišem iz budućnosti Hvala, brat mooooooooooj!

boki13 wrote:Drugi dan vec u servis.

hm... ovaj da... Rekao sam ti već, naša dva motora imaju puno toga zajedničkog, s tim što je tvoj u maaalčice boljoj poziciji. Naime, sa oba je padano, oba su imala elektronskih poteškoća, tvoj sa elektronikom motora, moj sa punjačem navigacije mejd in Čajna, ali elektro kvar je elektro kvar, jel*te... Ali, samo je tvoj žena vozila svo vrijeme ! To je bitna ralika

No da nastavim, prvobitna zamisao je bila da se ide Zlatibor, Užice, Čačak, G.Milanovac i da se preko Velike Plane izadje na autoput, ali se predomislih, te iz Čačka podjoh magistralom do BG, što se ispostavilo kao pun pogodak, jer se ispada na zaobilaznicu i onda direkt uključuje na autoput za NS.

Krajlnji cilj putovanja je bio: da sa porodicom koja me već tamo čekala, doduše u krnjem sastavu (falio najmladji član ), proslavim praznik (ne)rada na salašu u predgradju Novog Sada.

Put Zlatibor - Užice












Treba reći da je put do Bg bio ekstra, bez puno saobraćaja, a najgora dionica je bila na prilazu u Užice, što se i vidi iz zadnje slike.

Prelijepi predjeli centralne Srbije, extra put, slab saobraćaj i malo policije na vidiku. Savršen recept











Nastavak slijedi kad se doma, u Rožaje milo vrnem, jer ujutro zorom krećem nazad.
Aj živeli!

Madza wrote:Gazi Stromeru samo tako zovi me ako nedje zapnes

Brat mooooooooooooj, ne brigaj

Evo jedne, opppa Madžam style